630 milijuna kuna je tek mrvica prema 34,6 milijardi dolara opljačkanih iz Hrvatske
Najnovija korupcijska afera s ukradenim zlatom i eurima iz sjedišta policije u Zagrebu te istraga koja tvrdi da se radi o pranju novca povezanom s peruanskom narkomafijom samo je vršak velike korupcijske sante s kojom je Hrvatska suočena od samog stvaranja države.
Po najnovijem izvješću američke insituticije „Global Financial Integrity“ koja prati tijekove prljavog novca u cijelom svijetu iz Hrvatske je od 2004. do 2013. godine izneseno čak 34,6 milijardi dolara ilegalno stečenog novca. Analizom podataka o međunarodnoj razmjeni i bilanci plaćanja GFI je utvrdio da se iz Hrvatske u prosjeku godišnje izvuče 3,5 milijardi dolara “prljavog” novca, koji je stečen raznim kriminalnim aktivnostima kao što su izbjegavanje plaćanja poreza, korupcija, trgovina drogom, prostitucija. Prema tom iznosi Hrvatska je na 40. mjestu od ukupno 149 zemalja obuhvaćenih analizom
Dok se oko aktualne afere pranja novca procijenjene na 630 milijuna kuna digla velika medijska galama ti isti mediji, kako javni tako i privatni, godinama šute o kolosalnoj pljački hrvatskog naroda i države koja je djelomično i zbog toga, odnosno toleriranja te pljačke, došla na rub bankrota. Treba se vratiti malo u prošlost da bi se spoznale prave dimenzije te pljačke, kako je ona počela i kako se tolerirala. Još početkom 2000. godine tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu William Montgomery bio je preporučio tadašnjoj Račanovoj vladi jednu američku agenciju koja se bavi otkrivanjem opranog novca. CIA je procijenila da je oko 8 milijardi dolara bilo kriminalom, korupcijom, ilegalnom trgovinom ili izbjegavanjem poreza izneseno iz Hrvatske u prvih 10 godina državnosti, od kojih su prvih pet bile ratne godine. Ivica Račan kao predsjednik SDP-a stranke se voli hvalisati da je, za razliku od HDZ-a, tobože poštena stranka odbio je tu ponudu. Tada je i sam predsjednik Mesić grmio kako se nova vlast ne će zadovoljiti sitnim ribama, nego kapitalcima, da bi pri kraju mandata u aferi „Patria“ i sam postao kapitalac. Kad je u pitanju korupcija ni jedan veći slučaj njezinog otkrivanja i procesuiranja nije pokrenut u samoj Hrvatskoj, uvijek je to dolazilo na intervenciju izvana, kao što je bilo i u slučaju Ive Sanadera.
Kad je objavljeno da Hrvatska ima 220 multimilijunaša s najmanjim pojedinačnim iznosom od 30 milijuna dolara i da njihov broj raste brže nego u svijetu, nitko se u Hrvatskoj, a posebice ne kontrolirani korumpirani mediji, nije zapitao kako su ti ljudi gotovo preko noći stekli golemo bogatstvo. Štoviše, zavladala je prava zavjera šutnje kad je spomenuta američka institucija „Global Financial Integrity“ objavila da je na isti način u idućih 10 godina, dakle od 2001 do 2010. godine iz Hrvatske izvučeno čak 15,2 milijarde dolara. Taj podatak potaknuo je Adriatic institut za javnu politiku u Rijeci na čelu s Natašom Srdoč da uputi pismo premijeru Milanoviću i ministru financija Liniću u kojemu se tražilo da pokrenu akciju kako bi se taj novac s tajnih računa hrvatskih multimilijunaša iz porezanih oaza diljem svijeta vratio u Hrvatsku. Naravno, ne samo da oni nisu ništa poduzeli, nego na pismo nisu ni odgovorili. U pismu je između ostalog postavljeno pitanje jesu li hrvatske vlasti zatražile informacije od vlasti u Lihtenštajnu, Austriji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama uključujući imena pojedinaca i pojedinačne iznose transferiranih sredstava obuhvaćene nezakonitih financijskim odljevima.
Hrvatska jer u međuvremenu kao članica Europske unije dobila podatke iz 19 zemalja koje je sama trebala tražiti. U najnovijem izvješću američke institucije govori se u razdoblju od deset godina o čak 34,6 milijardi dolara opljačkanog na razne način iz Hrvatske, ali političke elite o tome šute. To je samo uzgred u jednom istupu u Hrvatskome saboru ukazao neovisni zastupnik Stipe Petrina, ali mu nitko ni iz vladajućih krugova ni oporbe nije odgovorio ili na bilo koji način reagirao na njegov istup.
Konačno u nedavno objavljenom izvješću insituta RAND Europe koje je naručio Europski parlament, Hrvatska među članicama Europske unije ima najveću razinu korupcije u javnoj nabavi. S Rumunjskom i Bugarskom spada u najkorumpiranije države EU. Kad je govorio o uspjesima svoje Vlade Zoran Milanović je rekao da je ona ostavila sređenu državu što očito po njemu znači i da sređena država podrazumijeva najviši stupanj korupcije u javnoj nabavi u Europskoj uniji. Hrvatska se po tom istraživanju nalazi na samom vrhu ispred Cipra, Litve i Rumunjske.
Zbog tako visokog stupnja korupcije Hrvatska godišnje gubi čak 15 posto BDP-a. Iz tih razloga RAND Europe predlaže zakonske i regulatorne mjere na državnim razinama, a jedna od njih je proširenje zaštitnog Mehanizma suradnje i provjere (CVM) na veći broj EU članica, a u početku je bio uveden uoči prijama Rumunjske i Bugarske. Hrvatska bi uvođenjem tog mehanizma, po jednom od scenarija, godišnje mogla uštedjeti oko 2,2 milijarde eura.
O velikoj sustavnoj pljački države, a posebice u posljednjih desetak godina, vlada koncentrirana zavjera šutnje, pri čemu sudjeluju jednako HRT, „Jutarnji list“, „Večernji list“ i svi ostali vodeći mediji ne samo tiskovni nego i portali. U skladu s tim državni tužitelj Dinko Cvitan na čelu DORH-a šuti, kao što je dosad šutio i njegov prethodnik Mladen Bajić. Da bi se to i dalje zataškavalo služe upravo afere kakva je ova o 630 milijuna kuna, koje se bave mrvicama, a ne suštinskim problemom velike pljačke države i naroda otkako je Hrvatska na krvi 15.000 svojih sinova i kćeri stvorena.
Vjekoslav Krsnik
