Talijana Francesca kao dječaka su zaredili na crnoj misi: Nisam znao tko sam, čovjek, stvar ili drvo…
Talijan Francesco Vaiasuso (45) u svojoj je 31. godini života otkrio kako ga je obiteljska prijateljica iz osvete odvela na crnu misu i zaredila Sotoni kad je imao svega četiri godine. Zbog toga je trpio razne zdravstvene tegobe za koje medicina nije pronalazila lijeka, a morao je napustiti i školovanje zbog problema izazvanih sotonskim opsjednućem. Do susreta s ocem Matteom la Gruom, po čijoj se molitvi pokazalo da njegovo tijelo muči Sotona i k tome još 27 legija demona, Vaiasuso nije ni slutio da je opsjednut.
Od toga trenutka počela je njegova svakodnevna bitka za oslobođenje od zlih duhova koji su mu život učinili nepodnošljivim, uništavajući njega, brak mu i sve njegove odnose. Tek nakon dugih godina molitve i više od 400 egzorcizama, Vaiasuso je doživio potpuno oslobođenje. O svemu je s novinarom Paolom Rodarijem napisao i knjigu “Moje opsjednuće” koju je objavila izdavačka kuća “Verbum” iz Splita. Knjigu je preveo prof. dr. sc. don Mladen Parlov koji se i na tribini u Splitu na Danima kršćanske kulture na kojoj je Vaiasuso gostovao, pokazao kao lucidan i sugestivan prevoditelj, a zaslužan je i za intervju što ga je Vaiasuso dao Slobodnoj Dalmaciji o svojoj višegodišnjoj borbi s demonima.
Sve je Božji dar
– Kako ste pobijedili Sotonu?
– Sotona se pobjeđuje samo ljubavlju.
– Ljubavlju prema Bogu, čovjeku… pojasnite malo.
– Prva stvar koju moramo razumjeti kao kršćani jest da smo djeca Božja. Na taj način možemo ljubiti vlastiti život i ljubiti Gospodina Boga. Tako se mogu ljubiti i drugi kako nas evanđelje uči. Isus nas uči – ljubite jedni druge. Sotonu se može pobijediti ljubavlju koja je povezana s molitvom i kršćanskim življenjem.
– Jeste li ikad, dok ste imali zdravstvene i sve druge probleme, pomislili da to nije s Božje strane, da je u pitanju Sotona, da ste žrtva uroka, prokletstva, da je na vas nešto nabačeno?
– Ne, nisam poznavao uopće prisutnost Sotone u ljudskom životu. Vodio sam jedan običan život unutar katoličke obitelji, ali nisam bio praktični katolik. Nismo prakticirali vlastitu vjeru, makar se je moja obitelj kasnije malo približila vjeri, ali to nije bila jedna potpuna vjera, nego površna. Ali nikad mi nitko nije govorio o Sotoni.
– U ispovijesti priznajete kako vam je nekad bilo draže ići na more i s društvom se zabavljati nego ići u crkvu. Je li se to promijenilo nakon što ste otkrili da ste u vlasti Zloga?
– Prije nisam razumio Božju prisutnost u prirodi. I danas idem na more. Ali danas shvaćam kako nam Bog govori preko prirode, pa sunce, more i sve što nas okružuje doživljavam kao veliki Božji dar. Prije bih išao na more, proveo bih tamo osam sati i vratio se kući, ali nisam bio zadovoljan. Htio sam ostati još na moru. Danas odem na more jedan-dva sata i imam osjećaj kako me je obuzela ljubav Božja. Shvatio sam vrijednost stvorenoga Božjeg stvorenja ispred nas.
Bio sam izgubljen
– Što je za Vas bilo najgore kad ste spoznali da ste opsjednuti Sotonom i s još 27 legija demona?
– Prvi put kad sam čuo da sam opsjednut, imao sam osjećaj da sam izgubljen u svijetu, kao da sam izgubio vlastiti identitet. Nisam više znao tko sam. Jesam li više čovjek, stvar, drvo, nisam znao tko sam. Osjetio sam se kao prazan unutar sebe samog. Bilo mi je strašno to odsustvo Božje prisutnosti. Kao da mi je netko rekao: Bog ne postoji, sve je jedna prijevara.
– Koga smatrate najzaslužnijim za svoje oslobođenje od sotone?
– Svoju suprugu Danielu. Susreo sam dosta svetih svećenika koje nikada neću zaboraviti. Također vjernike laike i časne sestre smatram zaslužnim. Svaki dan kad molim, sjećam se tih osoba u svojim molitvama.
– Po čemu je vaša žena najzaslužnija?
– Sotona želi podijeliti obitelj. Udvoje se lakše pobjeđuje Sotona. Gospodin sam kaže: Gdje su dvoje-troje sabrani u moje ime, ja sam tu s njima. Zato je, u duhovnoj borbi, biti s nekim drugim od temeljne važnosti. Sveti Pavao je utemeljio zajednice, jer zajednica štiti pojedinca od utjecaja Sotone. Na temelju sakramenta ženidbe, moja žena i ja smo praktički formirali kućnu crkvu. Jer smo bili dvoje. A Bog nam je dao sakrament ženidbe i po tom sakramentu snagu da pobijedimo Sotonu.
Bacanje raspela
– Ali vaša majka je predložila vašoj ženi da vas ostavi kad je vidjela što vam se događa!
– Da, čini se apsurdnim prijedlog moje majke, ali u toj situaciji jednog nemogućeg života sa mnom, moja je majka predložila najnormalniju stvar svojoj nevjesti. Kad je tako, ti idi, živi svoj život, nećemo ti zamjeriti ako odeš, rekla joj je.
– Ali žena nije otišla.
– Mi sada ovdje mirno sjedimo. A ja sam znao dnevno biti po 7-8 sati u transu. Nisam mogao ženi obećati nikakav život. A jedna žena u braku očekuje djecu, i jedan ugodan i normalan obiteljski život. Padre Tonino je psihološki jako pomogao mojoj ženi. Rekao joj je da će joj on pomoći da poništi brak sa mnom. Mogla je izabrati – ostati ili otići. Izabrala je ostati s mužem i boriti se. To je bilo najveće čudo.
– Pišete kako ste padali u trans i postajali neka sasvim druga osoba, izopačena i zločesta posebno prema svećenicima egzorcistima koji su molili za vas. Jeste li ikad pomislili da ste poludjeli? Jeste li se bojali da gubite zdrav razum?
– Ne, nije mi to padalo na pamet jer sam i u stanju transa bio priseban, sebi jasan. To mi je davalo sigurnost i hrabrost ići naprijed.
– Ali ipak ste bacali raspela na svećenike egzorciste koji su molili nad vama!
– Nisam to radio ja, nego onaj opsjednuti, demon u meni. U tim sam se trenucima osjećao kao promatrač samoga sebe. To je ono iskustvo o kojem govori sveti Pavao u Poslanici Rimljanima: da čini ono zlo koje ne želi.
A ako čini zlo koje ne želi, onda to ne čini on, nego onaj grijeh u njemu, a u mom slučaju, to je bio Sotona u meni.
U životu nikada nisam bio ni nasilan ni svadljiv, a kad sam doživio da moje tijelo reagira drukčije nego što je moja narav, nego što se inače ponašam, shvatio sam da to nisam ja nego netko drugi u meni. I u trenucima dok mi je bilo dobro, kod kuće sa svojom ženom i obitelji, ponašao sam se normalno. Sve je bilo u redu. Jedino nisam bio radostan, vedar kao sad, bio sam tužan.
– Kako netko danas može znati da je u vlasti Sotone? Kako ja npr. mogu znati jesam li pod utjecajem Sotone?
– To pitanje osoba sebi ne bi uopće trebala postavljati ako se nalazi i živi ozbiljnim kršćanskim životom. Isus kaže na jednome mjestu: Tko je sa mnom, a tko je protiv mene. Zato je jako važna jedna dobra ispovijed. Učiniti jednu dobru ispovijed praktički znači biti oslobođen, biti u životu slobode. Ali jedna dobra ispovijed se dogodi jednom u nekoliko godina. Ako se živi jedan redoviti život vjere, u tom slučaju osoba može biti sigurna da je bez demonskog utjecaja. Slaviti svetu misu i moliti krunicu, ne može osoba koja je u vlasti Sotone. To su znakovi da je osoba bez demonskih utjecaja.
Početak u Međugorju
– Mislite li da danas imamo dovoljno dobrih ispovjednika?
– Nažalost, malo ih je.
– Nedavno je papa u miru Benedikt XVI. rekao kako je vjera u dubokoj krizi jer ljudi ne vjeruju u spasenje. Jeste li vi vjerovali u spasenje kad ste otkrili da ste u vlasti Sotone?
– Naravno da sam vjerovao. Kroz svoje iskustvo doživio sam borbu dobra i zla, ali sam doživio i kako dobro pobjeđuje zlo koje je bilo u meni. I naravno da je to govorilo o spasenju koje želim postići. To ne govorim zato što sam danas potpuno slobodan ili svet, nego zato što sam kroz to iskustvo spoznao da je Bog uvijek bio prisutan u mome životu, nikad me nije napustio. I zato što je svaki egzorcizam, svaka molitva uvijek jedna Božja pobjeda.
– Očarani ste Međugorjem. Sjećam se da ste od Gospe tražili znak i dobili ga. Znači li to da je tamo počelo vaše čudo oslobođenja od demona zla?
– Da, moglo bi se reći da moje oslobođenje od Sotone počinje u Međugorju. Ja sam u Međugorju čuo kako molitvu treba povezati s postom. A čuo sam i kako se postom pobjeđuju ratovi. Pa sam mislio kako posteći pomažem da prestane rat u Hrvatskoj. Poslije sam doznao u vjeri kako sam postom pobijedio đavla. Gospodin je sve pripremio. Postio sam nesvjestan što će se dogoditi, a time sam zapravo pobijedio Sotonu.
Molitva i borba
– Obraćaju li vam se danas ljudi za pomoć misleći da su u sličnom problemu kao vi nekad?
– Brojne osobe mi se obraćaju, bilo telefonom ili e-mailom i traže savjet kako pobijediti vlastito, stvarno ili zamišljeno, stanje opsjednuća. Zovu me i svećenici, egzorcisti i neegzorcisti. Postoji jedna bratska suradnja između mene i brojnih drugih osoba. Shvatio sam kako se jednim pravim savjetom može doći do oslobođenja. Ili se pomaže shvatiti kako kod osobe nije u pitanju opsjednuće nego psihološki problemi. Povijest moga života nije moja nego je Gospodin to sve izveo da bi pomogao i drugima.
– Što se u Vašem životu promijenilo otkako ste oslobođeni od Sotone?
– Sa životne točke gledišta puno se toga promijenilo. Kada shvatiš snagu i prisutnost zla, onda se još bolje shvaća i dobro. Sotona me nije poučio više moliti. Ali sam naučio da se moram više boriti.
– Počinjete li dan s molitvom?
– Naravno. Dan mi apočinje s jutarnjom svetom misom, jutarnjom molitvom i euharistijskim klanjanjem. Ako koji dan to ne mogu obaviti, barem nastojim slaviti svetu misu. Ali ono što je najvažnije jest saznanje da je Gospodin uvijek uz mene i u meni.
– Je li Gospodin danas za vas na prvome mjestu?
Naravno da je Gospodin za mene na prvome mjestu. Ali to vrijedi za sve prave kršćane.
– Nekima je prije obitelj, prijatelji, posao…
To je pogrešno i to nije kršćanski život.
Zašto me supruga nije napustila
(citat iz knjige)
Pogledao sam Danielu ravno u oči i rekao joj: “Puno te volim. Ali kako možeš još uvijek biti sa mnom?” Ona mi blistavih očiju, uzvraća pogled. I kaže mi: “I ja tebe puno volim. Ostajem vjerna svojem ‘da’ jer obećanje koje sam dala pred oltarom nisam dala tebi nego svojemu Bogu i tako, ostajući s tobom, želim ostati vjerna svojemu Bogu.” I potom: “U čitavoj ovoj situaciji postoji viša volja koju mi danas ne razumijemo.” Te riječi ulaze u moje srce poput sidra koje svojim kracima pada na dno mora i tako lađu iznad sebe drži na sigurnom. Te su riječi bilo sidro spasenja za koje sam se uhvatio svom svojom snagom.
Autor: Snježana Šetka/slobodnadalmacija.hr
