PAPA: Klerikalizam izobličuje Crkvu
Crkva nije elita svećenika, niti je Duh Sveti isključivo vlasništvo crkvene hijerarhije koja uvijek ima hrabriti i poticati napore laika koje oni ulažu da u društvu svjedoče Evanđelje – stoji u pismu koje je Papa uputio kardinalu Marcu Ouelletu, predsjedniku Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku. Papa je pismom želio pridonijeti naporima Povjerenstva, na početku ožujka, u promicanju prijeko potrebnoga zauzimanja laika u javnom životu latinsko-američkih država.
Nije pastir taj koji treba govoriti laiku ono što mu je činiti, to laik zna bolje od nas. Nije pastir taj koji treba odrediti ono što vjernici imaju govoriti u raznim sredinama – stoji u Papinu pismu kad govori o ispravnoj ravnoteži u odnosu između svećenika i laika vjernika i kada upozorava na „napasti“ klerika koji, narušavajući tu ravnotežu, navode na pogrješke i potiču zastranjivanja.
U pismu kardinalu Ouelletu, Papa govori o latinsko-američkim laicima, iako je univerzalna valjanost njegovih primjedbi. Klerikalizam je jedno od najvećih izobličenja odnosa svećenik-laik, jer s jedne strane poništava „osobnost kršćana“ i umanjuje krsnu milost, s druge pak strane stvara jednu vrstu „laičke elite“, zbog čega su zauzeti laici „samo oni koji rade u stvarima svećenika“. Ne vodeći računa o tomu „zaboravili smo, zanemarili, vjernika koji svoju nadu izgara u svakodnevnoj borbi da živi po vjeri“. Klerikalizam ne može vidjeti te situacije, jer je više zabrinut oko toga kao ovladati prostorom nego o pokretanju procesa – tvrdi Papa.
Papa pak ističe da nikad ne treba zaboraviti da se „naše prvo i temeljno posvećenje ukorjenjuje u krštenju“. Nitko nije kršten da bude svećenik ili biskup. Kao laici smo kršteni, a to je neuništiv znak koji nitko ne može izbrisati. A potom,valja prebivati usred stada, usred naroda: slušati njegove uzdisaje, pouzdavati se u njegovo pamćenje i njegov njuh, vjerujući da Duh Sveti djeluje u njemu i s njim, a da taj Duh nije vlasništvo samo crkvene hijerarhije. To nas „spašava“ od izvjesnih proglasa koji su lijepo sročeni ali ne uspijevaju poduprijeti život naših zajednica. Primjerice, sjećam se famozne rečenice: „Vrijeme je laika, ali čini se da se sat zaustavio“.
Crkva, nastavio je Papa, nije elita svećenika, redovnika, biskupa, već smo svi sastavnica svetoga Božjega puka, a, činjenica da laici rade u javnom životu, ima poticati biskupe i svećenike na traženje načina kako bi mogli hrabriti, pratiti sve pokušaje i napore koji se danas obavljaju kako bi se nadu i vjeru održalo živima u svijetu punom protuslovlja, poglavito za siromašnije i sa siromašnijima. Znači zauzimati se kao pastiri usred našega naroda i s našim narodom, podupirati vjeru i njegovu nadu, promičući ljubav i bratstvo, želju za dobrom, istinom i pravednošću.
Nelogično je, čak i nemoguće misliti da mi kao pastiri moramo imati monopol rješenja za mnogovrsne izazove koje nam predstavlja suvremeni život. Ne mogu se davati opće odrednice za organiziranje Božjega naroda u njegovu javnom životu. Naprotiv, moramo biti na strani svoga naroda, prateći ga u njegovu taženju i potičući njegovu dovitljivost koja je kadra odgovoriti na sadašnje problematike. Poradi njegove stvarnosti i identiteta, jer je uronjen u srce društvenoga, javnog i političkoga života, moramo priznati, da su laiku potrebne nove vrste organizacije i slavljenja vjere.
Klerikalizmu koji usmjerava, uniformira, proizvodi „kršćanske svjetove i prostore“ treba suprotstaviti njegu narodnoga pastorala, tipičnoga za Latinsku Ameriku, jer je, ako je dobro usmjeren, bogat vrijednostima, iskrenom žeđom za Bogom, strpljivošću, osjećajem za križ u svakodnevnom životu, odanošću i kadar za velikodušnost i žrtvu sve do heroizma.
Potrebno je da u svojem narodu čuvamo dva sjećanja: Sjećanje na Isusa Krista i sjećanje na naše prethodnike. Izgubiti pamćenje znači iskorijeniti se iz mjesta odakle dolazimo, a ne znati ni kamo idemo. Kada iskorijenimo nekoga laika iz njegove vjere, iz izvora njegove vjere, kada iskorijenimo sveti Božji puk, iskorjenjujemo ga iz njegova krsnoga identiteta i tako pak iskušavamo milost Duha Svetoga. Naša uloga, naša radost, radost pastira je u pomaganju i poticanju, u tomu što su prije nas činili, majke, bake i očevi, istinski protagonisti povijesti. Nisu to činili s našim dopuštenjem, nego po svojem pravu i ustanovi. Laici su dio svetoga vjernog puka Božjega i stoga su protagonisti Crkve i svijeta; mi smo pozvani da im služimo, a ne da se s njima služimo – zaključio je papa Franjo.
Radio Vatikan
