Grubi bezobrazluk veleposlanika i odlična reakcija Predsjednice
Strani veleposlanici imaju i pravo i obavezu stalno uočavati, prikupljati informacije legalnim i dostupnim sredstvima i kanalima, kontaktirati službene državne institucije zemlje domaćina i obavještavati svoje matične vlade o zapažanjima.
U izuzetnim situacijama uz suglasnost i uz odobrenje svoje Vlade mogu izraziti prosvjed vladi zemlje domaćina zbog događaja u toj zemlji.
To im je ključni posao.
S obzirom na to da je sloboda govora i sloboda medija jedna od nekoliko globalnih i univerzalnih vertikala suvremenog demokratskoga svijeta, oko čega postoji i službena konvencijska, ali i prešutna suglasnost država, posve je prirodno da strani veleposlanici u Hrvatskoj, Njemačkoj, Rusiji, Americi ili Italiji pažljivo analiziraju medije.
Zašto?
Pa u suvremenim sustavima komunikacije i razini postignutih sloboda, manje više golema većina interesantnih stvari može se naći u medijima, a pažljivi analitičari mogu u njima naći niz posve sigurnih indikacija i upozorenja o realnom stanju društva, države i u konačnici – vlasti.
Na te indikacije lijepe se obavještajne službe, koje djeluju u svakom veleposlanstvu pod krinkom savjetnika. To je također normalno, iako realno ni jedna strana država nema nikakve potrebe imati obavještajce u Zagrebu, s obzirom na to da u redovima stoje stotine antifa tipova koji jedva čekaju – pokazati svoju globalnu pravovjernost.
Države i društva kakvo je Hrvatska, s obzirom na to da regulativa i društveni standardi na kojima počiva medijski poredak zapravo garantira anarhiju koja se tumači slobodom, ali s njom nema veze, su idealni za mirno kancelarijsko prikupljanje relevantnih stanja u zemlji.
To je bilo uočljivo tijekom rata, a danas pogotovo.
Iako je zemlja bila u ratu, pri čemu je slobodni dio Hrvatske funkcionirao kao civilno društvo, današnji antifa mediji i autori, tadašnji začeci, kako su ga oni nazivali „slobodnog novinarstva“ narušavali su sve elementarne principe i kodekse ponašanja nacija i država u ratnom stanju.
Tome je naravno kumovao i veliki međunarodni pritisak, koji nikada nije popuštao, a ključni nositelji su bili inozemni veleposlanici i navodne nevladine udruge s centralama u svijetu, te zapadne države i institucije, koje su od Hrvatske i tada tražile ono što nikada ne bi dopustile u svojoj zemlji.
Nedavna neformalna inicijativa, odnosno okupljanje i sjedničenje nekolicine zapadnih veleposlanika u Zagrebu, pri čemu su javno obznanili da su raspravljali o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj, izazvalo je reakciju predsjednice Republike. A njena reakcije je izazvala antifa reakciju u mainstream medijima, koji su Predsjednicu izjednačili s ponašanjem turskog predsjednika Erdogana. Zanimljivo je da je ideja erdogenizacije Kolinde Grabar Kitarović izvorno potekla iz Pupovčevih – Novosti.
Predsjednica je imala potpuno pravo.
Imala je i obavezu reagirati i podsjetiti veleposlanike na kućni i diplomatski red.
Kako, ako im je to posao?
Njihov veleposlanički posao, pa i diplomatski bonton ne dopuštaju formalno ili neformalno udruživanje i javno djelovanje stranih veleposlanika i zauzimanje, pa javno obznanivanje zauzetih stajališta o unutarnjo-političkim pitanjima i problemima zemlje domaćina.
Mogu piti kavu i družiti se, diskretno surađivati koliko hoće, ali javnosti se ne mogu obraćati mimo – vlade.
Onoga trenutka kad su javno objavili čime su se bavili, radili su nedopušteni pritisak na Hrvatsku.
To je težak diplomatski propust i izraz nepoštovanja prema hrvatskoj državi i narodu.
Druga je stvar, a preko nje se nikako ne smije prijeći bez snažnog isticanja, to što su veleposlanici šutjeli kao zaliveni, iako naravno ne znamo o čemu su i što pisali svojim vladama, dok je Milanovićeva antifa vlada doslovno divljala zemljom, bez ikakvih skrupula i potpuno ignorirajući pa i beskrupulozno kršeći čitav niz univerzalno prihvaćenih prava i konvencija.
Tada nisu javno izlazili sa sličnim stajalištima, niti su prosvjedovali kod Milanovićeve Vlade.
Živo me zanima koliko bi njih šutjelo da u njihovoj zemlji netko kao Radman zasjedne na čelo javne ili bilo kakve televizije i izvrće godinama ruglu sve elemente slobode, medija, profesije i društvene odgovornosti?
Svi akreditirani veleposlanici „analitičari“ medija, su ovim postupkom dodatno srozali i onako vrlo dvojbeno povjerenje hrvatskog naroda u principijelnost, partnerstvo i savezništvo njihovih država.
A to se ni njima nikako ne isplati.
Nikada ni jedan veleposlanik recimo nije ni pokušao reagirati na nevjerojatnu sječu ljudi na HRT kad je kormilo preuzeo Radman, niti su tijekom četiri godine Vlade Zorana Milanovića upozorili na bilo kakvo kršenje ljudskih prava.
A čak i u nevjerojatno kontroliranim medijima probijale su se svinjarije kakvih se ne sjećaju ni živući svjedoci komunističke diktature.
Zanimljivo, čak i vatikanski nuncij nije, koliko je javno poznato, izrazio prosvjed Vladi zbog nasrtaja Ostojićeve policije na invalide na Trgu svetog Marka te pogotovo u unutrašnjosti Crkve, što spada u teško kršenje čitavoga niza međunarodnih konvencija kojih je potpisnik i Hrvatska.
Da ne spominjem veleposlanike Sjedinjenih Država, Norveške, Francuske ili Njemačke.
Zbog toga je ova inicijativa zapadnih veleposlanika izravno, grubo i bezobrazno miješanje u unutarnjo-političke stvari zemlje domaćina, zbog toga je Predsjednica morala reagirati radi sačuvanja elementarnog privida suverenosti, i, zbog toga je nužno odmah početi oštro reagirati na takve pokušaje.
Ne samo diplomatski već i – javno.
Zbog toga je postupak Predsjednice važan, jer javnost koja je svjedočila bezobrazluku veleposlanika mora vidjeti da netko u ime Hrvatske može i hoće reći da je to nedopustivo.
Diplomatska reakcije Vlade i Predsjednice u ovom slučaju ne bi bila dovoljna.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
