Isus kod ‘Velikog brata’
Jedna zanimljiva misao podsjeća nas da križ nastaje samo onda kad se križaju Božja i ljudska volja. Kad su u suglasju nema križa, jer zajedno rade na istom cilju. Međutim, kad se ljudska volja (horizontala) protivi Božjoj (vertikala), nastaje križ. A tako je malo potrebno da postanemo sveti, reče jednom prigodom sv. Vinko Paulski. Tek trebamo slijediti volju Božju.
Don Branimir Markić u knjižici ‘Primjeri privlače’ donosi tužnu priču o vojniku koji je za vrijeme francuske revolucije bio uhićen i odveden u rodni kraj da bi ga republikanci ondje pogubili. Pogubljenja su se izvršavala na gradskom trgu na kojem je stajao veliki križ. Vojnik je dobio ponudu koja se teško mogla odbiti. Jedan mu je republikanac dao sjekiru govoreći da njome razbije križ pa će odmah potom biti pušten kući. Vojnik je zgrabio sjekiru i potrčao prema križu. Međutim, kad stiže do njega zagrli ga vičući da je u njemu njegovo spasenje. Odmah je pao na tlo izrešetan mecima.
Križ koji je grlio nesretni vojnik za nas je prije dvije tisuće godina nosio Isus Krist. Što bi se dogodilo kad bi se Isus danas pojavio među nama? Bi li se našao netko tko bi ga mogao prepoznati? Bi li to mogao otac obitelji koji sedam dana u tjednu, jer ne ostavljaju mu ni nedjelju, trči za koricom kruha kojom mora nahraniti svoju maloljetnu djecu? Bi li to mogla majka koja kod privatnika svaki dan naporno radi, a onda je jednako naporan posao čeka kad dođe doma? Navečer se, potpuno iscrpljena, samo sruši, znajući da sutra kreće sve ispočetka. Bi li to mogla djeca koja jednim klikom na internetu pronalaze sadržaje pogubne za mentalno i moralno zdravlje? Bi li to mogao poduzetnik koji razmišlja o dodatnom iskorištavanju radnika jer mu uvijek nedostaje novca za najrazličitije poroke u koje je zaronio bogateći se brzo i nepošteno? Tko danas ima vremena, volje i snage pripremati se za susret s Kristom?
Ipak, i danas postoje oni koji bi Krista odmah uočili. Nepogrešivo bi znali da je to on i, posve je sigurno, pokušali bi ga privoljeti da im se pridruži na mega projektima koje pozorno prati veliko i razdragano mnoštvo. Sigurno bi ga odmah pozvali u nekakav super-extra-turbo show da ih iznenadi kakvim čudom, a zacijelo bi mu ponudili pravo bogatstvo da uđe u kuću ‘Velikog brata’. Nudili bi mu i novac i slavu i moć, baš onako kako je jednom davno u pustinji uradio šef njihovih šefova. A zamislite samo kakva bi to gledanost bila. Svi bi se vjernici okupili oko RTL-ovog oltara opčinjeno upijajući sadržaje za isprazne duše.
Zaista sam uvjeren da bi trovači ljudskog duha prepoznali Isusa prije nego vjernici, pa čak i prije nego istinski sveci. Uostalom, i o tome imamo svjedočanstvo u Svetom pismu. U evanđeljima, naime, čitamo kako Isus nastoji da se njegov božanski identitet ne otkrije dok za to ne dođe vrijeme. Stoga ni apostolima nije bilo jasno tko je on. Ali uvijek i u svakom trenutku bijaše to jasno zlodusima. U svakom susretu s njima bivao je prepoznat kao Svetac Božji i zaklinjan da ih ostavi na miru.
A današnji su zlodusi dobro zamaskirani i, čini se, mnogo lukaviji i opakiji nego nekadašnji. Smislili su mnoštvo načina i usavršili bezbroj taktika kojima našu volju potčinjavaju svojoj. Rezultat njihovog truda i naše naivnosti posve je jasan – potčinjena njima, naša volja križa se s Božjom.
Strah me i pomisliti koliki bi križ Isus danas morao ponijeti.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
