Što je „mrtva” ideja?
Ona koja je ostala u teoriji, koja nije zaživjela, koju nije oživio duh, život, stvarnost. Ideja koja „ubija” je ideja koja hoće prema svom nacrtu urediti svijet.
Zanimljivo je da u Starom zavjetu židovski pisci nisu poznavali apstraktno mišljenje. Stari hebrejski jezik poznaje samo konkretnog čovjeka i konkretan život, nema uopćenih pojmova. Pojmove smo dobili s grčkom mišlju, i daleko od toga da nismo baštinili nešto veliko. No problem je u krajnostima zapadnoga duha, u anomalijama mišljenja koje je postalo suviše suhoparno i racionalno.
Zapadni duh je sklon ideologiziranju, sklon je uređivati život prema dedukciji svoga mišljenja. U filozofiji je to postupak koji zaključuje od općeg prema pojedinačnom. Plodan teren za ideologije. Postavi se opći princip koji je uvijek apstraktan, a onda se traži živi čovjek da ga popuni. Opasno je kad čuvari ideologija prerevno shvate svoju ulogu. Čovjeka se može ubiti idejom, makar bila i mrtva. Nedužna čovjeka se može ubiti i zakonom, propisom, makar je napisan poradi njega. No čuvari uvijek pobrkaju redoslijed pa im treba čovjek da potvrdi zakon, a ne zakon koji će služiti čovjeku.
Ideologije u ime ideja ubijaju čovjeka, zarobljuju mu duh, jer ideolozi vjeruju da su ljudi tu da bi potvrdili istinitost njihovih ideja. Tako je bilo u povijesti sa svakim totalitarnim sustavom. Oni nastaju iz ideja koje su se izrodile u zasebne entitete, kao u neka čudovišta, trolove uma i slično, koji potom tlače ljudsku slobodnu volju i duh. Živimo u vremenu kad je sve postalo ideologija. Svijet profita ideologiju pravi od svake ljudske potrebe. Sve je podložno ideologiziranju i teroru ideologa. Nikada ne smijemo smetnuti s uma konkretnog čovjeka. Drugi nije apstrakcija, nije točka ili zakon paragrafa. Drugi nije ni neprijatelj našega morala i svjetonazora. Drugi je uvijek čovjek, ma kakav bio, koji može misliti i činiti drukčije. Stvari nisu nikad tako jednoznačne kako ih ideologije prikazuju.
Ako drugog čovjeka gledamo kao apstrakciju, ili utjelovljenje nekog zlog bića koje želi srušiti naš svijet, na putu smo u budućnost premrežanu rovovima i ratovima za ideologije.
Ako me razumijete, pokušavam još, makar se činilo beznadnom, kazati nešto u počast običnom, neopterećenom čovještvu-
Ima li još takvih?
Uredio: Ivan Remeta (Johnny)
