Tim Tate: Seksulano obrazovanje trebalo bi provoditi u prikladnom uzrastu – u srednjoj školi
Britanski novinar, snimatelj i redatelj Tim Tate autor je niza znanstvenih i istraživačkih dokumentarnih filmova i knjiga o posljedicama tzv. seksualne revolucije, posebno na djecu. S dr. Judith Reisman ovih dana boravi u Hrvatskoj.
U intervjuu koji su s njime napravili članovi udruge Vigilare, osvrnuo se na problematiku seksualnog obrazovanja i Alfreda Kinseya.
Zašto posjećujete Hrvatsku u ovo osobito vrijeme?
Pozvali ste me da dođem kako bih govorio o Alfredu Kinseyju i o onome što sam otkrio u istraživanju za svoj dokumentarni film o njegovoj upletenosti u pedofiliju. Uznemirio sam se kada ste mi kazali da je hrvatska novinarka napadnuta jer je potaknula to pitanje. Ako je tako, i ako ja mogu nešto učiniti da joj pružim potporu, to ću i učiniti.
Kako ste se zainteresirali za problematiku seksualnog obrazovanja i Alfreda Kinseyja?
| Program posjeta dr. Judith Reisman i g. Timothy Tatea u Hrvatskoj |
Autor sam mnogih dokumentaraca (i određenoga broja stručne literature) o seksualnom zlostavljanju djece. Tijekom 1997. specijalist za seksualna zlostavljanja djece u Velikoj Britaniji pisao mi je o ‘istraživanju’ o dječjoj seksualnosti koje je Kinsey izdao u svojoj prvoj knjizi. Započeo sam istraživati tu tematiku i bio sam zaprepašten kada sam otkrio da ona obuhvaća brojne seksualne nasrtaje na tinejdžere, predadolescentsku djecu pa čak i dojenčad. Da bude gore, počinili su ih pedofili koji su, izgleda, u najmanju ruku, radili po Kinseyjevu nalogu.
Pristupio sam jednoj televizijskoj kući u Velikoj Britaniji i uvjerio ih da snime 60-minutni istraživački dokumenatarac o toj priči.
Kakvo je bilo iskustvo u Velikoj Britaniji?
Odgovor na moj film bio je zanimljiv. Unutar televizijske kuće koja ga je napravila bila su podijeljena mišljenja. I dok nitko nije propitkivao činjenice, pa ni istraživačko novinarstvo koje se njima bavilo, pojavio se jasan osjećaj među ravnateljima pojedinih tv kuća da ne bismo smjeli osporavati djelo takve ikone kao što je Kinsey. Jedan od tih ravnatelja pokušao je nagovoriti tvrtku za koju sam radio (i preko koje sam napravio film) da me opljačka. Srećom, u tome nije uspio.
Reakcija medija i javnosti bila je pozitivnija. Napisao sam upečatljiv članak za glavne nedjeljne novine o toj temi. Reakcija čitatelja i onih koji su pogledali film bila je šokirajuća: nisu mogli shvatiti zašto sve to nisu znali ranije. A ipak, mnogo je dokaza bilo objelodanjeno: u Kinseyjevoj knjizi. Ljudi su to očito ignorirali 50 godina.
Napravili ste mnogo dokumentarnih filmova. Kako određujete teme koje ćete istraživati? Kojim se, pritom, vodite kriterijem?
Film započinje pričom. Najčešće su to priče koje mi netko donese. Imam sreće da mi u posljednjih 30 godina ljudi vjeruju. Moj je prvi kriterij jednostavan: upitam se je li to priča koja zaista treba biti ispričana? Za mene, svaki film i knjiga moraju služiti stvarnoj svrsi. Drugi je kriterij sigurnost tijekom izrade filma. Ne u prvom redu mene, već onih koje se film najviše dotiče. Je li film za njih siguran kada trebaju govoriti ili će se pritom izložiti neprihvatljivu riziku.
Vjerujem da me novinari vole. Bez obzira na to radim li na filmu, u novinama ili na knjizi. Imam dužnost prema društvu rasvijetliti priče i teme koje javnost mora vidjeti, čuti ili pročitati.
Aktualna vlada u Hrvatskoj uvodi kurikulum zdravstvenog odgoja kao obvezni nastavni predmet za svu djecu. Kao roditelj, smatrate li ovo prihvatljivim? Mnogi su zatražili obustavu.
Otac sam šestero djece i podržavam principijelnost u obrazovanju djece o spolnim odnosima. Mislim da bi im se trebale podastrijeti čiste činjenice – netakute ideologijom bilo koje vrste – i manje osjetljivu (ali jednako važnu) emocionalnu stranu spolnih odnosa. Vjerujem da će to pomoći smanjiti rizike, mentalne i psihičke, a povezane s neprikladno ranom seksualnom aktivnošću.
No, kako bilo, čvrsto vjerujem da bi se seksualno obrazovanje trebalo provoditi u prikladnom uzrastu. To, po meni, mora biti u srednjoj školi. Seksualno je obrazovanje u osnovnoj školi nepotrebno, a i pogrešno zbog unošenja, u dječje živote, briga tipičnih za odrasle.
Duboko sumnjam da se ovo, na neki način, ne odražava na odrastanje i duboko sam zabrinut glede trenda seksualizacije djetinjstva u zapadnom društvu. Djeca su sada izložena (i zapravo gađana) visoko seksualiziranim prizorima u mnogo ranijoj dobi, nego prijašnji naraštaji. Izgleda da cilj toga nije ništa drugo nego – profit. Seks je cinično upotrebljen radi prodaje proizvoda predadolescentskom uzrastu. No to, također, jasno pogoduje onima koji gledaju na djecu kao na odgovarajuće seksualne partnere.
Kako to možemo zaustaviti? Nisam siguran možemo li. Smatram li da bi roditelji trebali imati pravo odbiti seksualno obrazovanje za svoju djecu u školama? U osnovnoj školi, mislim da da. U srednjoj školi? Moram mnogo više naučiti, prije nego odlučim odgovoriti na ovo pitanje.
Je li promicanje rodne ideologije trenutno prioritet za socijalističke, socijaldemokratske i liberalne stranke u Europi?
Nisam siguran da znam što točno rodna ideologija znači.
Nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava uzrokovala je veliku zabrinutost jer sud nije zaštitio pravo na slobodu savjesti glede praktičnih kršćana. Bismo li trebali biti zabrinuti?
Čini mi se da je europsko pravo i sudstvo još uvijek maloljetno. To neizbježno znači da se ono razvija u pojedinačnu modu. Manje bih bio zabrinut da je Europa, primjerice, kao politički entitet razvila jedinstveni pravni sustav glede godina pristanka na spolni odnos: kao što znamo, različite zemlje imaju različite godine legalnog spolnog odnosa. Slično tome, volio bih vidjeti unificirani standard pravnih sankcija za proizvodnju i/ili prodaju dječje pornografije (koja je, pojednostavljeno, vizualni zapis seksualnog nasilja nad djecom).
Diplomirao sam na teologiji, ali nisam praktični kršćanin i ne pripadam nijednoj Crkvi niti u neku crkvu polazim. Ne zato što nemam svoja uvjerenja, već jednostavno, kako su moje akademske studije pokazale, rijetke kršćanske crkve danas, ako uopće ijedna, naučava povijesnu istinu kršćanstva, kao ni ono što je Krist uistinu podučavao.
Također, vjerujem u odvojenost crkve i države – iako je kršćanstvo, kako je prvotno zamišljeno, jasna politička religija. Vjerujem li da bi kršćani ili ljudi bilo koje vjere trebali imati prava zaštite savjesti od strane države? Mislim da to mora ovisiti o svakom pojedinom slučaju. To kazavši, ja najčvršće vjerujem da bi bilo koja zaštita takve vrste morala nadići sve vjere.
Interview: vigilare Photo: press
