IZGRAĐIVANJE KARAKTERA: Vrlina marljivosti
Marljivost podrazumijeva pažljivo obavljanje poslova, iz ljubavi, tako da se vodi briga o onomu što nam je Bog dao
Glavni motiv na koji se marljivost ili teški rad oslanjaju jest ljubav. Sposobnost da se djeluje iz ljubavi ovisi o pripravnosti osobe na ljubav; ona mora znati kako ljubiti i mora biti spremna za ljubav. Dakle, teški rad i revnost kombiniraju se kako bi formirali jednu vrlinu. Pojam marljivosti34 dolazi od latinskoga glagola diligo, što znači voljeti, cijeniti, odabirati što nakon pomna, pažljiva razmišljanja. Revan čovjek ne obavlja stvari navrat-nanos. On svoj posao obavlja promišljeno i s ljubavlju.
Na prvi pogled povezivanje vrline marljivosti s ljubavlju može izgledati čudno jer se ta vrlina obično poistovjećuje s velikim trudom, s ozbiljnošću i ustrajnošću. Točno je da neka dimenzija disciplinirana truda postoji, međutim marljiv rad navodi osobu da ispunjavanje svakodnevnih dužnosti smatra plodnim poljem za postizanje osobne zrelosti, kako naravne, tako i nadnaravne, to jest plodnim tlom za ispunjavanje dužnosti da bude još bolji sin Božji ili još bolja kći Božja te instrument za pomaganje drugima da čine isto.
Kako marljivo obavljati poslove
Da bismo svoje aktivnosti obavljali marljivo, prije svega ih moramo obavljati. Je li ljubav ta koja nam omogućuje obavljanje, je li ljubav ta koja nas motivira na ostvarivanje započetoga? Ili je li činjenica da smo nešto obavili dobro ono što nam omogućuje da to radimo s ljubavlju? Uzmimo, na primjer, djecu i njihovo učenje. To je teška, disciplinirana aktivnost koja je usmjerena prema nekomu cilju. Ali je li razborito tražiti od djece da nešto rade iz ljubavi? Treba li djetetovo učenje pokazivati znakove da je uložilo ljubav u njega? Mislim da to djelomično ovisi o tomu što podrazumijevamo pod ljubavlju. Možemo je smatrati naklonošću prema dobru i prema ostvarenju dobra (J. Hervada). Ljubav se može naći ne samo u osobnim motivima koji nas potiču na djelovanje, u razlogu zašto nešto radimo (mlada osoba koja se trudi obaviti posao što je moguće bolje, kako bi ugodila roditeljima ili pomogla nekome), nego i u stupnju usklađenosti sâmoga rada s normama koje, na neki način, odražavaju trajne vrjednote (ocjena pjesme koju je učenik sastavio po savjetu njegova nastavnika, na primjer); u ovomu primjeru dobivamo spoj vrjednote poslušnosti prema nastavniku i vrjednota samih po sebi kao što su red, ljepota itd., koje dobra ocjena uključuje.
Problemi koji prate obavljanje poslova
Kako bi djeca bila radišna, moramo im pomoći da steknu jasnu svijest o tome što je cilj nekoga djelovanja i ponešto im reći o načinu ostvarenja, nekada više, nekada manje.
No čak i tada može doći do poteškoća. Na primjer, tinejdžer koji se ne pridržava osnovnih pravila predstavljanja, urednosti itd. prilikom obavljanja neke zadaće jer kaže da nastavnik to ne će pregledavati. Drugim riječima, čak i ako zna kako to treba napraviti, on to ne želi napraviti.
Problem motivacije
U upravo danu primjeru vrlina marljivosti navodit će mladu osobu da obavi vježbu dobro zato što ona shvaća da je dobro obavljanje posla čin ljubavi.
U svakoj aktivnosti možemo otkriti niz kvaliteta: u nama samima i u samoj aktivnosti. Motivacija mlade osobe za marljiv rad dolazi iz njezina otkrića tih kvaliteta i sposobnosti te učiteljeva izravna prepoznavanja tih kvaliteta i sposobnosti. Vratimo se našemu primjeru: na neki način spomenuta mlada osoba nije htjela dobro obaviti posao zato što je njezin nastavnik time što nije pregledavao konačni rezultat pokazao da pridaje malu vrijednost tome poslu. Nije ga vrjednovao, nije ga cijenio. Štoviše, čak i da su roditelji te mlade osobe inzistirali da ona obavi taj posao dobro, oni je ipak ne bi potaknuli da promijeni svoj stav jer za dijete postoji izravna veza između osobe koja postavlja pravila i dužnosti ocjenjivanja obavljena posla. To je prvi korak prema osobnoj svijesti o onim vrjednotama koje svaka osoba usvaja za svoj život. Sve dok djeca ne nauče cijeniti te vrjednote, njihova motivacija nužno mora dolaziti izvana.
Sada možemo postaviti pitanje koje se odnosi na pristup roditelja: moraju li se roditelji truditi biti zahtjevni i motivirati dijete izvana ili bi njihova briga trebala biti kako mu pomoći otkrivati vlastite motive za rad?
Na ovo se pitanje ne može dati jasan odgovor. Potrebna su oba pristupa, ali sposobnost za radišnost ovisi prvenstveno o tome koliko je osoba svjesna onoga što radi. Biti vrijedan radnik znači željeti uložiti napor – željeti nešto raditi onda kada se želi to raditi i zato što se želi to raditi. Ono što motivira i potiče dijete jest znanje kako obaviti posao (ovome ćemo se vratiti kasnije) i sposobnost da ga se obavi samostalno. Izvanjski je pritisak jedan od načina za razvijanje djetetove vrline jakosti, no vrlina marljivosti podrazumijeva osobnu želju da se bude koristan drugima.
U početku je možda dobro da roditelji primjećuju one stvari koje njihovo dijete čini s posebnom ljubavlju. Svi smo primijetili djevojčicu kako pažljivo čisti i češlja svoju lutku ili dječaka čiji bicikl privlači više njegove pozornosti negoli sav posao koji mu zadaju učitelji i roditelji zajedno. Koliko li se skrbi oko njega! I koliko li je djeci drago kada je sve u redu kao što treba biti. Možemo se nasmiješiti kada razmišljamo o djeci, ali isto vrijedi i za odrasle: žena koja se sprema za odlazak u grad, muškarac koji pažljivo provjerava opremu prije odlaska u streljanu ili na pecanje.
Kako možemo unijeti tu istu ljubav u manje ugodne aktivnosti, u one dužnosti (kao što je posao) koje su teške i zahtijevaju disciplinu? Spomenuli smo da u tim aktivnostima možemo vidjeti početak usvajanja navike marljivosti, no ova je vrlina potrebna i za manje ili više uobičajene poslove svakodnevnoga života.
Rad je vrsta aktivnosti koju na osobni način izvršavaju ljudska bića… Rad je ljudska aktivnost – koja podrazumijeva originalnost, inicijative i kreativnost – čiji konačni proizvod, materijalan ili ne, mora utjecati na promjenu. U onoj mjeri u kojoj originalnost, inicijativa ili kreativnost nedostaju ili ako ne dolazi ni do kakve promjene, neka se aktivnost ne može smatrati ljudskim radom, ona je samo nešto mehaničko. Originalnost se, korisno je napomenuti, ne sastoji samo od načina na koji netko obavlja aktivnosti, ona je povezana i sa svrhom tih aktivnosti te s načinom na koji netko pristupa organiziranju niza postupaka koji na prvi pogled kao da ne ostavljaju puno mogućnosti za originalnost (na primjer, sitni poslovi kao što je gašenje svjetla, pospremanje stola, sređivanje ormara itd.).
Glavna motivacija za obavljanje nekoga posla jest činjenica da je taj posao ljudski, da omogućuje osobi da izrazi sebe, na vlastiti način i u konkretnomu kontekstu; dopušta mu razvijati određene kvalitete i sposobnosti i vodi ga k naravnoj i nadnaravnoj zrelosti.
Zadovoljstvo djevojčice koje joj pružaju njezine lutke ili dječaka koje mu pruža njegov bicikl uglavnom dolazi iz osjećaja da dijete ima kontrolu nad situacijom jer je obavilo nešto osobno, nešto što je njemu važno. Rad omogućuje čovjeku da spoji izvanjsko djelovanje s već usvojenim osobnim vrjednotama, s urednošću, čistoćom, dobrim funkcioniranjem.
Dva poroka koja se kose s marljivošću
Na koncu bih se želio osvrnuti na dva poroka koji se kose s marljivošću: to su lijenost i mahnita, neprekidna aktivnost.
Lijenost se definira ne toliko pomoću puke činjenice da se ništa ne radi, koliko stavom koji dovodi osobu do depresije jer ne može skupiti dovoljno snage za ostvarenje nekoga duhovnog dobra. Stoga je marljivost i duhovni stav koji navodi nekoga da revno obavlja sve svoje dužnosti.
Lijenost je zarazna, stoga roditelji moraju paziti na one aspekte svojega života u kojima su najviše skloni biti lijeni. To bi moglo biti u području njihovih dužnosti prema vlastitoj obitelji: ako netko ne dolazi do kasno navečer kući zato što mu odgovara da ostaje u uredu; ako suprug, kada je kod kuće, ne pomaže ženi itd. Ili, netko može biti lijen u pogledu dužnosti prema Bogu: ne slavi ga, ne moli itd. Ili u odnosu na posao: često izostaje ili ne radi marljivo.
S ovime u vezi javlja se jedna zanimljiva stvar. Ima se dojam da je neki muškarac (ili žena) marljiv (marljiva) zato što se energično baca na posao. Ali takva osoba nije marljiva. Ona je lijena. Skriva se u radu od svoje dužnosti da druge stvari obavlja marljivo. Čovjek ima potrebu biti aktivan, ali jednako mu je tako potrebna kontemplacija, no te su dvije stvari međusobno savršeno spojive. Njemu je potrebno vrijeme u kojemu će stvarno ulagati trud i vrijeme za obavljanje stvari koje ne iziskuju trud.
Naporan rad ili trud jedan je od uzroka umora koji zahtijeva odmor i oporavak. Stoga se putovanja, slobodno vrijeme, odmori ne smiju smatrati luksuzom niti nečim što je nespojivo s marljivošću; sve je to, u stvari, nužan dio marljiva truda. Ne samo zato što umor stvara potrebu za odmorom, nego i zato što odmor pripravlja čovjeka za rad.
Marljivost je vrlina ljubavnika, nekoga tko zna da može služiti Bogu i čovjeku u svakomu detalju koji ima veze s njegovim dužnostima. On se ne će isticati po tome što revno radi. Ali ako doista ima ovu vrlinu, drugi će ljudi primijetiti kako je ljubav ono što ga drži pa će možda i sami poželjeti piti iz toga istog izvora.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
