Umjesto isprika krivotvoriteljima i sljedbenicima zločinačkih režima, pokrenite istraživanje Jasenovca
Ja sam danas očekivao da ministar Hasanbegović u razgovoru i nakon sastanka s ravnateljicom Spomen područja Jasenovac najavi državnu reviziju svih relevantnih državnih i zakonskih odluka koje određuju to spomen područje.
Spomen područje čega je danas Jasenovac?
Istine?
Znam da nije.
Velikosrpske mitologije?
Da. Točno toga.
Komunističke izdaje hrvatskoga naroda i prijevare izvornog antifašističkoga pokreta u Dalmaciji i Istri?
Da.
Spomen područje današnje antifa velikosrpske agresije na hrvatski narod?
Da, upravo to.
Možda je spomen područje danas i spomen na žrtve?
Trebalo bi biti.
Ali, odavno nije, zapravo od prvoga trenutka kad je zločinački um i zločinačka politička ideja prvu žrtvu, autentičnu i ljudsku, zamijenila prljavim ciljevima i lažima.
Laži po drugi put, i svake godine ponovo ubijaju žrtve, a ne komemoriraju ih.
Očekivao sam da Hasanbegović najavi u nekom kratkom vremenu formiranje multidisciplinarnih znanstvenih timova za konačno utvrđivanje bar najbliže istine i povijesnih činjenica oko fenomena Jasenovac, a ne samo ustaškog logora. Jer je fenomen odavno postao daleko bitniji od samoga logora. Da se ispitaju vrlo ozbiljni navodi da je taj logor bio i partizansko gubilište nekoliko godina, te da se konačno jednom za svagda hrvatski narod suoči s činjenicama koje nisu potpisali velikosrpski propagandisti, njihovi hrvatski prirepci, Goldsteini, Pupovci, Pusići i sva slična bratija kojoj više ni rođena mater ne vjeruje ništa, ako nije potpuno senilna.
Umjesto da državni vrh, a prije njega relevantne hrvatske nacionalne društvene i prije svih akademske institucije nariču nad činjenicom da imamo četiri komemoracije u Jasenovcu, vrijeme je potaći inicijativu da se nikakva državna komemoracija na tom mjestu ne radi sve dok se konačno ne istraži što to mjesto jest, što znači i dok se konačno ne razluči prljava velikosrpska mitologija od povijesnih činjenica.
Hrvatska država mora osmisliti i omogućiti znanstveno istraživanje, formirati vrhunske međunarodne timove stručnjaka, dati tome prvorazredan politički značaj i snažan diplomatski legitimitet. Zbog polustoljetne prljave kampanje protiv hrvatskog naroda i njene međunarodne refleksije, pozvati najuglednije znanstvenike židovskog podrijetla, s američkih i izraelskih sveučilišta, zatražiti da se uključe i znanstvenici sa srpskih sveučilišta, prvenstveno onoga u Beogradu, proračunski izdvojiti koliko god bude trebalo sredstava i ostaviti tako formiranim timovima, da za jednu, dvije, pet ili deset godina urade znanstveno valjan i relevantan posao.
To nitko ne bi smio, bar ne bi mogao, javno osporiti ili odbiti, jer navodni antifa okvir s kojeg Pupovac i Kraus lažu i klevetaju Hrvatsku, navodno počiva na racionalnom pristupu stvarima, navodnom znanstvenom nasuprot religijskog pristupa, navodnoj civilizaciji nasuprot zadrtosti, dijalogu nasuprot rigidnosti.
Pa da vidimo!
Treba ih jednom zauvijek izvesti pod relevantne međunarodne reflektore, a to je investicija vrjednija za hrvatsku budućnost od svih autocesta koje smo izgradili.
Pa da pod tim svjetlima – odbiju.
Ili neka prihvate ako se usude.
Do tada Republika Hrvatska suočena s tisućama dokazanih laži oko Jasenovca, s tisućama lažnih imena žrtava, skandaloznih krivotvorina i prije svega zbog teških posljedica koje su označile kako u Hrvatskoj, još i više u svijetu, hrvatski narod u cjelini, treba službeno odbiti svako pokroviteljstvo nad bilo kakvom komemoracijom, a zabraniti promoviranje velikosrpskih mitova i neistina na tom mjestu.
Od Hasanbegovića i Karamarka očekujem takvu inicijativu, jer su valjda svjesni da ništa neće promijeniti njihov „ustaški ugled“ kod tih struktura i dijela javnosti, pa bi im trebalo biti svejedno što ti tipovi govore, a dobili bi golemi ugled kod hrvatskoga naroda.
Utoliko je više vrijeme za to što su složenije okolnosti i veći pritisci.
A pritisci su postali ponižavajući.
To je abeceda regularnog državnog ponašanje, jer u svakom drugom slučaju Republika Hrvatska izravno pristaje na mitomaniju, krivotvorine, laži i podupire temeljni obrazac velikosrpskih i inih nasrtaja na hrvatsku državnost i identitet hrvatskog naroda.
Zašto je to nužno učiniti?
Zato što zbog toga i postoje nacionalne države. To im je esencijalni smisao.
Bez toga nemaju svrhu.
Pritisak na elementarne temelje hrvatske državnosti je takav da je posve evidentno da će se država ili pretvoriti u karikaturu, narod u gomilu razbijenih identiteta, najvjerojatnije onih regionalnih, a državna vodstva, sva, i ona lijeva i ona desna, u filijale jednoga djela međunarodne zajednice i produženu ruku nove beogradske dominacije na Balkanu.
Republika Hrvatska ne smije, ako uopće želi biti država, makar s minimumom suvereniteta dopuštati više nikada Pupovcima, srbijanskim izaslanicima, Krausima ili Pusićima, koji posve besramno narušavaju minimum pijeteta prema istinskim žrtvama, lažući i koristeći ih za nanošenje namjerne štete hrvatskom narodu, da joj kroje društvene standarde, vrednote i – pogotovo povijesne činjenice.
Jer to je samoubojstvo.
Ljetos su hrvatski znanstvenici, akademik Pečarić i profesor Marušić s dobrim razlogom i snažnim povodom pokrenuli inicijativu na koju se tada nije ni osvrnuo nitko relevantan u državnoj strukturi, a koja je temelj svih pitanja i pristupa svakome otvorenome pitanju, pogotovo pitanjima kao Jasenovac, koja su snažno odredila hrvatsku nacionalnu povijest, ali prije svega identitet i sudbinu.
Nije kasno.
Znanstvenici, a njih je tada što akademika, što biskupa, što profesora preko dvije stotine potpisalo tu inicijativu, su dali pravac. Potrebna je politička volja.
Krajnje je vrijeme da upravo danas, kad se vide izravne pogubne posljedice ljetošnje šutnje i kukavičluka akademskih institucija i nacionalnih politika, ponovo prije svih HAZU, a onda sveučilišta, Matica i sve relevantne nacionalne institucije koordinirano započnu pritisak na državni vrh, ali i pripreme javnost da je to jedini način oduzimanja krvavog mača neprijateljima hrvatskoga naroda iznad naših vratova.
I ovaj ću put podsjetiti na poruku pokojnog kardinala Kuharića na Pantovčaku 1997. godine hrvatskom državnom vrhu i posredno hrvatskom narodu, da je jedini način ravnopravnog djelovanja u suvremenom svijetu – poštivati istinu i načela. To je oružje malobrojnih naroda, to je temeljna činjenica kršćanstva i nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, koju nam nikako ne može, niti bi smio preuređivati Milorad Pupovac i gomila antihrvatskih političkih i aktivističkih lupeža, koji su na krivotvorinama i agresivnosti izgradili svoje bijedne socijalne profile.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
