Istraživačko novinarstvo – špijunska izmišljotina
Pozivanje na “istraživačko novinarstvo” ili “novinara istraživača” nerijetko je prodavanje magle. Ogroman dio onoga što se naziva istraživačkim novinarstvom treba zapravo zvati špijunsko novinarstvo, u kontekstu jedne od najvažnijih vrsta rata, to je informacijski rat.
Pogotovo kada su u tijeku globalna geopolitička preslagivanja kao danas. Naši “novinari istraživači” kojima sam se jednom usput pozabavio također su bili, ili jesu, naslonjeni na obavještajne ili paraobavještajne službe koje su ih hranile “ekskluzivama”, za koje, da bi ih “otkrili”, nisu prolili ni kap znoja.
RTL Kockica je zakon
Oni nisu “istraživači”, već samo informacijski kanali “ljudi iz sjene”. Afera “Duboko grlo” odavno je raskrinkala tzv. istraživačko novinarstvo. Više znoja od “istraživačkih novinara” prolije novinar početnik koji mora pješice otići do tržnice izvještavati o grincajgu.
Takve istraživačke novinare koji još uvijek djeluju u RH stvarali su KOS ili Udba, a danas druge obavještajne službe nastale raspadom SFRJ. Kada neke od njih vidim u gledanim emisijama kako mašu papirima koje su “otkrili”, odmah promijenim program. Iz higijenskih razloga. I prebacim na jedan od rijetko gledljivih kanala u nas, RTL Kockicu.
Afera “Panama Papers” jedna je od takvih “gigantskih” operacija “istraživačkog novinarstva” od strane “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara” (ICIJ). Priča je genijalna. “Netko” je maznuo (kazneno djelo!) skoro 12 milijuna digitalnih fileova iz legalne (!) panamske offshore kompanije “Mossak Fonseca”.
Ti dokumenti potom “slučajno” dolaze u posjed “Süddeutsche Zeitunga”. Umjesto policiji, ovaj list sve te silne materijale daje rečenom međunarodnom tijelu istraživačkih novinara. Oni pak, prema vlastitom izvješću, “prave selekciju podataka” (!?), pa neke osobe i tvrtke puštaju u javnost, a s druge strane sami kažu kako će “većina materijala ostati neobjavljena”. Zašto? Zato da se njima reketari, ucjenjuje, što drugo? Najbolje su zato prošli oni koji su objavljeni, od islandskog premijera do Camerona i drugih. Ove neobjavljene već će obići “netko” s papirima u gluho doba noći kada mu to zatreba. Tako to rade “istraživači” i u Hrvatskoj, reketare. Nije visoka globalna politika gora od ovih naših “istraživačkih novinara” i njihovih “ljudi iz sjene”.
Tko je utemeljio ICIJ?
Dapače, veći interesi, veće gnusobe. Ako i vi želite biti “istraživački novinar”, idite na mrežne stranice i pročitajte tko je utemeljio ICIJ i tko su im glavni financijeri. Među njima su i institucije, zaklade, prepune “filantropa” koji i te kako u svijetu “skrbe” već desetljećima za “istinu” i “transparentnost”, koje “nemaju veze” s “izvjesnim” obavještajnim službama i parcijalnim interesima.
U cijeloj ovoj farsi oko “istraživačkog novinarstva” i brige za “transparentnost” treba spomenuti i jednog neobičnog klijenta ove “zloglasne” panamske kompanije.
Dok se svijet zabavlja Cameronom, ljudima bliskim Putinu i drugim političarima, jedna nevladina udruga također je umočena. Naime, “istraživačkim novinarima” nije uspjelo u svojem “selekcioniranju materijala” skriti činjenicu da je Transparency International bio povezan sa šest offshore društava.
Eto, oni se bore protiv netransparentnosti kao globalni moralni policajci, kad ono… Ali i tu treba biti jednako oprezan i sumnjičav jer je prokazan jedino jedan latinskoamerički Transparency, onaj čileanski.
Ovu aferu stoga treba prije svega čitati u kontekstu informacijskog rata. Einstein je svojevremeno upozoravao kako osim atomske bombe postoji jednako ubojita “informacijska bomba”. Ona je, kao produžena ruka politike, postala “rat drugim sredstvima”.
Paul Virilio, stručnjak, među inim, za nove komunikacijske tehnologije, nedvosmisleno kaže: “Sjetite se samo NSA-e, odnosno Nacionalne sigurnosne agencije u Fort Meadeu u Marylandu, koja umjesto CIA-e nadzire sektor komunikacija, a pritom nije samo riječ o lokalnoj špijunaži, nego i o globalnoj aktivnosti podastiranja informacija.
Svi ćemo zaplakati
Ta organizacija nadzire svu razmjenu informacija preko interneta i telefona, zbog čega je njezina moć na razini vladine. Usporedno vidimo da se množe znakovi stalnog optičkog prokazivanja, a ono nanosi mnogo veće štete od usmenog ili pisanog prokazivanja, kakvom su, primjerice, prijetili kolaboracionisti tijekom Drugog svjetskog rata. Aktualna informacijska revolucija nužno ide ruku pod ruku s revolucijom prokazivanja.”
Posljednja Viriliova rečenica je strašna. Ova “revolucija” koja se dogodila u aferi “Panama Papers”, svojim selektivnim pristupom prokazivanja, jedan je od zabrinjavajućih znakova eksplozije “informacijske bombe”. Bombe konkretizirane u “revoluciji prokazivanja”, koja, kao i svaka, uvijek ostavlja krvave tragove.
Za sada, u revoluciji prokazivanja samo bogati plaču. Uskoro ćemo svi zaplakati jer ova revolucija učinit će da svi živimo u kućama od stakla. A istraživačko novinarstvo? Ma, dajte…
Autor: Ivica Šola/slobodnadalmacija.hr
