Jakost naša
Poslušajte!
U čemu si siromašan? Nedostaje li ti nešto važno? Trpiš li neimaštinu? Isus je od rođenja pogođen bijedom u betlehemskoj štali. Isus dolazi kao jedini savršen Božji poslanik navijestiti blagovijest. On je jakost naša.
{jathumbnail off}Je li tvoja duša mučno zarobljena, sputana? Srce ti se ledi i koči zbog stvari koje doživljavaš? Čime si kao čovjek zasužnjen? Isusa su kao razbojnika s toljagama i mačevima uhitili i odveli u noć. I evo on dolazi proglasiti sužnjima oslobođenje. Krist je jakost naša.
Gdje se osjećaš bolno pritisnuto, potlačeno od drugih i od samih svojih zlih hirova i unutarnjega jada? Isus je primio okrutne udarce biča, pritisnuli su trnovu krunu na njegovo sveto čelo, navalili mu težak, pretežak križ na ramena. Isus jedini Spasitelj ljudi donosi slobodu potlačenima. On je jakost naša jer svojim životom i svojim djelima pokazuje kako se ostvaruju njegove riječi.
Ovih je dana lako i prelako osjetiti što to znači biti siromašan. I ovdje u našoj najvećoj blizini ljudima nedostaje hrana, krov nad glavom, odijelo za hladne dane – ono osnovno za život. Po Hrvatskoj vodeni je val ljudima ognjišta razorio. Baš u takvom svijetu Evanđelje nas danas poziva da se pridružimo mnoštvu koje slavi Isusa. Svi ga slave, kaže Evanđelje. U Nehemijino doba ljudi su slavili i veselili se slušajući božansku pouku za život. Njihov plač i tuga okrenuli su se u radost. “Blagujte, krijepite se!” pozvani su baš kao što će Krist na svojoj gozbi pozvati: “Uzmite, jedite! Pijte!”
Baš danas dok Sirija u kojoj se Savao obratio još i dalje žestoko ratuje, Evanđelje govori o oslobođenju. Danas, dok Egipat u kojem je Gospodin već kao dijete pronašao utočište pred ubojitim Herodom, još uvijek gori vatrom čudne izokrenute revolucije, Isus hrabro proglašava kako se u njegovoj osobi ispunja Pismo. Mnogo je razloga zbog kojih su ljudi, slušajući kako im svećenik i pismoznanac Ezra čita Božji zakon, mogli s kajanjem plakati i žaliti. Koliko toga pogrešno činimo, kršimo i vrijeđamo Božji Zakon! I treba da se s bolju pokajemo i popravimo. Ali točno Nehemija najavljuje: “radost Gospodnja naša je jakost”! Da, naša je jakost onaj za koga se kod krštenja zaorio nebeski glas: “U tebi mi sva milina”. Isus je radost Oca nebeskog o kojoj Pismo zbori. Isus je naša jakost.
Dok se po medijima u nas proglašava nekakav rat, s poštovanjem se sjećamo kako nas je blaženi Ivana Pavao II., prijatelj Hrvatske, za svoga pohoda upozoravao kako i Crkvu i državu ista obveza veže: da rade za dobro pojedinca, dobro obitelji i zajedničko dobro. Izmoreni velikim riječima i praznim tumačenjima s utjehom slušamo Evanđelje. Ne traži ono da sve prebacimo na Isusa i da u zanosu netremice gledamo u neki drugi svijet. Kristova je pedagogija jedina sasvim zdrava pedagogija jer otvara naše oči za siromaha. Kreni i učini što možeš! U izopačenu svijetu u kojemu se bogatim bankama još dodjeljuje novac, i veleposjednicima daju povlastice, Evanđelje raskrinkava unutarnje mrtvilo i besplodnost. Isus daje nama, slijepima vid za čovjeka kojega zarobiše bolesna ideologija i nemilosrdna lihva. Pođi i životom svjedoči o neotuđivu dostojanstvu ljudske osobe, o pravima čovjeka koja izviru iz svetih deset zapovijedi, a ne iz gradske besposlice i života daleko od prirode!
Gospodin otvara moje sljepačke oči za brata čovjeka koji je potlačen nepravednim sustavom, sumnjom ili neznanjem o Bogu, zlostavljan od vlastitih predaka koji mu ne usadiše temelje vjere i zdrave spoznaje Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja. Mene šalje da srcem i rukama svjedočim o ljubavi Božjoj. Isus je glava Crkvi i daje nam vid kojim prepoznajemo čudesnu tajnu: štogod smo učinili jednome od naše najmanje braće njemu smo učinili. Što nismo, nismo. Kad zanemarujemo temelje odgoja onih najmanjih, Krista vrijeđamo i ranjavamo.
Danas se ostvaruje Pismo koje čitamo. Papa Benedikt XVI. proglasio je milosnu godinu – Godinu vjere. Uz izvještaj Lukina evanđelja o Kristovu nastupu rodnom Nazaretu to nam je osobito blisko i razumljivo. Kao što su oči sviju u nazaretskoj sinagogi bile uprte u Rabija Isusa, tako ćemo u euharistijskom slavlju s velikom vjerom zaustaviti svoj pogled na bijeloj hostiji dok je svećenik u tišini diže i na zlatnomu kaležu koji se u svetoj šutnji pokazuje pred nama. Uperit ćemo otvorene oči u uzdignutu razlomljenu hostiju dok svećenik proglašava: “Evo Jaganjca!” Dolazi Gospodin. Danas se ispunja Pismo. Sveti su to trenuci u kojima se duša hrani!
Pozvani smo danas pomno ispitati kako smo u jedno tijelo kršteni. Poput sv. Luke koji se prije pisanja Evanđelja dao na marljivo i precizno pregledavanje danas i mi možemo dubinski i marljivo pogledati kako je sve to teklo u našem životu. Jesmo li od početka, kao djeca kršteni, kao Židovi – vjerni Izraelci koji od davnina povjeren Zakon Božji? Ili smo možda iz ljudske dobrote otkrili Krista kasnije, u mladenačkoj ili odrasloj dobi, kao oni drevni Grci, umu i razumijevanju predani? Po završetku molitvene osmine za jedinstvo kršćana radosno pregledavamo i osjećamo kako smo u jednome Duhu, jednim smo Duhom napojeni. Ako mi je duša žedna, evo izvora na kojem se mogu napojiti vodom živom. To je snažan Duh u kojem Isus započinje svoje slavno Galilejsko proljeće. Nije to više proročko ulje, nego ga je Duh Božji pomazao. U današnjoj Euharistiji zahvaljujemo Bogu što je i nama po krštenju darovano Isusovo kraljevsko dostojanstvo, proročko znanje i svećenička vlast koje nam valja iz dana u dan primjenjivati – kod kuće, na poslu, u razigranom veselju, u trpljenju koje nas je prikovalo uz krevet.
Danas se u Euharistiji zajedno s Kristom namjerno smijemo vratiti na mjesto gdje smo odrasli, gdje smo bili othranjeni. Blago nama ako nam je Crkva majka od početka! Blago nama ako od malena imamo sveti običaj da se u Dan Gospodnji okupljamo na slušanje Božje Riječi! Zato što je Krist tako odgojen, Dan je Gospodnji obvezan, nedjeljna misa u savjesti obvezuje. Zato što se njegova vjernost slavi – njegovo Tijelo i njegova Krv – težak je grijeh i velik teret na savjesti izostaviti svetu misu nedjeljom i blagdanom.
Učitelj primjerom pokazuje na veliko blago koje nam je darovano. On uzima knjigu drevnoga, časnoga proroka Izaije da bi protumačio sama sebe i svoje poslanje. Kako mudar postupak! Koja radost! Riječi su to koje znaju i poštuju, priznaju njihov autoritet. Uz pomoć svete Božje Riječi, koju slušatelji dobro poznaju, približava im i otkriva tajnu vlastite osobe. Slično će, znamo, i nakon Uskrsa dvojici učenika tumačiti što sve ima o njemu u Pismima počevši od Mojsija i proroka. Kako je dragocjeno poslušati Sveto pismo dok nam pomaže da shvatimo tko smo. On je glava, svi smo mi tijelo Kristovo.
Isus se u Nazaretu služi važnom metodom koju poznajemo od prošle nedjelje. On je potražio i pronašao mjesto u kojem stoji mesijanski tekst. Nije to polumagijsko nasumično otvaranje knjige. Blažena Majka u Kani Galilejskoj prepoznala je kako se Riječ Božja može primijeniti i ostvariti pa govori: “Što god vam rekne učinite!” Citira Pismo. Tako i Isus, njezin sin – gotovo bismo smjeli reći kao dobar učenik – točno pronalazi koja se to Izaijina riječ ostvaruje. Još odzvanja u našim ušima i već je Mesija tu – u kruhu koji se lomi za život svijeta.
p. Niko Bilić, SJ/amdg.eu
