Otvoreno pismo Vukovarskih majki: « Dvojezičnost i ćirilica u Vukovaru?»
Udruga «Vukovarske majke» se oštro protivi najavama pojedinih ministara Vlade Republike Hrvatske o uvođenju službene dvojezičnosti i ćiriličnog pisma za grad Vukovar.
Ovakav potez u vremenu kada nisu rješene neke druge zakonske prepostavke za saniranje posljedica Domovinskog rata ne može nikako biti na dobrobit niti Hrvata niti Srba u Vukovaru, niti grada Vukovara, a ni Republike Hrvatske i njenih građana.
Vlada Republike Hrvatske treba primjenjivati zakone, ali ih i preispitivati, ako nisu dobri mijenjati, kao što je to učinila i na mnogim drugim primjerima. Prije provođenja zakona treba preispitivati stvarne činjenice i okolnosti koje se podastiru kao podloga za zahtjeve poput navedenog. Postotak od 34,87% Srba koji žive u Vukovaru je rezultat lošeg popisa stanovništva i sigurno kao brojka nije relevantan za uvođenje dvojezičnosti u grad koji još uvijek trpi posljedice velikosrpske agresije. Pri popisu stanovništva 2011. godine događala su se različita tumačenja i različite prakse popisivanja osoba nestalih u Domovinskom ratu. To je jedan od primjera.
Poznata je i činjenica da veliki broj Srba koji žive u Republici Srbiji i Bosni i Hercegovini, a ostvaruju određena prava u Republici Hrvatskoj, dolaze u Republiku Hrvatsku pojedinačno ili organizirano u vrijeme izbora ( državnih i lokalnih ), nakon isplate mirovina i slično. O tome postoje i zapisi poput transkripata sa suđenja za zločin na Ovčari. U Vukovaru je ta pojava općepoznata. Poznato je i da je na pojedinim adresama na kojima živi 1-2 osobe ili nitko prijavljeno i po desetak osoba srpske nacionalnosti koje žive izvan Republike Hrvatske. Poznato je da pojavom bankomata neki čak i ne dolaze zbog redovitog podizanja mirovine nego to svoje pravo konzumiraju tako da jedna osoba podiže mirovine za desetak drugih pomoću bankovnih kartica. Svi ovi navodi su mjerljivi i provjerljivi.
Kada bi se objavio Registar stanovnika Vukovara sa adresama stanovanja kako bi se revidiralo provođenje zakona koje se odnose na prijave-odjave prebivališta, boravišta, kako bi se utvrdila potrošnja električne energije, vode, plina, komunalnih usluga, broj telefonskih linija, došli bi do brojki koje bi pokazale precizan broj građana RH srpske nacionalnosti koji zaista žive u Vukovaru, a koji je bitno manji od onog koji je utvrđen popisom stanovništva iz 2011. godine.
Uvođenje dvojezičnosti u grad u kojem je u velikosrpskoj agresiji živote izgubilo preko 3000 njegovih stanovnika , u kojem se još uvijek traga za preko 300 osoba koje se vode kao nestale osobe, iz kojeg su svi oni koji nisu slijedili velikosrpsku politiku protjerani, raseljeni, u kojem su za vrijeme okupacije ubijeni mnogi nesrbi koji su ostali u gradu, nije korak prema poštivanju prava nacionalnih manjina nego korak prema potvrdi da se agresija i zločini isplate, korak prema novim podjelama i nesnošljivostima u gradu Vukovaru. To je korak prema nepoštivanju Čl.3 Ustava RH kojim se mirotvorstvo smatra jednom od najviših vrednota.
Člankom 12. Ustava Republike Hrvatske se omogućava uvođenje dvojezičnosti u mjesta koja ispune druge zakonske pretpostavke ( 1/3 ), ali u Ustavu Republike Hrvatske postoji i članak 16. kojim se kaže:» Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.”
Iz ovog članka je jasno da se određena prava mogu koristiti samo ako ne diskriminiraju prava drugih. Uvođenje dvojezičnosti u grad Vukovar je diskriminacija i šikaniranje obitelji žrtava Domovinskog rata, posebno poginulih i nestalih hrvatskih branitelja grada Vukovara, a ne posebna skrb o njima kako to zakoni i Ustav Republike Hrvatske nalažu. Iako Ministarstvo branitelja kao dio Vlade RH stalno ističe kako udruge neće voditi politiku, udruge su Deklaracijom o Domovinskom ratu, čl. 7., pozvane i dužne javno sudjelovati u obrani digniteta Domovinskog rata: « Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine. «
Također su dužne u ime svojih članova sudjelovati u javnim politikama, osobito onima koje definiraju i određuju pitanja vezana za Domovinski rat, obranu, žrtve i očuvanja vrijednosti ustavnog i demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj.
Udruga «Vukovarske majke» koja okuplja članove obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja koji još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih ne može prihvatiti nikakvu mogućnost uvođenja dvojezičnosti u grad Vukovar. U gradu Vukovaru i okolici je veliki broj onih koji znaju istinu o našim najmilijima, ali ne smatraju svojom dužnošću reći nam tu istinu. Oni su i dalje počinitelji ili suučesnici u zločinu. Republika Hrvatska još uvijek nije ispunila svoju obavezu prema onima koji su je stvorili, nije osigurala mehanizam za otkrivanje istine o žrtvama, dostojan pokop i grob na koji imaju pravo. Republika Hrvatska još nije ispoštovala svoje žrtve, nije procesuirala počinitelje, a već udovoljava zahtjevima koji su odraz zloupotrebe prava i nepoštivanja obaveza.
Tražimo otvaranje procesa javnih rasprava o najavljenom potezu Vlade Republike Hrvatske i time otvaranje transparentnog procesa dijaloga između onih koji zagovaraju uvođenje dvojezičnosti, a još se nisu otvoreno izjasnili o Deklaraciji o Domovinskom ratu i onih kojima je uvođenje dvojezičnosti neprihvatljivo.
Tražimo zaustavljanje nove vrste agresije na grad Vukovar i na one koji su već propatili sva stradanja, torture i poniženja, a među njima nisu samo Hrvati, nego i pripadnici ostalih nacionalnih manjina koji su živjeli u Vukovaru, branili ga, stradali i prošli svakovrsne torture za vrijeme agresije i okupacije.
Tražimo da se poštuje glas žrtava i njihovih obitelji.
Na to obvezuje Ustav Republike Hrvatske.
S poštovanjem,
za udrugu «Vukovarske majke»,
Mande Patko, predsjednica
