TOMISLAV IVANČIĆ: Potrebno je svaki dan previjati dušu, stavljati na nju lijek dok ne ozdravi
Ti zemljom prolaziš od trenutka začeća do trenutka smrti, i jedino što ljudi i Bog u tebi gledaju jest kakav ćeš biti, hoćeš li biti čovjek ili nečovjek, hoćeš li štovati Boga i ponovno sklopiti savez s njime ili će ti Bog postati novac, hotel, kuća, pansion, ulog u banci… Svjesni smo dakle da smo samo putnici na ovome svijetu, prijatelji dragi. Ovdje ne možeš ostati ni sekundu. Ako možeš zaustavi samo jednu sekundu, vrati jučerašnji dan ili skoči u sutrašnji dan – ne možeš, nema ga, Bog ga mora stvoriti.
Nemojte si umišljati da je moguće biti ateist, ne postoji ateizam, to je glupost. Danas znanost jasno kaže: dijete od trenutka začeća zna za Boga. Pitajte bilo kojeg ateista ili agnostika zna li što je to Bog. Kazat će, kako ne bih znao. Prema tome, nema nitko među nama tko ne zna Boga. Ne samo da vjeruje u Boga, već ga zna. U trenutku začeća, kada ti je Bog dao tvoju duhovnu dušu, koja je tvoja svijest, ti si vidio Boga, ti znaš da Bog postoji. Probajte samo s djecom, kad vam djeca grčevito plaču – primjerice beba od mjesec dana – probajte nad njom mirno moliti Očenaš i vidjet ćete da će beba prestati plakati. Mahat će ručicama i reći: Gle, moja mama i tata poznaju onoga koga ja poznam. I to su najsretnija djeca. Znanost jasno kaže: mi u svome mozgu imamo modul Bog, imamo točku Bog. Naš mozak ne funkcionira bez veze s Bogom. Ateist ne funkcionira kako treba.
Čovjek u tešku grijehu ne funkcionira normalno, on je teški bolesnik. Čovjek koji misli da samo usput može vjerovati u Boga, nesretan je čovjek. I ako nisi s Bogom, ako ti Bog nije na prvom mjestu, onda si običan kradljivac u ovome svijetu. Ti kradeš Božji svijet, ti hodaš zemljom koju ti je dao Bog, ti hodaš nogama koje ti je on darovao, ti dišeš zrak koji je on dao. Ti se veseliš suncu koje je on dao, vinogradu i vinu koje je on dao. A nikada mu ne zahvaljuješ. Ti si bezobraznik kakvoga nema na svijetu. Ali onda kada mu zahvaljuješ ti si plemenit čovjek, vrhunski čovjek, ti si mudar i sretan čovjek. Što imaš, a da nisi primio? Što imaš, a da si sam sebi dao? Bog ti je dao i tvoje roditelje, i tvoga djeda i baku, Bog je dao tolike generacije koje su umirale i krvlju natopile ovo tlo da ti na njemu možeš živjeti. Sve ti je Bog darovao! Čovječe Božji, i što se sad praviš važan?
Kad budeš odlazio s ove zemlje kad budeš umirao, ostavit ćeš ćeš i djecu i prijatelje, i kuću i imanje. Ostavit ćeš i radio, televiziju, auto, sve u banci, sve ćeš tu ostaviti, ići ćeš samo ti. Čak i svoje materijalno tijelo ćeš ostaviti tu u grobu, a ići ćeš ti kao osoba, kao duhovna duša, ti kao intelekt, savjest, ti kao karakter, ti kao sloboda, jer bit duha je sloboda, ti kao odgovornost, ti kao sposobnost, spolnost, vjera, nada, ljubav, to si ti. To ti ostaje i s tim ideš. Sve što si imao, to ne nosiš nigdje, to ostaje ovdje za druge. A sve što si bio, što si postao čestit, dobar, plemenit, to ide s tobom. Ali, nažalost, ako si bio zločest, nehuman, ako si ubijao, krao, i to ide s tobom, i ne da ti da ideš u život. I ono što je u životu najvažnije nakon Boga, to si ti. I pazi, čovječe, samo da sebe ne izgubiš. I pusti neka sve propadne, ali ti moraš sve preživjeti. Što te briga što ljudi misle! Misli što Stvoritelj misli o tebi, što tvoja savjest kaže o tebi, što ti kažeš o sebi.
I znanost jasno kaže da svaka negativna misao razara stanice mozga. Znanost jasno kaže: biti moralan, čestit, to nije nešto što Bog zapovijeda, to je nešto što zapovijeda tvoje biće; ako hoćeš živjeti, onda budi dobar, onda ljubi čovjeka i neprijatelja, onda govori istinu i čini istinu, i živjet ćeš. A ako si pravi, plemenit i čestit čovjek, pa makar da i ništa nemaš svi će reći: on je vrhunski. Nitko te ne će hvaliti zato što si bogat, ali će te hvaliti ako si čestit, plemenit i human. Ljudi će te uvijek tražiti ako si bogat dobrotom, praštanjem, ljubavlju, a ti ćeš biti sretan kad si nekomu nešto darovao, rodio dijete više, kad si imao vremena za svoju djecu, kad su ti važni ljudi a ne stvari. Svatko čezne za tim, osobito djeca. Ne žive djeca od vašeg bogatstva nego od vaše ljubavi i dobrote.
Čovječe, ti imaš cilj pred sobom, ti putuješ kući. Ti ovdje nisi kod kuće, svaka te sekunda nosi. Ne možeš stati i reći, e, sad ću zaustaviti sat. Vrijeme samo leti, ali kad ću stati? U vječnosti. Smrt ne postoji, a ono što mi nazivamo smrt je rođenje za život, to je prolaz u život. Tamo nas čekaju svi naši pokojnici, prijatelji, braća, znanci, najbolji ljudi, djeca. Toliki nas čekaju – sveci, anđeli, arkanđeli, Isus naš prijatelj, Gospa, pa kud ćete ljepše!
Hvala vam što ćete ovo zapisati, u srce, a onda u pamćenje.
Rastimo u vjeri/ Autor : Prof. dr.Tomislav Ivančić
Izvor: ovdje
