DRAMATIČNO PISMO BISKUPA KOMARICE OREŠKOVIĆU I VLADI RH: ‘100 km od Zagreba nestaje drevni domicilni narod’
Banja Luka, (IKA/TABB) – Sve dramatičnije stanje katoličke – uglavnom hrvatske populacije Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije, u entitetu Republika Srpska, potaknula je banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu da se pisanim putem obrati svim zastupnicima 8. saziva Hrvatskoga sabora na čelu s predsjednikom Sabora akademikom Željkom Reinerom, te aktualnim članovima Vlade RH, na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem
Dosljedan sebi i svom poslanju i svjestan da se sprečavanjem potpunog fizičkog nestanka Hrvata s toga dijela Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije (Bosanska posavina) također sprečava i nestanak Katoličke Crkve, biskup Komarica uputio je apel na konkretne adrese i institucije koje su po Ustavu RH dužne skrbiti o Hrvatima izvan RH.
Uz pismo biskup je svima poslao i po primjerak nedavno izašle knjige znakovitog imena “Prešućivani zločin”. U njoj su sabrani svi radovi s Međunarodnoga studijskog dana koji je sredinom mjeseca studenoga 2015. godine organiziran u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije u Banjoj Luci povodom 20. obljetnice završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i ostalih s prostora RS-a. U nastanku te publikacije, koja je u biti zbornik radova, sudjelovalo je dvadesetak eminentnih autora različitih vjeroispovijesti i nacionalnih pripadnosti. U njoj je prvi put nakon 20-godišnje šutnje na stručan i argumentiran način progovoreno o zločinu, koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima šire banjolučke regije.
Pismo biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
Slobodan sam obratiti Vam se osobno ovim pismom, vođen odgovornošću za stanje Katoličke Crkve a time i Hrvata koji čine ogromnu većinu ovdašnje Katoličke Crkve poglavito u mojoj biskupiji ali i na području cijele Bosne i Hercegovine.
Obraćam se Vama, temeljem članka 10. Ustava Republike Hrvatske, stavak 1. i 2. u kojem stoji: “Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom.
Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.”Želim Vas podsjetiti i informirati o iznimno dramatičnom i teškom stanju hrvatske populacije, osobito na onom području biskupije koji je u entitetu RS-a, gdje su Hrvati i katolici danas dovedeni do faze potpunog nestanka! Od nekadašnjih više od 150 tisuća Hrvata (prema popisu iz 1991. g) na području općina i gradova koji su u entitetu RS-a, danas ih je na cijelom području ovog b-h entiteta nazočno manje od 10 tisuća! Što u ratnim što u poratnim političkim aktivnostima Hrvati su u ovom entitetu dovedeni do stanja “biti ili ne biti”, “ostati ili nestati”, gdje tijekom povijesti nikada nisu bili malobrojniji na tim prostorima, čak ni u vrijeme višestoljetne osmanlijske vladavine.
Apsurd je tim veći što su Hrvati dovedeni u ovu tešku situaciju u isto vrijeme kada u neposrednom susjedstvu imamo samostalnu, neovisnu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, članicu Europske unije! I Vama i meni je poznato da je njena ustavna dužnost brinuti i skrbiti o Hrvatima ma gdje god bili. Hrvatska ima dodatnu obavezu prema Hrvatima u BiH i kao supotpisnica Međunarodnoga mirovnog ugovora, Daytonsko-Pariškog ugovora. Neshvatljivo je da na udaljenosti manjoj od 100 kilometara od Zagreba u nekadašnjoj tzv. “Turskoj Hrvatskoj” potpuno nestaje drevni domicilni hrvatski narod i da je već sveden na zanemarivu nacionalnu manjinu. Zašto ovdašnji Hrvati – kao domicilni, najstariji narod na ovom prostoru – trebaju nestati s ovih prostora? Dosadašnja ratna i poratna iskustva nas uče da je to – kako je meni izričito rečeno – zbog trostruke “krivice” koja nam se imputira! Prva je što smo Hrvati, druga što smo katolici, a treća krivica je što želimo ostati u svom zavičaju i što ga se ne želimo odreći. Kao službeni predstavnik Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini nikada se nisam mogao pomiriti s takvim apsurdom! To sam kao i drugi b-h biskupi više puta iskazivao u svojim brojnim apelima, pojedinačnim ili zajedničkim.
Preostali malobrojni Hrvati u ovom prostoru RS-a danas se susreću s mnoštvom nepremostivih životnih problema i teškoća. Među tim teškoćama osobito im je bolna svijest da su napušteni i da nikome od dosadašnjih i sadašnjih političara i političkih stranaka ne pripadaju!? Tome pridonosi svakako i činjenica da se kod predstavnika ovdašnje entitetske ili državne vlasti nemaju kome obratiti, te da su jedine osobe kojima mogu iznijeti probleme i svoje raznovrsne nevolje ostali predstavnici Katoličke Crkve, biskupi i svećenici. Političari, koji su uime Hrvata na pojedinim dužnostima u entitetskim strukturama vlasti, a koje dužnosti po Ustavu pripadaju Hrvatima i njihovoj proklamiranoj konstitutivnosti, dolaze uglavnom iz stranaka koje nisu hrvatske niti po imenu niti po programu. Stavljajući etničke Hrvate na izborne liste srpskih političkih stranaka u čijem političkom programu nema ni slova o promociji i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa ovdašnjega hrvatskog naroda, teška je i fatalna dvodesetljetna prijevara i podvala, koja je općenito poznata.
Premda su svih ovih poratnih godina sjedili u entitetskim skupštinskim klupama ovakvi Hrvati, nikada u NS-u RS-a nisu pokrenuli nijedno vitalno pitanje u vezi s položajem hrvatskog naroda u RS-u niti je pokrenuto niti jedno zastupničko pitanje koje bi se odnosilo na životna pitanja Hrvata u RS-u. U stvarnosti smo do sada na djelu imali tek formalnu konstitutivnost ali stvarnu političku i svaku drugu nemoć i zapostavljenost.
Pokazalo se da su glavni generatori lošega stanja unutar preostalog hrvatskog korpusa u RS-u – tijekom ovih poratnih godina – raznovrsne opstrukcije održivom povratku prognanih Hrvata, nemogućnost obnove njihovih porušenih domova i infrastrukture te nemogućnost izbora autentičnih hrvatskih predstavnika s lista hrvatskih političkih stranaka u predstavnička tijela javne vlasti RS-a. Začuđuje nas da ovakve zloporabe ustavnih i zakonskih rješenja na štetu Hrvata u RS-a nikomu ne smetaju, pa ni onim dužnosnicima koji su dužni voditi brigu o zakonitosti i nacionalnoj ravnopravnosti bez ikakve diskriminacije konstitutivnih naroda.
Svjestan odgovornosti za naš daljnji opstanak, kao i svih brojnih nam učinjenih nepravdi koje su dovele do toga da tijekom proteklih dvadesetak godina na području polovine BiH – u entitetu RS-a – prisilno nestane više od 90% domicilnog, konstitutivnog hrvatskog naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, povodom 20-te obljetnice završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i ostalih s prostora RS-a (1995-2015) organizirali smo, u mjesecu studenome prošle godine, u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije Međunarodni studijski dan. Kao rezultat ovog skupa nastala je i ova knjiga, znakovitog imena “Prešućivani zločin”, u kojoj su sabrani radovi svih sudionika, koju Vam dostavljam zajedno s ovim pismom.
Prvi put, nakon 20 godina “gromoglasne šutnje” o ovom – jedinstveno – teškom događaju, kako u političkim tako i akademskim krugovima, organizirali smo jedan eminentan skup, na kojemu smo, uz stručnu podršku, uspjeli prekinuti nametnutu šutnju o ovom uistinu zločinačkom nedjelu koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima banjolučke regije.
Vjerujem da ćete se, nakon čitanja ovog štiva, moći temeljitije informirati o razmjerima tragedije hrvatskog naroda na ovim prostorima i da ćete se osobno založiti da se nama, koji smo dio hrvatskog naroda u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine, konačno omogući – djelotvornija, po Ustavu zajamčena – skrb i briga Republike Hrvatske.
Poštovani/a, ovim dopisom želim skrenuti Vašu pozornost na ovaj prostor Bosne i Hercegovine, u kojem još uvijek veoma teško opstoje dva legitimna identiteta, katolički i hrvatski, podjednako važni za “ostatak ostataka” Hrvata na ovom prostoru. Bez odlučnije i snažnije hrvatske državne pomoći oba ova identiteta će u dogledno vrijeme potpuno nestati, što vjerujem, ne želite ni Vi niti bilo tko drugi od savjesnih i odgovornih državnih i političkih dužnosnika u Republici Hrvatskoj. Uz zahvalnost što ste ovo primili na znanje, molim Vas da primite također i izraze moga dužnog poštovanja, navodi se u pismu biskupa Komarice.
IKA
