Što povezuje današnju katolikofobiju, nacizam i antisemitizam?

Ove godine, u razdoblju “između Jasenovca i Bleiburga” u Hrvatskoj – kada se tradicionalno (već desetljećima, s više ili manje mogućnosti javnog očitovanja) razbuktavaju polemike i raspaljuju strasti ter po svim “šumama i gorama” vode žestoke bitke između “ustaša i partizana” – dogodilo se “svim sukobljenim stranama” nešto neočekivano.

Liberalno(lijevo) orijentirane mrzitelje Katoličke Crkve i kršćanstva općenito iznenadili su mnogi “mali” fenomeni, ali njihovu crveno-crnu čašu stalno kipućega bijesa prelilo je oduševljenje hrvatskoga puka dolaskom čudesno-čudotvorno neraspadnutoga tijela Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb i mogućnošću da mu kao vjernici iskažu divljenje i štovanje. Tu su prigodu iskoristili desetci tisuća ljudi, a neki su mediji taj fenomen iskoristi za najvulgarniju sprdnju s katoličkim svetinjama.

Kao perjanica i kopljnoša (i) ovaj put istaknuo se portal Index svojim odvratnim komentarom, koji je pokrenuo čak i međunarodnu organizaciju na podpisivanje peticije protiv takvog oblika iskazivanja mržnje prema kršćanima. Od mnogih sam znanca i prijatelja dobio iste linkove s poticajem da i ja podpišem peticiju. Evo toga linka i objašnjenja o čemu je riječ (za one koji možda nisu pratili ili im je promaknulo):
http://www.citizengo.org/hr/md/34059-zaustavite-indexovo-sirenje-mrznje-prema-vjernicima?dr=1710348::926651b9bcd33a8300118a69a250d38d&mkt_tok=eyJpIjoiTURBMlpEWXpZVFEwTUdJMSIsInQiOiJCaDRSbStVVDBlXC8xOGVOeTFxMnBJMVRFMVV0c01odzFxNUdjbTRUdzBTbFMyWlZJQXdCTDF0U3V2VWZRTXhxVE9OZW81T251WGp3SG9JNERZanV2bCtlN1psZXg2dVNUc29Ga2ZVMmFDczA9In0%3D

Uz link dodano je: Postavlja se pitanje: KADA JE DOSTA? GDJE JE GRANICA?

Evo što se otvori kada se klikne:
13. travnja 2016. na index.hr objavljen je članak pod naslovom: „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“. Mržnja, isključivost, nesnošljivost i pomanjkanje sposobnosti za dijalog prema svima koji su imalo drukčijeg mišljenja od portala index.hr opće je poznata, ali razina netolerancije i mržnje od vremena do vremena ipak iznenadi:
Danas kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve… Količina popustljivosti koju imamo prema katoličkoj crkvi je nevjerojatna… kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika, ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati… Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca – kaže Hrvoje Marjanović, autor spomenutog teksta. Komentar se odnosi na dolazak tijela Sv. Leopolda Bogdana Mandića, hrvatskog kapucina, jednoga od dvojice zaštitnika Godine milosrđa koju je proglasio papa Franjo, u organizaciji Hrvatske kapucinske provincije. Dolazak tijela Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb jedinstveni je događaj koji se uklapa u Godinu milosrđa i 130. obljetnicu rođenja toga hrvatskog sveca.
Naslov članka kao i sadržaj teksta predstavljaju izravnu povredu dostojanstva i ponižavanje građana RH koji su iz vjerskih ili bilo kojih drugih uvjerenja prisustvovali programu održanom prigodom dolaska tijela Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb osobno ili prateći ga putem HRT-a. Osim toga, naslov i sadržaj članka vrijeđaju i omalovažavaju moralne osjećaje građana te diskriminiraju više od 86% građana RH na temelju njihova vjerskog opredjeljenja.
Stoga vas pozivamo da potpišete ovu peticiju i od Pučke pravobraniteljice, gđe Lore Vidović, i Agencije za elektroničke medije zatražite da reagiraju sukladno svojim ovlastima…

Slijedi formuliran “Prigovor na širenje diskriminacije i mržnje na temelju vjerskog opredjeljenja”:
Poštovani,
Tekst Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u autora Hrvoja Marjanovića objavljenog na internetskom portalu index.hr objavljen 13. travnja 2016. vrijeđa dostojanstvo čovjeka što je branjeno člankom 26. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o elektroničkim medijima te sadrži elemente nepriličnog odnosa prema vjeri i drugim uvjerenjima. Tekst na naročito drzak i nepristojan način vrijeđa i omalovažava moralne osjećaje građana, vrijeđa dostojanstvo više od 86% građana RH na temelju njihove vjerske opredijeljenosti te uzrokuje ponižavanje i uvredljivo okruženje za vjernike (čl. 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije, čl. 12. stavak 2., čl. 26. stavak 1, članka 80. stavka 1., Zakona o elektroničkim medijima).
Stoga vas pozivamo da sukladno svojim ovlastima reagirate te:
– Upozorite javnost na sve učestaliju pojavu diskriminacije na temelju vjerskog uvjerenja
– Izvršite radnje kojima će se ovaj konkretan slučaj diskriminacije i njezine posljedice ukinuti (uklanjanje sadržaja i maksimalna novčana kazna sukladno odredbama članka 82 Zakona o elektroničkim medijima)
– Predložite pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka sukladno odredbama članka 26. stavka 4. Zakona o pučkom pravobranitelju

Nakon što sam to pročitao mnogima sam spontano odgovorio na sličan način, a jednom od njih ovako:
Ne može to nitko zaustaviti… Odnosno, u demokraciji se ne može dokidati slobodu onima koji granice slobode određuju svima!
On mi je odgovorio: Ali, ali done moj, ima jedna Isusova Sv. Faustini: “Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego (s)trpljenje i trud koji se za Mene postiže.”
Uzvratio sam sljedećim riječima (koje sam poslije poslao još nekima):

Dakle, brate, upravo ta Isusova rečenica s. Faustini potvrđuje ono što nam je rekao prije 2000 godina i ostavio kao pravilo života: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Matej 5,11-12). Dakle, naša reakcija na Indexovo pogrđivanje ne smije biti kuknjava, peticije, pitanja zašto? i dokle? itd. Nego moramo Matiji Babiću ili tko je već tamo – uredniku i vlasniku – s najvećom radošću zahvaljivati što nam omogućuju da pretrpimo nešto za Isusa (kao što su Petar i Ivan s radošću otišli ispred Velikoga vijeća…). Istodobno, trebamo tu zgodu iskoristiti da apologetski navijestimo Radosnu vijest, koja će donijeti roda u srcima koja joj budu otvorena!
Eto, to je moj stav, i zato nisam podpisao peticiju. 😀
Hvala na razumijevanju & pozdrav i blagoslov,
A.don

Jasno, lako je razumjeti zašto je većinu dobrodušnih i/li naivnih vjernika “indexomanija” ne samo iznenadila nego i šokirala, tako da su neki potpuno neevanđeoski “poludjeli” u želji za “bičevanjem u hramu” (kao što je Isus učinio trgovcima i mjenjačima novca)… Mene ništa od toga nimalo nije iznenadilo – uostalom, već prije dvije godine pripremio sam za tisak knjigu pod naslovom UOČI PROGONA… – pa sam i taj novi udar primio mirno kao nastavak “antiklerikalne” katolikofobije i antikršćanske medijske kampanje. Ipak, mene je tek donekle “iznenadila” istodobnost nekoliko “velikih” događaja u Hrvatskoj odnosno podudarnost bitnih poruka u tim fenomena. Zato odustajem od u posljednjem postu najavljene teme INDUSTRIJA JASENOVCA…, kako bih ovoj koincidenciji posvetio pozornost. A na to me potaknuo sadržaj knjige (koju upravo čitam – ništa nije slučajno!) RAT PROTIV ISUSA (autor je Antonio Socci, a nakladnik Detecta). Antonio Socci je ravnatelj Škole novinarstva u Perugi i suradnik dnevnog lista Libero i lista Il Foglio. Šest posljednjih knjiga (od 2006. do 2012.) napisao je za nakladničku kuću Rizzoli.

Kršćani su kroz povijest neprestano trpjeli progone i pokolje raznih režima i ideologija. U posljednje vrijeme tome možemo dodati i predrasude i animozitet zapadnjačkih elita. Kršćani su danas najprogonjeniji ljudi na svijetu, a za mržnju koja u društvu postoji prema Crkvi možemo reći da je nadahnuta netolerancijom kakva ne postoji ni prema jednoj drugoj vjerskoj, nacionalnoj ni društvenoj skupini. Protukršćanski pokret počiva na ideologiji koja već dvjesto godina snažno napada središte kršćanske vjere – lik Isusa Krista, povijesnu vjerodostojnost evanđelja i vjerodostojnost svjedoka očevidaca. Ukratko, napada same temelje Crkve…
U ovoj knjizi Antonio Socci pobija laži i zavjere ter ukazuje na razloge protukršćanske ideologije koje mnogi i danas kriju. Pokazuje nam da suvrjemena arheološka otkrića i povijesna istraživanja posljednjih desetljeća potvrđuju istinitost događaja iz evanđelja i svih pojedinosti o Isusovu ovozemaljskom životu, uključujući i njegova čuda i njegovo uskrsnuće. Osim toga, potvrđuju i samu vjerodostojnost svjedoka.
Dakle, knjiga znanstveno odgovara na pitanja: Tko je i zašto pokrenuo rat protiv Isusa koji traje 2.000 godina? Što stoji u pozadini mržnje prema kršćanstvu koja se u europskoj kulturi širi od osamnaestoga stoljeća? Jesu li moguća čuda koja racionalistima služe kao temelj za napad na evanđelje i Isusa? Na kraju, vrlo važno – ova polemička knjiga u korijenu sasijeca protukršćanske predrasude!

Koja je to dakle ‘crvena nit’ što povezuje – kako sam i u naslovu istaknuo! – fenomene koji su “slučajno” uvezani u “kaos koji trenutno vlada u Hrvatskoj”, kako neki s neprikrivenom (zlu)radošću vole reći, a očituje se u prvom redu na pozornici ‘lutkarskog kazališta’ POLITIKE ter nažalost većini promiče ono bitno što se događa na drugim područjima (javnoga) života (a što lukavi mediji svjesno prešućuju)? To je – znam da će neki ‘kriknuti’ kako je riječ o “paranoji teorije zavjere”! – upravo fenomen koji na prvom mjestu ističe Antonio Socci. Znam, nekima će se kosa dići na to što nekome uopće pada na pamet “spajanje nespojivoga” odnosno povezivanje ili stavljanje u isti kontekst komemoraciju u Jasenovcu, Indexovu katolikofobiju i antikršćanstvo svih oblika.

Ali, krenimo redom, zar nije neobično da se u prigodi – doslovce sramotne! – podjele oko dana iskazivanja pijeteta nedužnim žrtvama ustaškog režima u Jasenovcu neskriveno manifestirala i kritika (to je eufemizam za mržnju!) Katoličke Crkve u Hrvatskoj? A ta je ‘(anti)cr(k)vena nit’ – premda je u nekim ‘verbalnim tkanjima’ vidljiva tek povećalom! – očitovana:
– i u posebno znakovitom držanju kao i (oprostite na izrazu!) “režanju” dr. Ognjena Krausa (čime je zapravo osramotio sve kulturne i ugledne Židove u Zagrebu, kao i sve židovske zajednice i Hrvatskoj!) na jasenovačkoj komemoraciji, a poglavito kao neskrivena mržnja u izjavama nakon te “ekskluzivne” odnosno njegove privatne “komemoracije” u kojoj je tijekom molitve “pobožno”, kao pravi ateist, stajao s rukama na leđima…;
– i u izjavama Ephraima Zuroffa, glavnog potrčka također ugledne i važne ustanove Yad Vashem u Jeruzalemu…;
– i u izjavama koje je dao Nicholas Dean, specijalni izaslanik SAD-a za pitanja holokausta, a još više u komentarima koji su medijima slijedili nakon što ga je primila predsjednica Kolinda ter nakon toga – šokiravši naivne ‘cromoljube! – “promijenila retoriku” (kao i premijer Orešković) u priopćenju o NDH… itd. itd…

Ono što je posebno znakovito i bolno i što kao veliki debeli trn strši iz ukupnosti svih tih prozirnih govorancija jest neskrivena poruka hrvatskom narodu – upravo zato što je većinski katolički narod – o krivnji (“vekovnoj krivnji” – kako je stalno isticala srbijanska propagadna, koja smatra da nam to treba do konca svijeta “nabijati na nos”!) za “jasenovački holokaust”! Tu ideju – koja je među ostalim i vrlo unosna, što u prvom redu vrijeđa same nedužne žrtve (kako je sjajno otkrio američki židovski povjesničar Norman Finkelstein knjigom INDUSTRIJA HOLOKAUSTA) pa sam je zato nazvao “industrijom Jasenovca” – izvrstno je formulirao u svojoj kolumni u Večernjaku dr. Nino Raspudić: “Moralna ekonomija Jasenovca se nastavlja. Samoproglašeni kreditori, kojima svi transgeneracijski moramo plaćati moralni dug, imaju novi naziv, uveden ove sezone, ‘predstavnici naroda žrtava’. Dakle, postoji i narod zločinaca…”! To je to – Hrvati su kao narod i nacija “predstavnici zločinaca”! Kao što su nekima (bili) Nijemci kao “genetski nacistička nacija”.

Zato bismo svi mi, predpostavljam da ONI (“predstavnici naroda žrtava”) to od nas očekuju, na čelu s našim biskupima morali SVAKI DAN od svih 365 dana u godini odlaziti u Jasenovac i tamo klečeći na koljenima moliti oproštenje i kajati se za zločine koje smo “MI” učinili odnosno ustaški režim “umjesto nas” i “za nas”! Isto tako bilo bi “najprikladnije” da se SVAKI DAN – osim nedjeljom – u školama, uredima, na sportskim priredbama, u kinima i kazalištima… tj. na svim javnim događanjima prije početka programa izvede i obavi mali “obred kajanja” istoga sadržaja! Isto tako – nije bitno što to može izgledati kao oblik ‘nepodnošljive lakoće’ terora duhovno-ideološkog mobinga nad cijelom nacijom, u svrhu nabijanja povijesnoga kompleksa cijelomu narodu! – “pravda traži” da i Crkva učini bitni zaokret u tom smislu. Stoga bi bilo “dostojno i pravedno” – nije bitno što to može izgledati kao blasfemija! – da se izmijeni obrazac pokajničkoga čina na početku svete mise ter da on ubuduće glasi ovako:
“Mi, predstavnici naroda zločinaca, ispovijedamo se Bogu svemogućemu i vama predstavnici naroda žrtava, da sagriješismo vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i nimalo propustom. Naš grijeh, naš grijeh, naš preveliki grijeh! I zato molimo Jahvu, državu Izrael, Anti-defamacijsku ligu, Centar Simona Wiesenthala i sve njihove podružnice, kao i vas predstavnici naroda žrtava, da nam se smilujete i nikad nam ne oprostite! Amen.”

Iskreno moram reći, iako će se neki na to narugati, s najvećom sam žalošću i mučninom “izbacio iz sebe” te upravo napisane riječi. Ali one, nažalost, na našu veliku žalost odražavaju tj. prikazuju stvarnost u kojoj živimo. Stoga je nadasve zabrinjavajuće – u ovoj općoj medijskoj kampanji dizanja buke oko navodne “ustašizacije Hrvatske” i “buđenja nacizma u Europi” (o čemu nitko ne bi imao pojma kad to mediji ne bi isticali!) – kako liberalističko antikršćanstvo i jeftini filojudaizam na Zapadu povezuje ista ateistička ‘crno-crvena nit’ koja je bila jedan od stupova nacističkog antisemitizma i antikatolicizma! Jasno, na te riječi neki će poskočiti kao da su sjeli na hrpu pribadača. Ali… Ali razlog za to je neznanje. Kao i još uvijek aktualna medijska kampanja o nacizmu koji je “imao svoga papu” odnosno o “slizanosti” nacističkog režima i Katoličke Crkve. A to je najveća laž i povijesna krivotvorina ter otrovna sotonska podvala. A gdje su (mi) dokazi i kako se usudim tako proturječiti onome što je već “milijun puta objavljeno na televiziji”?

“Naša je duša okaljana židovstvom. Okaljali su je Biblija i Rimska crkva. S pomoću njih je pustinjski đavao postao europski ‘bog’.” Što je sad to? Kakav je to užas? Pa to nikad nije bilo u tv-dnevniku! Pa to ne skandira publika na tribinama…!
E, u tome je ‘kvaka’ – treba ČITATI, a ne buljiti u televizijske emisije koje zaglupljuju i skrivaju istinu. Treba čitati izabrane KNJIGE da bi se došlo do istine ter moglo razumjeti “uvjerljive” obmane koje svaki dan u medijima objavljuju dobro plaćeni kolumnisti – kao što su kod nas npr. indexovci & feralovci u Novom i Jutarnjem listu (Predrag Lucić, Jurica Pavičić, Boris Pavelić, Ante Tomić, Zlatko Gall… & comp.!) itd. Jedna od knjiga koja donosi ISTINU o tome jest i ova koju sam spomenuo. Autor u njoj prenosi mnoge tekstove koji iznose temelje nacističkog režima, a prepisuje ih doslovce iz djela u kojemu su, između ostaloga, izložene i teze ter objave rata katoličanstvu. To djelo (iz kojega je i gornji užasni navod), koje je zapravo manifest ideologije toga režima, nosi naslov MIT DVADESETOGA STOLJAĆA, a napisao ga je Alfred Rosenberg, nakon kojega je došao Hitlerov Mein Kampf. Ta famozna Rosenbergova knjiga, objavljena 1930., s vremenom je postala silno važna. U Njemačkoj je izazvala toliku pozornost da je poslije pada režima, tj. 1945. godine, dosegnula nevjerojatnu nakladu – 1.100.000 primjeraka! No da ne pripričavam sadržaj Soccijeve knjige – preporučujem pravilo Sv. Augustina: Tolle et lege! (Uzmi i čitaj!). Na kraju donosim još samo nekoliko “bisera” Rosenberga kao istinskog ideologa nacističkoga režima, koji je kao ideologija bio utemeljen na sotonizmu, što će lako zaključiti svaki istini otvoren čitatelj. A to će mu svakako pomoći u naprezanju moždanih vijuga da shvati i uoči bitno u raznim i različitim fenomenima “ovoga strašnog časa” na našoj, europskoj i globalnoj pozornici.
Dakle, želim vam neugodno čitanje, s uobičajenom napomenom: Sapienti sat (a blenti ni budilica)!

“Stari zavjet treba potpuno ukinuti. Samo će se na taj način dovršiti neuspjeli pokušaj od posljednjih petnaest stoljeća, tj. želja da od nas naprave Židove duhom. Borci (pritom ne mislim na borce političare nego na borce za vjeru) se trebaju nastaviti boriti kako bi se iz biblijskog Novog zavjeta uklonile priče koje su očigledno lažne i prožete praznovjerjem. Zbog toga je nužno i peto evanđelje.”

Rosenberg je gajio izrazitu mržnju prema križevima i borio se za “uklanjanje križeva koji u crkvama i na ulicama simboliziraju Isusovu muku (raspeće). Raspelo je simbol doktrine žrtvenog Jaganjca, to je slika koja nas čini slabima i ranjivima te nas, uz pomoć jezovitog prikaza patnje i boli, omalovažava i čini ‘poniznima’, upravo onako kako je to zamislila Crkva u svojoj žudnji za moći”. Takozvani “rat raspelima” (to jest odluka nacističke vlade da se uklone sva raspela iz školskih prostora), koji se dogodio tridesetih godina 20. stoljeća, bio je prvi veliki sukob između vladajućeg režima i Crkve koja se oštro usprotivila toj odluci (ističe A. Socci).

Osim toga, Rosenberg, taj nacistički kolovođa glasno viče: “Papinstvo je moralo izgraditi svoje vrhovništvo podjarmljivanjem duša i rasističkim razlučivanjem većinski germanskih naroda”, a “otkako su isusovci postali snaga, poslije Tridentskog koncila, Rim još više ovisi o inferiornim rasama i istovremeno poprima mrtvačku ukočenost”. Rosenberg je rekao i ovo: “Ići će se u suprotnom smjeru tako da će se kršćanstvo germanizirati” (ono što je Rosenberg opisao tim riječima zapravo je kasnije značilo potpuno iskorjenjivanje kršćanstva iz Njemačke – napominje A.Socci).

Nakon što je iznio svoja razmišljanja o svim potrebnim teološkim i egzegetskim promjenama, taj je starješina odlučio ukazati na potrebu radikalne promjene nekih običaja, primjerice: “Treba ukloniti hvalospjeve Jahvi iz vjerskih pjesmarica, na mjesto starozavjetnih priča o zaštitniku preljubnica i trgovaca stokom doći će nordijske legende i basne koje će se u početku pričati na jednostavan način, a s vremenom će preuzeti simboličnu funkciju”.

Rosenberg također diže glas protiv pojave latinskoga jezika u liturgiji kako bi stao u obranu “nacionalnih jezika”: “Latinski, taj strani jezik koji zvuči kao nerazumljiva čarobna formula koju su nesvjesno ponavljali i kao takvu je koristili, bio je u suprotnosti s autentičnim narodnim osjećajima”. U “Božjoj službi” mora, dakle, “vladati jezično čistunstvo glede njezina svetog, materinjeg jezika. Kao takva, ona mora biti u službi uzvišenih vrijednosti” (onih koje se tiču krvi i rase)… Napominjem da tim nema nikakve veze bojazan koju je svojedobno izrazila Anti-defamacijska liga u prigodi “povratka” tzv. latinske mise, što je posebnim dokumentom objavio papa Benedikt, nego je nekima u ADL-u stalno smetala katolička molitva (na Veliki petak, koja se i danas moli na narodnim jezicima!) za Židove da upoznaju i prihvate Isusa Krista.

Glede Rosenbergova rada, njegov je cilj bio jasan – imao je namjeru razoriti, uništiti Crkvu koja je živjela, koja i dalje živi i razvija se već devetnaest stoljeća. Usput napominjem da je mu u tome sličan istom mržnjom “opsjednuti” Voltaire, koji je, od 1870. kad je prvi put to napisao, stalno kričao: “Uništite bestidnicu!” (tj. Crkvu, kršćane!). Osim toga, Voltaire je također mrzio Židove i crnce jednako kao i Crkvu. Antologija takvih njegovih “bisera” veoma je velika. Voltaire je, npr. tvrdio da su Židovi “plagijatori na svim područjima”, a u “Eseju o običajima” (8. poglavlje) napisao je: “Židove treba gledati na isti način na koji se gleda crnčuge, tj. treba ih gledati kao inferiornu ljudsku vrstu”.

Rosenberg odlučno kritizira to što je Katolička crkva odbacila njegov zahtjev da se distancira od Staroga zavjeta i židovskih korijena kršćanstva”. Evo Rosenbergova priopćenja: “Ona svim silama brani židovstvo. Ti koraci u obrani židovstva patetičniji su od svih drugih propusta. Tvrdi se da ‘Svetom pismu’ jednako pripadaju i Novi i Stari zavjet. A kada bi krivo shvaćeno antižidovstvo zahtijevalo kršćanstvo bez Staroga zavjeta, u Katoličkoj bi crkvi naišlo na ‘nepomirljiva protivnika’.”

Crkva je ukratko odgovorila da bi njezino “odricanje od Staroga zavjeta”, dakle, od prvobitne veze sa židovstvom, značilo “odricanje od nje same”, ističe Socci na kraju drugoga dijela svoje knjige i poglavlja “Pismoznanac” nacist. A ja podsjećam da je to (unatoč zastranjenjima pojedinaca) izvorni kontinuitet Crkve, što je očitovao i sveti papa Ivan Pavao Dragi, koji je, kao veliki zagovornik međureligijskog dijaloga, ušao u sinagogu 1986. i pritom Židove nazvao našom “starijom braćom”! Razlozi zbog kojih je ondašnja nacistička moć okrivljavala Crkvu kao “natražnjačku” (što Index čini otrovno otvoreno, a mnogi zlobno prikriveno!) danas se, ne mnogo godina poslije toga – izvrsno naglašava Socci – čine kao hrabra obrana vjerske i razumske istine. Proročka hrabrost. A mi, današnji Kristovi učenici, prema Njegovoj Zapovijedi ljubavi – moramo i po cijenu najveće žrtve ustrajati u toj hrabrosti! Amen.

Autor: don Anđelko Kaćunko/blog.vecernji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save