POSTOJE LI DOISTA Protuslovlja u Bibliji
“U Matejevu evanđelju 20,20–21 Jakovljeva i Ivanova majka pristupa Isusu i moli ga da uzme njezine sinove sa svoje desne i lijeve strane kad dođe u svoje kraljevstvo. U Markovu evanđelju 10,35–37 tu molbu Isusu upućuju Jakov i Ivan osobno. Kojemu evanđelistu treba vjerovati?”
Čekajte! Što zapravo podrazumijevate pod izrazom »protuslovlja«? Mislite li na ono što zovemo pravim proturječjima? Takvih u Evanđeljima nema. Mislite li na odlomke za koje vam se čini da o istoj stvari govore različito? Takvih odlomaka ima nekoliko, ali oni se mogu uskladiti – tj. pročitamo li ih sve zajedno, vidjet ćemo da imaju sasvim razborito značenje.
Razmotrite događaj u kojemu Isus iscjeljuje dvojicu slijepaca blizu grada Jerihona. U Matejevu evanđelju 20,29–34 tim se ljudima ne spominje ime i oni bivaju iscijeljeni nakon što Isus ode iz grada. U Markovu se evanđelju 10,46–52 spominje samo jedan slijepac, Bartimej, i on biva izliječen nakon što je Isus otišao iz grada. U Lukinu evanđelju 18,35–43 spominje se samo jedan slijepac, ali se ne kaže kako mu je ime, i čini se da je on izliječen poslije Isusova ulaska u grad, a ne poslije njegova odlaska.
Nema sumnje da se svi spomenuti odlomci odnose na isti događaj. Kako se, prema tome, dva očita protuslovlja (dva čovjeka nasuprot jednome, izlječenje nakon ulaska u grad nasuprot izlječenju poslije izlaska iz njega) mogu pomiriti? Evo kako: Bartimej se obratio Isusu nakon što je on zajedno s mnoštvom ušao u Jerihon, ali ga u općem metežu Isus nije čuo. Nakon što je Isus otišao iz grada, Bartimeju se pridružio drugi slijepac. Evanđelje spominje samo Bartimejevo ime, možda zbog toga što se uporno obraćao Isusu, možda zato što je kasnije bio dobro poznat u kršćanskoj zajednici. Bartimej se ponovno obraća Isusu, i ovaj ga put Isus čuje jer se svjetina u međuvremenu utišala. Nato Isus iscjeljuje i njega i onog drugog čovjeka.
Evo još jednog prividnog protuslovlja. U Matejevu evanđelju 20,20–21 Jakovljeva i Ivanova majka pristupa Isusu i moli ga da uzme njezine sinove sa svoje desne i lijeve strane kad dođe u svoje kraljevstvo. U Markovu evanđelju 10,35–37 tu molbu Isusu upućuju Jakov i Ivan osobno. Kojemu evanđelistu treba vjerovati? Obojici. Tu nema nikakva protuslovlja. Jakovljeva i Ivanova majka je prva pristupila Isusu, pripravljajući tako put svojim sinovima koji će doći nešto kasnije i poduprijeti njezinu molbu. Nešto slično vidimo i u prvoj glavi Prve knjige o kraljevima, redak 11. do 21. Najprije je Natan poslao Salomonovu majku Bat-Šebu ostarjelom kralju Davidu s vijestima o tome da je Adonija preuzeo vlast. Nato je sam Natan otišao kralju i prenio mu istu vijest.
Pretpostavimo sada da odlazite na godišnji odmor. Odlazite na Havaje i na povratku kući zaustavljate se u Grand Canyonu. Vrativši se kući, kažete prijatelju: »Godišnji sam odmor proveo na Havajima.« Drugom prijatelju kažete: »Dok sam bio na godišnjem odmoru, posjetio sam Grand Canyon.« Ako sad vaši prijatelji usporede ove vaše dvije izjave, vidjet će da su one potpuno protuslovne. Nema sumnje da će zaključiti: »No, dakle, valjda je posjetio oba mjesta. Naposljetku, to što je posjetio jedno mjesto ne isključuje mogućnost da je posjetio i drugo.« Ista je stvar i s evanđeoskim izvještajima. U njima možemo pronaći nešto što nam se čini protuslovno, ali to nam se samo čini, budući da su Evanđelja fragmentarni izvještaji o Kristovu životu, pri čemu svaki od tih izvještaja obuhvaća različite fragmente njegova života.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
