Održan okrugli stol “Komunikacija i milosrđe: izazov za hrvatski medijski prostor”
U organizaciji Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta
Zagreb, (IKA) – Odjel za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta priredio je u srijedu 4. svibnja okrugli stol o temi “Komunikacija i milosrđe: izazov za hrvatski medijski prostor” u povodu 50. svjetskoga dana društvenih komunikacija. Dvorana “Bl. Alojzija kardinala Stepinca” bila je premala da primi sve zainteresirane, pa je dio slušateljstva rad pratio preko video-linka u predavaonici, a zainteresirani su mogli okrugli stol pratiti i putem interneta.
Uvodeći u samo događanje dr. Krunoslav Novak svim novinarima čestitao je njihov dan, te izrazio nadu da će taj okrugli stol progovoriti o izazovima stavljenima u medijski prostor. Čestitkama se pridružio i rektor HKS-a prof. dr. Željko Tanjić, rekavši okupljenim medijskim djelatnicima: “Znam koliko je vaša zadaća odgovorna i važna, teška izazovna, ali sam siguran da uz sve poteškoće ima puno radosti i spremnosti na traženje i služenje istini”.
Pročelnik Odjela komunikologije izv. prof. dr. Jerko Valković istaknuo je da se organizacijom toga okruglog stola Hrvatsko katoličko sveučilište i konkretno Odjel za komunikologiju žele uključiti i dati svoj prinos u promišljanju naše javnosti i našega medijskog prostora. Razvijanje dijaloga unutar društva i poticanje interkulturalnoga dijaloga jedna je od posebnih zadaća koja stoji pred tim mladim Odjelom HKS-a, rekao je Valković, te zahvalio na spremnosti svim uvodničarima, kao i zainteresiranoj publici.
U izlaganju “‘Vjerski mediji’ – doprinos izgradnji “‘kulture susreta'” mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glas Koncila, fokusirao se na crkvene medije Glas Koncila, mjesečnik Kanu i Hrvatski katolički radio. Kultura susreta predstavlja stvaranje prostora u kojem bi se ostvarivalo uvažavanje drugih kakvi jesu, davanje pozornosti drukčijima, dobrohotan odnos prema drukčijima, davanje prostorima malenima i marginaliziranima. Crkveni mediji, osobito ta tri, pokušavaju dati svoj doprinos na tom planu tumačenjem i poticanjem dijaloga, rekao je. Naglasio je kako sadržaji koje objavljuju crkveni mediji “pomažu u formiranju suvremenih katolika, formiranju onih Isusovih učenika koji su sposobni nositi se s izazovima ovoga sadašnjega časa”. K tomu, brojni poticaji dolaze iz crkvenih medija za stvarnu demokratizaciju hrvatskoga društva, za stvarno oslobađanje hrvatskoga društva, jer osnovni preduvjet da bi se mogao dogoditi dijalog je sloboda. Stoga je Miklenić zaključio, kako “ova tri medija daju obilje građe kao ponudu za izgradnju kulture susreta u hrvatskom društvu”.
Izv. prof. dr. Danijel Labaš sa Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u izlaganju “Govor mržnje ili sloboda javnoga govora?” zapitao se: “Što je sloboda javnoga govora, a što je govor mržnje? I gdje su granice?” Naime, iz tih pitanja proizlazi i pitanje osobne slobode izražavanja vlastitoga mišljenja svakoga od nas, bez obzira na koji način sudjelujemo u javnosti i u demokratskom javnom diskursu. Kada danas čujemo da se u medijske slobode i slobodu javnoga govora ne smije dirati, ali i istodobne prozivke za govor mržnje, često se pitamo: smijemo li uopće javno zastupati svoje stavove, smijemo li isticati svoje vrednote, a da nas netko zbog toga ne optuži za govor mržnje, upitao je Labaš, te podsjetio kako su govor mržnje, kleveta, laž, kaljanje obraza, skandal, ubojstvo, itd. moralni delikti, jer su u suprotnosti sa zdravim razumom, koji u ovim slučajevima zahtijeva da čovjek svoje vlastite interese (ugodno ili korisno dobro ujedinjeno s deliktom) podvrgne stvarnim interesima drugih. Na kraju je naglasio kako je posljedica slobode odgovornost. No, rijetki danas žele govoriti o novinarskoj odgovornosti.
Izv. prof. dr. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu govorio je o temi “Vjerodostojnost i kvaliteta u raljama čitanosti i gledanosti”. Osvrnuo se na ponudu tiskovina koju “prodaju” naslovnice, kao i na elektroničke medije koji privlače senzacijama. Stoga, krajnje je vrijeme da umjesto tzv. broja ulaza na stranicu ili članak počnemo mjeriti kriterijima: profesionalizam u pristupu, kredibilitet s obzirom na “minuli rad”, izvornost sadržaja, etičnost, korisnost za čitatelje i zajednicu, zanimljivost i atraktivnost u načinu prezentiranja, neovisnost, nepristranost u odnosu na politiku i interesne skupine i posebnost u odnosu na konkurenciju.
Ivana Petrović, novinarka televizije Nova TV, u izlaganju “Hrvatski medijski prostor – mjesto susreta ili izvor sukoba?” upozorila je kako se u hrvatskom medijskom prostoru premalo organiziraju relevantni susreti sudionika političke, društvene, pa čak i kulturne scene. Također je upozorila na zabrinjavajuće rasprave/komentare koje možemo svakodnevno čitati na društvenim mrežama a koji šire govor mržnje.
Doc. dr. Ivica Šola s Odjela za komunikologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku istaknuo je kako “dobra satira počiva na ideji, a kod nas je loša satira jer počiva na ideologiji. To što se u Hrvatskoj pokazuje satirom je pokazatelj oskudnosti duha, oskudnosti ideja”. Na kraju je podsjetio i na duhovitost/satiru u Bibliji, te rekao kako “Isus nije nikoga uvrijedio, jer je imao jasnu ideju čovjeka, jasnu ideju Boga”.
Novinar Večernjeg lista Dražen Ćurić u izlaganju “Mediji – protagonisti ili žrtve ideologija!” ustvrdio je kako je “legitimno zastupati određeni svjetonazor i ideje, ali to nikako ne smije biti na štetu općeg dobra. Jako je važno profesionalno poštenje kako se neki medij ne bi pretvorio u propagandno sredstvo određene ideologije”.
Na pitanje “Umire li profesionalno novinarstvo?” novinar Hrvatske radiotelevizije Branimir Bilić odgovorio je: “Moj odgovor je da!”, i to na lokalnoj i globalnoj razini, zbog toga “što je moralo prepustiti mjesto oglašivačkom, korporacijskim, sigurno-obavještajnom, i tzv. novinarstvu potrošaštva i industrije zabave. U današnjim medijima istina je postala krimen, manipulacija zakon, a profesionalnost, etičnost, sloboda i odgovornost već su jučer izgubili bitku na tzv. slobodnom svjetskom tržištu prodaje i rasprodaje različitih informacija”.
Doc. dr. Nino Raspudić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je da se pitanje “Jesmo li zreli za komunikaciju (osluškujući drugoga)?” postavlja i 26 godina nakon promjene političkoga sistema. Podsjetio je na činjenice “da bi bilo komunikacije moramo prihvatiti da drugi ima ista komunikacijska prava, ali i komunikacijske obveze. Dakle, unutar istosti, prava, mora biti i različitosti u stajalištima, vrijednostima, interesima, što je važno za demokratsko društvo”.
Nakon izlaganja uslijedila je živa rasprava u kojoj su polemizirali uvodničari međusobno, a publika je imala priliku postaviti pitanja.
IKA
