Prošlo je 100 dana otkako Hrvatskom upravlja nova Vlada sastavljena od Domoljubne koalicije i Mosta na čelu s premijerom Tihomirom Timom Oreškovićem, odabranim kao stranački neovisni dužnosnik s reputacijom financijskog stručnjaka iz zapadnog poslovnog svijeta.

Premijer Orešković kao novajlija na hrvatskoj političkoj pozornici dočekan je s velikim išćekivanjima i nadom da će pokrenuti upravljanje državom na suvremeniji i ozbiljnim političkim gospodarskim i socijalnim izazovima primjereniji i sustavniji način. 

On je međutim već razočarao i veliko je pitanje može li svojim kapacitetom obaviti ozbiljan posao koji je pred njim. Nije u pitanju što relativno slabo vlada hrvatskim jezikom mnogo je važnije pitanje shvaća li premijer Orešković s kakvim se izazovima mora uhvatiti u koštac i je li spsoban za taj posao. Na temelju njegovih prvih 100 dana odgovor je jasan: premijer Tihomir Orešković po onome što je dosad pokazao nije sposoban da Hrvatsku izvede na pravi put, u svakom pogledu, političkom, ekonomskom, socijalnom i uopće društvenom.

Počnimo iz početka. Budući da je relativno slabo bio upoznat sa stanjem u državi, njegova prva zadaća je trebala biti da se okruži kompetentnim i kvalilficiranim savjetničkim timom. Svoj politički diletantizam novi premijer je pokazao upravo izborom ljudi u njegov savjetnički tim. Da nije diletant ne bi za savjetnika ni manje ni više nego za unutarnju politiku uzeo Davora Huića bivšeg ratnog izvjestitelja britanske agencije Reuters koja se za vrijeme Domovinskog rata proslavila medijskom potporom velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, između ostalog s lažnom viješću da su hrvatski branitelji u Vukovaru pobili nekoliko desetaka srpske djece.

Uz to Davor Huić pripadao je britanskom krugu Josipovićevih savjetnika, dok nije zbog sukoba interesa morao podnijeti ostavku, da bi se potom skrasio u udruzi poreznih obveznika „Lipa“. Kako medijski funkcionira pokrivanje prave biografije Davora Huića koja se ne može naći na internetu najbolje pokazuje primjer „Jutarnjeg lista“ koji je informaciju o imenovanju Davora Huića objavio bez navođenja njegove novinarske prošlosti, navodeći samo da je „bivši novinar“. Takvog bivšeg novinara s britanskom prošlošću Tihomir Orešković odabire za posebnog savjetnika za unutarnju politiku. Postavlja se logično pitanje je li Davor Huić uopće prošao sigurnosnu provjeru u SOA-i koju hrvatski porezni obveznici plaćaju godišnje više od 300 milijuna kuna, a ona se bavi prvenstveno političkim špijuniranjem vlastitih građana.

Davor Huić je međutim samo vrh ledenog brijega savjetničkog tima novog hrvatskog premijera. Njegov savjetnik za vanjsku politiku je opet jedan pridošlica iz „bijelog svijeta“, Stjepo Bartulica dužnosnik „Opusa dei“, ali što je još važnije bivši savjetnik predsjednika Josipovića, baš kao što je bio i Davor Huić. Budući da je premijer uz predsjednicu Republike sukreator vanjske politike, upitno je kako ga Stjepo Bartulica s takvim karakteristikama može u tom savjetovati u skladu s hrvatskim interesima u međunarodnim odnosima. Ako je Tihomir Orešković postao premijer na prijedloga Domoljubne koalicije uz potporu MOST-a kako se moglo dogoditi da on za savjetnika za gospodarstvo i europske fondova imenuje Jakšu Puljiza koji je bio drugi čovjek prethodnog SDP-ovog ministra Branka Grčića. Po čemu je on kvalificiran za to mjesto kad je Hrvatska u Europsku uniju uplatila mnogo više novca nego što ga je mogla povući iz njezinih fondova .Za predstojnika svoga Ureda imenovan je zagrebački odvjetnik Neven Zelić inače član Hrvatskog helsinškog odbora. Iz sastava koalicije koja je postavila premijera Oreškovića dolazi jedino Sunčana Glavak koja će voditi odnose s javnošću.

Kad se uzmu u obzir samo savjetnici koje je imenovao Tihomir Orešković postavlja se logično pitanje kakvim se mjerilima i političkim kriterijima on vodio pri odabiru kompetentnih osoba za važne funkcije u njegovom uredu. Kako su Domoljubna koalicija i MOST mogli dozvoliti da i u tom odabiru odlučuje premijer Orešković kao što je odlučivao sa svojom zadnjom rječi o odabiru ministara.

Pored brojnih domaćih politologa, analitičara, iskusnih bivših političara koji se uklapaju o status savjetničke funkcije svakako je najintrigantnije imenovanje Davora Huića na mjesto savjetnika za unutarnju politiku. Da je tome tako može se zaključiti iz lutanja koja je Tihomir Orešković pokazao ova tri mjeseca upravo u unutarnjepolitičkim pitanjima i temama. Koliko mu je trebalo da se suglasi sa zahtjevom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za smjenu šefa Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Dragana Lozančića. Zašto ni u jednom trenutku nije reagirao na velikosrpsku kampanju protiv hrvatskih interesa, prepuštajući to ministrima, kako je reagirao na uplitanje Srpske pravoslavne crkve na odgodu beatifikacije blaženog kardinala Stepinca, jer to nije samo vjersko nego i političko pitanje, zašto je unatoč širokom nezadovoljstvu javnosti podržao u ime Vlade kandidaturu Vesne Pusić za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda.

Kad se ima u vidu cijelokupna aktivnost Tihomira Oreškovića, onda se samo po sebi nameće pitanje tko je njemu glavni savjetnik iz sjene. Budući da je u hrvatsku politiku uletio potpuno nespreman, neangažiran i diletantski bilo je za očekivati da će ga oni koji su ga postavili na to odgovorno mjesto u prvim koracima usmjeravati u skladu s političkim programom Domoljubne koalicije i MOST-a. To očito nije tako i po svemu sudeći njegov glavni savjetnik iza sjene je politička osoba koja radi protiv hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. Bilo bi idealno da idući mjeseci na temelju gospodarskog programa koji je predstavio prošlog tjedna demantiraju ove slutnje, pa bi iz političke korektnosti trebalo počekati još nekoliko mjeseci da se cjelovitije ocijeni Tihomira Oreškovića, koji bi trebao Hrvatsku povesti pravim putem. Na temelju onoga što je učinio i što je još više propustio realna je skepsa da on nije ta osoba koja je sposobna ostvariti taj cilj.

1. svibnja 2016.

Vjekoslav Krsnik

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save