Strašne su i razorne posljedice politike Vesne Pusić i Zorana Milanovića
Politički analitičar prof. Zdravko Tomac za Direktno hr. komentirao je izjavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da postoji problem u diplomaciji Republike Hrvatske i javnom pozivu ministru vanjskih poslova Miri Kovaču da ‘to riješi’.
To je jedan veliki problem, vrlo složen problem i mislim da treba ozbiljno pristupiti tom problemu hrvatske diplomacije. Ja sam bio predsjednik odbora za vanjsku politiku u Račanovoj koaliciji i poslije 2000. godine i protivio sam se jednoj masovnoj smjeni veleposlanika i diplomatskog kadra koja je nastupila nakon pobjede te lijeve koalicije kada su u jednom danu smijenili 27 veleposlanika, među kojima je bio i akademik Davorin Rudolf. On je bio član vlade Demokratskog jedinstva, akademik, nije bio član nijedne stranke, ali ni on nije bio podoban. Ja sam tad, kao predsjednik odbora javno se tome suprotstavio, čak i u medijima. Međutim, ostao sam u manjini, nisam mogao to spriječiti. Tad su počeli i moji sukobi, postavljeni su novi unutar te koalicije s Račanom, Vesnom Pusić i drugima. Ja sam otišao iz SDP-a kad sam vidio da ne mogu ništa promijeniti, ocjenjuje Tomac.
Prof Tomac dodaje kako se sadašnji ministar vanjskih poslova dr. Miro Kovač suočio sa strašnim, razornim posljedicama politike Vesne Pusić i te Milanovićeve vlade, koji su na mnoga mjesta u diplomaciji, pa i svuda, postavljali samo politički podobne ljude.
“Ljude koji su slušali i provodili njihovu politiku, koja je u mnogim stvarima bila politika protiv interesa hrvatskog naroda i države, koji su tumačili našu politiku onako kako ju tumači Vesna Pusić, Milanović, Josipović, Mesić. To je da oni stalno optužuju Hrvatsku, svoju vlastitu domovinu, i da stalno izmišljaju ustaše, fašiste, da stalno žele nametnuti laži o Domovinskom ratu. I ta naša diplomacija je radila onako kako je radila ta vlada, kako su radili Mesić i Josipović. Znači, nitko tko je bio drugačiji nije se mogao tu održati”, objašnjava Tomac.
I sad je došlo do promjene vlasti, došla je Predsjednica umjesto Josipovića i došla je Domoljubna koalicija i Most, došao je premijer Orešković. Sada svi vide, svaki na svoj način, da treba napraviti radikalne promjene u našoj diplomaciji i u strategiji, treba nova vanjska politika, ali i u ljudima, kadrovima, drži Tomac i smatra da je ministar Kovač svjestan toga, ali kao i drugi, našao se pred dilemom na koji način sada mijenjati stanje u diplomaciji, treba li postupiti kao što su postupili 2000. godine pa masovno smijeniti velik broj veleposlanika ili ići postepeno, bez nekih velikih afera i velikih čistki i smjena.
“Očito da je Predsjednica sada izvršila i javni pritisak na ministra da ide na brzu smjenu. To se posebno odnosi na neke, na najvećem udaru je Ivo Goldstein, da se brzo smjeni jer drži Titovu sliku u kabinetu, na Damira Grubišu koji je u Italiji i neke druge koji su bili političari, a ne profesionalni diplomati. Meni je žao što je Predsjednica usput spomenula Miru Kovača jer mislim da je on jako puno napravio, možda je ministar koji je najviše napravio da vrati ugled diplomaciji Hrvatske, da uspostavi nove odnose koji su ovi bivši pokidali, i sa susjedima i sa drugim zemljama, i da će on provesti jednu pravu kadrovsku politiku. Tu ne treba biti nervozan i to raditi preko noći”, smatra Tomac.
Upozorava i na činjenicu, kad se, primjerice, smijeni urednika HRT-a, onda se na noge svi dignu i angažiraju se strana veleposlanstva, ljudi izvana da vrše pritisak na Hrvatsku, pa tako vrše i pritisak na Predsjednicu i na druge političare.
“Mislim da je to ozbiljna tema, postoji mogućnost da se sazove sjednica, da Predsjednica pozove ministra, predsjednika Vlade, predsjednika Sabora, predsjednika Odbora za vanjsku politiku i da daleko od javnosti sjednu, sučele mišljenja i dogovore se da imamo zajedničku politiku. Ja sam ovih dana napisao otvoreno pismo premijeru Oreškoviću jer sam nezadovoljan da se oko važne kandidature Vesne Pusić dijeli Hrvatska na dva tabora i da svaki političar drugačije govori, odnosno da je premijer dao podršku prije nego što je sjeo za stol s drugim bitnim čimbenicima”, objašnjava Tomac.
“Mislim da ministar Kovač izvrsno radi, mislim i da Predsjednica izvrsno radi što se tiče vanjske politike, jedini je problem što ako imaju nekih razlika u mišljenjima – moraju sjesti za stol i dogovoriti se pa zajednički voditi politiku. Predsjednica može Kovača svako jutro pozvati, pozvati državni vrh i reći im ‘gospodo, moramo reći to, to i to’, a ako se oni ne slože – onda ih javno pozvati. Ne razumijem zašto nema koordinacije. Ako su kola u blatu, a jesu u blatu, kola su hrvatska, pa ako kola svi guraju na svoju stranu – kola će ostati u blatu. Tako da moraju svi gurati u istom smjeru, a da bi gurali u istom smjeru – moraju se dogovoriti”, kazao nam je Tomac.
Strašna stvar
Dodaje i da svaki dan izbija nova afera, jučer je postavljen novi ravnatelj SOA-e i prihvaćena je ostavka Lozančića.
“Jedni tvrde da je smijenjen bez ikakvog razloga, Predsjednica je dala izjavu da je on bio Milanovićev osobni obavještajac – što je strašna stvar. Onda je još strašnija stvar da predsjednik Vlade daje do znanja da će uzeti Lozančića za svog savjetnika. Kako može funkcionirati država, u kojoj su predsjednik države i predsjednik vlade najodgovorniji državnici, ako će Predsjednica reći javno da je taj čovjek napravio velike pogreške, a premijer ga uzima za svog savjetnika? Kako će njih dvoje zajedno dalje raditi?”, pita se Tomac.
Dodaje i da je problem “gluhih telefona, smetnje na vezama i pomalo neodgovornog ponašanja da se rasprava vodi preko medija”.
“Ni u jednoj državi se o tako delikatnim pitanjima nacionalne sigurnosti, vanjske politike, ne raspravlja preko medija. Izluđuje se ljude. Ne znam kako je to moguće. Bio sam u visokoj politici, mi nismo ni u ratu tako radili, kad nismo imali kontrolu nad državom. Nikad se nije dogodilo da o nekim bitnim pitanjima nema suglasnosti. Znali smo sjediti dva dana i dvije noći za vrijeme Tuđmana, bistrile su se te razlike i mi nismo izlazili iz sobe dok se nismo dogovorili. I oko vanjske politike, unutrašnje, sigurnosti, strateških pitanja, moramo imati mjesto gdje se državnici, najviši dužnosnici, dogovaraju o toj politici. Mislim da oni ni kavu ne popiju zajedno, ne razgovaraju o tome. Tuđman je imao Vrhovno državno vijeće, to je bila neformalna institucija u kojoj su bili svi najvažniji ministri, predsjednici i potpredsjednici vlade, predsjednik Sabora i drugi bitni ljudi koje je on pozivao da se raspravi svako važno pitanje državne politike”, kaže prof. Tomac.
Prisjeća se i kad je predsjednik Tuđman išao u Ženevu na važan sastanak, sastanak je počeo popodne i trajao do tri ujutro.
“Bila su različita mišljenja, nismo se mogli složiti, nije bilo dobrog rješenja. U tri sata je Tuđman rekao ‘gospodo, evo skoro će jutro, ja u pet sati idem u Ženevu, morat ću tamo reći neke naše stavove. Nismo se sad mogli dogovoriti. Vidjet ću o čemu se sve radi i donijet ću neku odluku i molim vas da me ne kritizirate previše ako mislite da neću dobru odluku donijeti’. Prema tome, čak i u takvim situacijama Tuđman je bio spreman cijelu noć sjediti da bi pokušao usuglasiti, ne sa samo čuti mišljenja, da bi imao jedinstvenu državnu politiku. Mi kao vlada nacionalnog jedinstva bili smo sastavljeni od različitih stranaka u ono vrijeme, ali uži kabinet vlade svako je jutro dva sata sjedio i raspravljao bitnu strategiju i važna pitanja. Vodile su se velike rasprave među nama, a onda smo na kraju uvijek došli do jedinstvenog stava”, prepričava Tomac.
“Gledam ovu sadašnju Vladu, oni uopće ne raspravljaju. Mi smo imali koordinacije koje su prožvakale svaki problem, da se usuglasi svaki problem ministarstava. Ova sad Vlada djeluje kao skup pojedinaca, ne djeluje kao vlada. Oni glasaju samo i nema rasprave, nisam čuo da su raspravljali o nekom pitanju. To je problem Hrvatske. Možda sam previše kritičan, ali slušam ljude. Ljudi su ogorčeni, zar je trebalo dva mjeseca da se dogovore oko Lozančića – i kad su se dogovorili opet je krivo”, smatra prof. Tomac.
Izvor: direktno.hr
