Novo osmansko ‘carstvo’ širi se sve do Hrvatske
Švedski slučaj Kaplan možda će senzibilizirati Europu za turske europske ambicije.
Kada bismo znali zašto je uistinu ovih dana morao otići švedski ministar stanovanja i urbanog razvoja Mehmet Kaplan, znali bismo mijenja li se pomalo europski stav prema Erdoganovoj europskoj neoosmanskoj politici? Ili je ova ostavka tek splet slučajnosti? Znamo tek da je 44-godišnji švedski ministar, rođen u Turskoj, morao otići zbog pritiska medija.
Nagađa se da je jedan od razloga njegova antisemitska izjava kako „današnji Izrael tretira Palestince onako kako su Židovi bili tretirani u Njemačkoj 1930-ih“. Ali to je bivši ministar izgovorio još 2009. godine. Izjava je bila poznata i kad je ušao u visoku politiku i nije bila prepreka.
Smjena u Švedskoj
Uz to, u Švedskoj koja je još prije dvadesetak godina postala jedna od najpoželjnijih europskih oaza za bliskoistočne i sjevernoafričke propovjednike radikalnog islama, otvoreni antisemitizam i negacija holokausta nisu neuobičajena pojava.
Doduše, po tome Švedska nije bila osobito različita od Velike Britanije ili SAD-a gdje su ti isti učitelji džihada u to vrijeme bili vrlo dobrodošli, pod egidom poštovanja drugih i drukčijih, poštovanja slobode govora i drugih vrijednosti s liberalne agende.
Tako je još 1995. na konferenciji Udruženja muslimanske mladeži u Toledu (Ohio, SAD), poznati egipatski šeik Yusuf al- Qaradawi, koji je gostovao i u Švedskoj, podučavao sljedbenike: „ Ono što nam preostaje jest osvojiti Rim. To znači da će se islam vratiti u Europu po treći put, nakon što je dvaput bio iz nje protjeran. Nadamo se to učiniti preko da’we (prozelitizacije, kampanje ciljanog preobraćenja na islam op.a). Osvojit ćemo Europu. Osvojit ćemo Ameriku. Ne mačem nego da’wom.“
Liberalne demokracije, poput Švedske, otvarale su širom vrata takvim vjeroučiteljima, a zatvarale i još uvijek zatvaraju uši i oči za njihove poruke, u kojima je antisemitizam tradicionalno na prvome mjestu. Zato ne vjerujem da je jedna stara Kaplanova antisemitska izjava bila razlog iznuđene ostavke.
Ne vjerujem ni da su razlog bile slike ministrovih javnih druženja s nekim pripadnicima radikalnih nacionalističkih i/ ili islamističkih skupina iz Turske. Pa prije samo dvije godine bivši je ministar Kaplan javno usporedio mlade švedske muslimane koji su se otišli priključiti ISIL-u sa švedskim dobrovoljcima koji su se išli boriti za Finsku protiv Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu. I nije mu zamjereno što dobrovoljce ISIL-a tretira kao suvremene borce za slobodu.
Najutjecajnija sila
Tek rijetki (švedski) mediji navode još jedan razlog zbog kojeg je ministar Mehmet Kaplan morao odstupiti: navodno je bio dio operativnog promidžbenog tima turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u Švedskoj. Snimke prikazane na nacionalnoj televiziji pokazuju da se ministar Kaplan blisko družio s glavnim Erdoganovim operativcem za pridobivanje švedskih simpatija Rafetom Candemirom, da je snimljen na internom skupu na kojem ih Erdogan osobno proglašava svojom „udarnom postrojbom za pridobivanje simpatija prema nama“.
Od svih grijeha koje navode bivšem ministru, jedino taj je novi. Jedino taj izgleda kao rezultat rada obavještajnih službi. I možda se baš zato o njegovu sadržaju najmanje zna.
No, o doktrini, strategiji i sadržaju, turske neoosmanske politike mnogo se može saznati od aktualnog turskog premijera i dugogodišnjeg najbližeg Erdoganova suradnika Ahmeta Davutoglua. Njegova knjiga “Strategijska dubina“ koju je napisao još 2001. godine svojevrsni je manifest te nove turske vanjske politike. Cilj je obnoviti utjecaj bivšeg osmanskog carstva na Bliskom istoku, u srednjoj Aziji i u Europi te učiniti Tursku najutjecajnijom euroazijskom silom.
Turski dvojac Erdogan – Davutoglu danas nema samo čvrstu bazu u BiH i Kosovu već izbjegličkom krizom drže u rukama ključeve europske sigurnosti. Više ne traže samo simpatije već u Bruxellesu postavljaju ultimativne uvjete poput deblokade pristupnih pregovora, ukidanje viza i nadzor nad migrantima, koje su opušteni političari država EU i činovnici EK shvatili tek mjesec dana kasnije, nakon što su ih iz Ankare upozorili da su ispunili samo 19 uvjeta od 72 uvjeta i da će ponovo pokrenuti migrantski val prema Europi.
Koristeći svoje useljeničke zajednice u Njemačkoj i skandinavskim zemljama, koje su misionari prethodno poslani u Europu već podučili islamskom identitetu, nerijetko u radikalnoj formi, turska država gradi mrežu za širenje političkih i drugih utjecaja. Erdogan ponižava njemačku kancelarku Merkel tražeći suglasnost za kazneni progon njemačkog novinara Jana Bohmermanna, jer ga je uvrijedio svojom satiričnom poemom na njemačkoj televiziji. A današnja Njemačka i nema drugi odgovor na Erdoganovu ofenzivu osim satiričnih poema.
Slučaj Kaplan u Švedskoj daje naslutiti da i dosad najliberalnije države Europe pomalo otvaraju oči na tursku strategijsku dubinu. Dosta kasno. Jer na isti taj prostor, s drugim predznakom, ali s istim ciljem juriša i ona druga „slavensko-pravoslavna“ postkomunistička os, oličena u Putinovoj Rusiji. U osvajanju utjecaja na liniji Baltik-Jadran su takmaci. Ali u rušenju Europe kakvu danas poznajemo i u stvaranju euroazijskog prostora su saveznici.
Ulaganja na Jadranu
Na takvom ofenzivnom valu, u Hrvatsku sljedeći tjedan dolazi turski predsjednik Erdogan, uz Putina danas najmoćniji državnik u euroazijskom prostoru. U Hrvatskoj se upravo obilježava stogodišnjica državnog priznavanja islama. Erdogana će zasigurno zanimati kako islamska zajednica u Hrvatskoj funkcionira kao integralni dio društva.
No nadam se da će mu biti i dano do znanja kako joj ne trebaju tutori na način na koji su to njegove „udarne postrojbe“ već učinile u BiH, kako to čine u Njemačkoj ili Švedskoj. Vjerojatno će ga zanimati i velika ulaganja u poljoprivredu u Slavoniji, marine i turizam na Jadranu. No nadam se da su i domaćini pročitali barem sažetak Strategijske dubine. Strateški tako duboke prijatelje valja upoznati.
TRI INTERESNE SFERE
Davutoglu smatra da i danas, kao i u 19. ili 20. stoljeću na balkanskom prostoru postoje tri glavne interesne sfere:
– germanska koja ide od Baltika do Jadrana i koja je potisnula Osmansko Carstvo s Balkana,
– pravoslavno-slavenska koja se kasnije transformirala u komunističku i rezultirala „željeznom zavjesom“ na čelu s Rusijom i
– osmanska, odnosno turska os, kojoj današnja Erdoganova Turska nastoji vratiti stari utjecaj i moć.OBNOVITI UTJECAJ NA BALKANU
Prioritet u Europi je obnova turskog utjecaja na Balkanu, koji je prema Davutogluu bio „ ključno mjesto za protjerivanje Osmanskog Carstva iz Europe“ i preko kojeg taj utjecaj treba vratiti, oslanjajući se ponajprije na BiH i Kosovo.
Glavne geopolitičke linije na tom prostoru se nalaze između Drave i Save (dakle Hrvatska) i moravsko-vardarska dolina sa središtem na Kosovu. Kad je današnji premijer Davutoglu pisao „Strategijsku dubinu“, prioritet je bio ovladati svojim uporištima na Balkanu. Ostalo je povijest, sadašnjost i budućnost.
Prijateljstvo umjesto sukoba
Strategijska dubina za obnovu stare moći i utjecaja ostvaruje se „politikom nultog konflikta sa susjedima“, umjesto sukoba nudi se prijateljstvo, a utjecaj se širi kulturom, investicijama, multilateralnim organizacijama.
Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija
