Kome treba ta odvratna ustaška ćirilica?
“ВУКОВАР” Dakle, ako smo nešto mrzili kao osnovci, bila je to ćirilica. Koji je ustaški kreten došao na ideju pisati vražje rašlje “шщцпл” kao duplo i prevrnuto “u”. Iz aviona se vidi da je “ц” klempavo “u”. Crtice označavaju odrobijane godine. Pantelija je odgulio tri godine i eto nam slova “п”. Okovani Django donio nam je slova “дђл”.
{jathumbnail off}Nestorije je odgulio tri godine i obogatio “alfabet” sa “н”. Ostaje tajna je li Šemso robijao četiri ili pet godina. Sve možete napisati u krasopisu, ali za ćirilicu trebate ploter, pa nikome nije jasno kako je to pismo iz pećine, namijenjeno za govor mržnje, sačuvano do ovih dana. Nakon što je u škole navrat-nanos uvedena najružnija rodna podjela, u naše krajine žurno se vraćaju najružnije civilizacijske podjele. U tijeku je nova provokacija: obilježiti ćirilicom sva ona mjesta u kojima je izvršen ratni zločin nad Hrvatima. Natpis “Oвчaра” sve objašnjava.
Pun nam je kufer tog rata civilizacija na našoj zemlji. O našem trošku. Imali smo predivni i jednostavni korienski pravopis (piši za oko, čitaj za uho) i onda se Ljudevit Gaj dao navući od homofoba Vuka, čije se etničko zavijanje tada nije moglo tiskati na latinici. Gaj je uveo fonetsko pravilo Johanna Adelunga (govori kako pišeš). Jednostavna latinica proširena je za ružna “ćirilična” slova “čćđšž”, sve za potrebe kompatibilnosti sa srpskom ćirilicom. Umjesto da se Rusi i Srbi kalendarom i pismom prilagode značajnijem ostatku svijeta. Vuk je lukavo navukao Hrvate u slijepu ulicu, a onda odbacio ijekavicu i zajednički jezični standard. Hrvati su ostali u civilizacijskoj rupi – stotinjak godina čekali su da ih Srbi sultana Sulje dostignu i nadvladaju, knjigama i/ili oružjem. Zapravo su uveli latinicu za Srbe. Latinična ćirilica donijela je silne nevolje programerima – u kodnoj stranici 437 znakovi “ćčđšžĆČĐŠŽ” potisnuli su “}~|{`]^[@”. Naši latinični znakovi koji se nisu koristili u ćirilici postupno su odbačeni, kao i neki glasovi, poput zaboravljenog “dz”. Počeli smo pisati brondzu kao broncu i nakon toga se vratili u brončano doba!
Ima li išta smješnije od fonta “Ћирилица Нев Роман“? Ćirilica je zapravo bugarsko pismo, razvijeno nad helenskom osnovom. Zajedno sa Srbima prešla je Drinu, a danas je prisutna sa obje strane Une! Jezikoslovci pravdaju ružnoću ćirilice činjenicom da pripadne nacije nisu prošle renesansu. Možete vi nju provući i kroz rokoko, ostat će ružna. Možete u Drvengrad dovesti i Monicu Belluci, Емир i ćirilica svejedno ostaju ružni. Pa onda to frenetično veselje Zagrepčana kada se 1918. pojavila ćirilica! “Gospe moja, ča im je ovo?” – čudili su se u Dalmaciji, gdje tako rade gradela. Novi vlastodršci prigrabili su sve, pa su “bolji” grobovi na Mirogoju dobili natpise na ćirilici. Kada idete u obilazak hrvatskih velikana, imate izložbu prvih početaka pismenosti u Bugarskoj. Onda smo četiri godine “predahnuli” i evo ćirilice natrag, najprije na Križnom putu, a onda taraba do tarabe, zatvor do zatvora. Uživao sam u posljednjoj okupaciji Hrvatske, kada smo konačno dobili malu latiničnu Hrvatsku. Najprije su se neki šumski ljudi bunili, valjali balvane, protjerali Hrvate i uveli jednojezične ćirilične nazive gradova i sela, a kada su Hrvati oslobodili svoje ozemlje, Srbi traže dvojezične nazive.
Nakon što smo doselili na Jadran, prihvatili smo i latinicu i helensko pismo, pa je neko vrijeme bio mir u kući. Čitali smo antičke klasike u originalu i brzo se priključili europskim kulturnim nacijama. Kad ono, stoljeće kasnije, evo nepismenih Srba, jadna nam majka. Nitko ih ne želi – oni bi tu negdje samo prezimili! Nikako da se vrate kući! A onda, bilo bi zgodno da se Hrvati slaveniziraju! Da se lakše spominju sa susjedima! Bez da je itko pitao Hristosa za dozvolu, pokrstiše se i Rusi i Srbi! Slavni bugarski raspop Ćiril sakupljao je granje za potpalu i tako složio četiri grančice u “ш”, pa nabacio “нп”, a onda na sve to “щц”. Brza potpala bila je i ostala smisao tog “pisma”. Kada mi susjed bravar postavlja neku ogradu, moji omiljeni uzorci su “шпнчюфџж”. I što smo dobili u tom alfabetskom objedinjavanju. Srbi su tiskali na latinici samo svoju verziju Biblije i Marxov Kapital, da se brže indoktriniramo. Nama su dali da prevedemo Zane Graya i Karla Maya, a prijevode filozofskih djela tiskali su na ćirilici!
Zanimljivo, Beograd je prvi put dobio gradski natpis na ćirilici tek nakon turskog povlačenja iz Mađarske, kojoj je Beograd pripadao, sve dok ga nije osvojio sultan Suljo i formirao Beogradski pašaluk. Sa Turcima su nam uvijek stizali i Srbi, koji se uvijek bore na pobjedničkoj strani. Čim ste ugledali “ш” znali ste da stiže i шубара. Znali ste шта вас чека! Tek kada su se Turci povukli, Srbija je postala predziđe kršćanstva. U ovome trenutku barem stotinu Vukovaraca i sveukupno tisuću Hrvata piše roman istog naziva: “Predivne godine bez ćirilice”. Jesmo li oslobodili svoje krajine, ili smo na taj način proveli reokupaciju Hrvatske? Kapitulantski koliko i kapitalistički ХДЗ donio nam je silne nevolje. Imamo nekoliko načina da popravimo situaciju, jer nije dovoljno da u Hrvatskoj vladaju nehrvati.
Prva je mogućnost da sami ponovno odvojimo naše krajine od Hrvatske. Gospodo četnici, “vraćamo” vam naše krajine, jer uz njih ide ćirilica! Meni ćirilica lagano ide na rodnu oznaku! Natjerajmo Srbe da i oni koriste ćirilicu! Druga mogućnost je posrbljivanje Hrvata. Jer, Srbima ćirilica služi samo za maltretiranje Hrvata, Albanaca i Mađara. Braniteljima i Hrvaticama koji su prošli torturu silovanja i ćirilice u srbijanskim logorima, nedostaje to nasilje Vukojebine. Prihvatimo ćirilicu, ali kao jedno jedino pismo, obvezno za sve. Na središnjem zagrebačkom Базару Цара Душана prosvjedovali bi Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović. “Nađite nam koga da zastupamo! Vratite nam Hrvatsku! Hrvatska! Hrvatska! Živela NDH! Hoćemo Hrvatsku do Drine!” – skandirali bi svi profesionalni Srbi. Treća sreća – korienski pravopis i temeljna latinica, bez “čćđšž”. Proširivanje latinice nije nam donijelo ništa dobro, pa je vrijeme za novi reset.
Link na korienski pravopis:
http://www.tvrtkodolic.bloger.hr/post/zavijaj-fonetski-pisi-korienski/6067550.aspx
Tvrtko Dolić/hu-benedikt.hr
Više od istog autora: tvrtkodolic.bloger.hr
