Obavještajno-krimogena hobotnica pod nadzorom Josipa Perkovića i njegovih udbaša
HRVATSKI LIST OTKRIVA: NAJMRAČNIJE ZLOČINAČKE TAJNE MESIĆEVA I JOSIPOVIĆEVA OBAVJEŠTAJNOG SUSTAVA Slučaj Markačeva lova iskorišten za smjenu Gordana Čačića, zaposlili kći Josipa Leke, nestala dokumentacija vezana uz S-300, praćena supruga Ognjena Preosta.
Pod 1) Slučaj lova generala Mladena Markača, koji je bio u kućnom pritvoru, iskorišten za smjenu Gordana Čačića, a koji se obavještajno-krimogenoj hobotnici još prije zamjerio spriječivši aktere afere HIKO da lažnom nabavom helikoptera opljačkaju državni proračun. Agent M. R. izbačen iz službe i ni do danas nije vraćen unatoč sudskoj odluci.
Pod 2) Kadrovsku politiku unutar VSOA nakon smjene Gordana Čačića u potpunosti je preuzeo Josip Perković sa svojim brojnim suradnicima iz vremena Jugoslavije. Perković je nadzirao VSOA i razmjenu podataka sa zapadnim partnerima. Zahvaljujući tomu jačao je svoju poziciju kod obavještajnih struktura (Moskva, London…), a sve preko Svetka Kovača, šefa beogradske Vojno-bezbednosne agencije, slijednice KOS-a. Kontakte s njim održavao je slanjem u Beograd svojih hrvatskih emisara
Pod 2 a) Bivši ravnatelj VSOA general Darko Grdić potrošio je mnogo proračunskog novca u restoranu „Pod mirnim krovovima“ gdje je imao otvoren račun koji je Agencija periodično plaćala
Pod 3) Iz sefa VSOA do sada je nestao veći dio dokumentacije oko sustava S-300, odnosno dokumentacije koja je bila na usluzi državnom odvjetništvu, a koje štiti interese RH u milijunskom sudskom sporu sa Zvonkom Zubakom
Pod 4) Vlatko Cvrtila i njegovo Vijeće za civilni nadzor obavještajnih agencija cijelo ovo vrijeme nisu otkrili ni jednu nezakonitost, a porezni obveznici svakog člana Vijeća po jednoj sjednici plaćaju 2000 kuna
Spoznaje i činjenice do kojih je došao Hrvatski list o stanju nacionalne sigurnosti alarm su koji bi u svakoj normalnoj državi zazvonio na uzbunu. Dio tih spoznaja i činjenica objavili smo u prosincu prošle godine i u prošlotjednom broju. Zbog stanja u segmentu nacionalne sigurnosti predsjednik države Ivo Josipović, po svim političkim mjerilima, morao bi podnijeti ostavku, bilo zbog nesposobnosti bilo zbog toga što je, a to je po našem mišljenju pogubnije, lutka u rukama jedne krimogene obavještajne mafije koja ga je po svemu sudeći barem godinu dana prije posljednjih predsjedničkih izbora uzela i medijski dotjerivala do samih izbora za Mesićeva nasljednika, piše Hrvatski list.
Podvala s helikopterima
Kada se uistinu temeljito dijagnosticira pod kojim je okolnostima prije pet godina razriješen dužnosti ravnatelja Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) general Gordan Čačić, onda se uvodni zaključak nameće kao jedini logičan. S Čačićem i profesionalcima oko njega bio je izrazito nezadovoljan Josip Perković koji je još od osamdesetih godina iz vremena komunizma naučio da pod nadzorom ima sve što ima ikakve veze s obavještajnim radom. Josip Perković već je izborom Stipe Mesića dokazao svoju moć postavivši svoga sina Sašu za Mesićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Postoje tri državne institucije koje su zakonski korisnici izvješća obavještajnih agencija, kako vojne tako i civilne. To su Ured predsjednika države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora. Naime, do izbora generala Čačića za ravnatelja, Josip Perković mogao je utjecati na sadržaj obavještajnih izvješća prema trima spomenutim državnim institucijama, koje su opet zahvaljujući izvješćima vukle neophodne državne poteze, ali i političke. Jedno od prvih izvješća koje su od generala Čačića dobili 2006. godine nositelji čelnih dužnosti ovih institucija bilo je izvješće o aferi HIKO, a na koje više nije mogao utjecati Perković. Riječ je o projektu koji je osmislila jedna vrlo sumnjiva krimogeno-obavještajna mafija usko povezana s bivšim oficirima JNA, koji su se priključili HV-u.
Trik kojim su se služili u ime humanizma bio je, zapravo, lažan. Naime, određenim državnim dužnosnicima ponudili su tada projekt helikopterske hitne službe u zdravstvu, a bez ikakvih sredstava za rad, tj. bez ijednog helikoptera. Njihova je zamisao bila da bi RH trebala unaprijed s njima potpisati dugogodišnji ugovor prema kojem će im država godišnje plaćati šest tisuća (?!) sati leta u sklopu hitne zdravstvene službe. Takav bi im ugovor bio jamstvo za dizanje kredita u Hypo banci za kupnju helikoptera.
Nakon što je general Čačić pripremio temeljito izvješće i proslijedio ga na tri spomenute adrese, upotpunivši ga s podatcima i imenima glavnih aktera i njihovih suradnika unutar državne vlasti, dodavši da je to suludi trošak za državni proračun, od projekta se odustalo. Bilo bi dobro da danas nasljednici Stipe Mesića, pa i Ive Sanadera i Luke Bebića, zatraže od obavještajnih agencija to izvješće. Naravno, osim ako ga u VSOA nisu uništili s ostalom dokumentacijom, koju su panično i nezakonito uništavali, kako smo to naveli u prošlom broju.
Josip Perković ponovo u obavještajnoj agenciji
Sljedeći veliki projekt na kojem je radila VSOA, dok joj je Čačić bio na čelu, pružanje je informacijske potpore Ministarstvu obrane i pravosudnim tijelima u tužbi Zvonka Zubaka protiv RH za nabavku sustava S-300, u kojoj Zubak potražuje od RH 200 milijuna eura i kamate. Istražujući taj predmet, general Čačić ni slutiti nije mogao da će u krugu najznačajnijih državnih dužnosnika, kao što su tada bili Stipe Mesić, ministar obrane Berislav Rončević, šef tadašnje SOA Tomislav Karamarko imati ljude koji su bili na strani tužitelja Zubaka, a plaću su primali iz državnog proračuna, od tužene RH. General Čačić smetao im je. Tada su Josip Perković i njegov predratni suradnik Mladen Barišić od svojih šefova Stipe Mesića i Ive Sanadera dobili blagoslov da osmisle kako se riješiti Čačića koji je već postigao zavidnu razinu suradnje s istim agencijama u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj izvukavši tom suradnjom vojnu obavještajnu službu iz balkanskih i velikosrpskih ralja.
Kao najzgodniji povod za Čačićevu smjenu odabrali su hobi generala Mladena Markača koji je strastveni lovac, a bio je s dopuštenjem Haaškog tribunala u kućnom pritvoru u svome domu u Đurđevcu i nije se smio, prema sudskim pravilima, javno pokazivati. No ipak nije odolio i otišao je u lov. Bilo je to 17. prosinca 2007. Tada je djelatnik Agencije M. R. (poznat redakciji) telefonski o tome izvijestio svoje nadređene. Ujutro je sastavio to i pisano, te proslijedio nadređenima koji su mu ga vratili s porukom da to pospremi, a da o tom događaju nisu nikog izvijestili. U vrijeme toga lova general Čačić bio je na godišnjem odmoru i mijenjao ga je general Preost.
Nakon što se general Čačić vratio s godišnjeg odmora odmah odmah nakon Nove godine 2008.,u medijima je obznanjeno kako je general Markač bio u lovu. Tada su djelatnici Agencije natjerali M. R. da napiše novo izvješće u kojemu se nije spominjao general Markač. Spomenuti je djelatnik napisao novo izvješće, ali mu je i dodao preslik staroga koje je, međutim, na putu do Mesića nestalo.
Cijela igra upriličena je samo s jednim ciljem da se diskreditira generala Čačića kao „nepodobnog“, a M. R. izbačen je iz službe. Potom su predsjednik Mesić i premijer Sanader razriješili generala Čačića s mjesta ravnatelja Agencije, a po savjetima svojih „šefova“ Josipa Perkovića i Mladena Barišića. I nesretni M. R. nakon toga je nezakonito izbačen iz službe, što je kasnije pravomoćno potvrdio hrvatski sud. No otac „nove pravednosti“, aktualni predsjednik Ivo Josipović, nikada se nije založio da se ta sudska odluka ispoštuje i da se M.R. vrati na posao.
Kadrovsku politiku unutar VSOA u potpunosti je tada preuzeo Josip Perković sa svojim brojnim suradnicima iz vremena Jugoslavije. Njegovoj takvoj pogubnoj politici nitko se od političkih struktura nije suprotstavljao jer je to bilo zlatno doba za nezapamćeni kriminal i izdaju nacionalnih interesa, poput afere Fimi Media, prodaje Ine, Plive, stravične pljačke proračuna i javnih dobara preko izgradnje autocesta…, a sve uz znanje i sudjelovanje Ive Sanadera, Stipe Mesića i Tomislava Karamarka, tadašnjeg šefa civilne obavještajne agencije i drugih.
Dva goluba za paraobavještajne operacije
U prošlom broju objavili smo manji broj imena preko kojih je Josip Perković nadzirao VSOA i razmjenu podataka sa zapadnim partnerima. Zahvaljujući tomu, jačao je svoju poziciju kod obavještajnih struktura (Moskva, London…), a sve preko Svetka Kovača, šefa beogradske Vojno-bezbednosne agencije, slijednice KOS-a. Kontakte s njim održavao je slanjem u Beograd svojih hrvatskih emisara.
Da je stara udbaška struktura posljednjih godina ponovno vratila nakazni obavještajni sustav, potvrđuje mnogo činjenica. Zamjenik ravnatelja Agencije Ognjen Preost često se nalazio sa šefom Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Petrom Miševićem kako bi dogovarali niz paraobavještajnih operacija. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost tijelo je koje po zakonu nadzire zakonitost rada obavještajnih agencija. Omiljeno im je okupljalište bio poznati zagrebački restoran „Dva goluba“, gdje im je često pravio društvo i ravnatelj Agencije general Grdić s još desetak istaknutih djelatnika Agencije.
Koliko su se tamo udomaćili, najbolje govori podatak da su konobaru, koji ih je vjerno služio, zaposlili sina u Agenciju da bi znali dolazi li u restoran netko po njima nepodoban. Nije se u tom restoranu dogovarao nikakav operativni rad, ali velika većina računa podmirena je iz specijalnih sredstava za operativni rad. Nadamo se da novi šef Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Ivica Panenić želi biti bolji od svoga prethodnika Miševića. On je već pribavio Uredu predsjednika, premijera i predsjednika Sabora izvješće koliko je bivši ravnatelj Agencije general Grdić potrošio proračunskoga novca u restoranu „Pod mirnim krovovima“ gdje je imao otvoren račun koji je Agencija periodično plaćala. Od spomenutih dužnosnika očekujemo da će izvijestiti javnost jesu li navedena potrošena sredstva bila za reprezentaciju ili je riječ o sredstvima za operativni rad koja su morala biti opravdana operativnim izvješćima.
Ostaje otvoreno i pitanje jesu li predsjednik države, predsjednik Sabora i premijer dobili već Panenićevo izvješće o kadrovskoj strukturi unutar Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, s obzirom na stručnu spremu. U Ured Vijeća zapošljavani su ljudi sa srednjom stručnom spremom na mjesta koja su pravilnikom predviđena za VSS, a onda ih se slalo o trošku Ureda i poreznih obveznika na razna privatna učilišta kako bi se zadovoljila forma o potrebi više stručne spreme koju propisi traže, umjesto obavještajnog usavršavanja na za to potrebnim studijima.
Obavještajna arhiva za privatne ucjene
Šira javnost morala bi znati da je u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na mjesto šefa nadzornih poslova Petar Mišević postavio Dinka Barbarića za kojega se zna da u Personalnoj upravi MORH-a ima čak tri diplome srednje škole, za koje Državno odvjetništvo još uvijek utvrđuje koja je prava. Usput, Mišević je Barbarića zaposlio na zamolbu Tomislava Karamarka. Nakon što je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u nedavnoj aferi „izlistavanja telefonskih brojeva“ s Barbarićem obrisao pod na način da je javnosti iznio izvješće Ureda Vijeća prije negoli je dobilo službeni karakter, vrlo je upitna Barbarićeva budućnost unutar obavještajnog sustava.
Ivica Panenić doista će morati uložiti silni napor kako bi istražio koja je dokumentacija u Agenciji uništavana, a još veći napor koja je dokumentacija iz sefova nestala s ciljem da se napravi privatni dokumentacijski centar koji će opisanoj skupini služiti za buduća vremena iz čije bi se arhive mogli koristiti za privatne potrebe. Iznad svega bitno je pokušati točno ustanoviti ima li među tom dokumentacijom kompromitirajuće dokumentacije za visoke državne dužnosnike kojom bi ih se moglo ucjenjivati tako da su marionete u rukama obavještajno-krimogene mafije po čijim naputcima bi donosili odluke, a kako je to bilo u vrijeme Stipe Mesića i Ive Sanadera.
Prema našim izvorima, iz sefa VSOA do sada je nestao veći dio dokumentacije oko sustava S-300, odnosno dokumentacije koja je bila na usluzi državnom odvjetništvu, a koja štiti interese RH u sudskom sporu sa Zvonkom Zubakom. S obzirom da je riječ o sporu koji s kamatama premašuje više milijarda kuna, očekujemo da će se državni vrh time pozabaviti jer eventualna presuda protiv RH, državu dovodi gotovo u bankrot.
Kako će predsjednik Sabora Josip Leko kao pravnik reagirati na izvješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, ako bude cjelovito, te kad vidi koliko je kaznenih djela počinjeno ugovorima o djelu u VSOA gdje je, kako smo već pisali, dosadašnji zamjenik ravnatelja Ognjen Preost zaposlio njegovu kćer. Hoće li Leko štititi javne interese ili ih skriti zbog nepotizma štiteći time poslodavca svoje kćeri.
Kako je, nadalje, moguće da bivši SIS-ovac Ivan Canjuga, koji je iz mirovine angažiran na ugovor o djelu za sve pripreme nadzora, skrivan u dokumentima o nadzoru. Preost i Grdić zabranili su mu da potpisuje „izjave o upoznavanju s tajnim podatcima“, a to je protuzakonito jer takve izjave moraju potpisati svi koji su upoznati s tajnim mjerama i rezultatima. Umjesto Canjuge, te dokumente potpisivali su neki drugi obavještajci zaposleni u VSOA, premda nisu ni znali o čemu se radi. Canjugin ured bio je u blizini Grdićeva i Preostova. Imao je i posebno računalo koje nije bilo umreženo u informacijski sustav VSOA.
Da su zakon kršili i oni koji su trebali nadzirati obavještajne agencije, svjedoče i zapisnici o nadzoru nad tim agencijama. Naime, znalo se dogoditi da Ivan Canjuga nadzornim tijelima Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost i civilnom vijeću za nadzor obavještajnih agencija priprema i obrazlaže zakonitost postupanja prilikom pojedinih nadzora od strane VSOA i odgovara na upite o zakonitosti postupanja, a što je suprotno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, jer su takve ovlasti isključivo dane samo zaposlenicima agencija koji imaju obvezu čuvanja tajne.
I vijeće za civilni nadzor u raljama hobotnice
Zanimljivo je, da u ovakvom naknadno otkrivenom bezakonju, kriminalu i šlamperaju, i Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija nikada (osim u slučaju Helene Puljiz) nije otkrilo nezakonito postupanje ni vojne ni civilne agencije. Javnost mora znati da članove toga vijeća po jednoj sjednici porezni obveznici plaćaju dvije tisuće kuna. Na čelu je toga vijeća Vlatko Cvrtila.
Njihova izvješća u pravilu glase ovako: “Sukladno članku 113.Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine,broj 79/06 i 105/06-ispravak) izvješćujemo Vas kako Vijeće nije utvrdilo nezakonitost u radu…( ime agencije ovisno o tomu je li vojna ili civilna) kao ni sumnju da je došlo do kršenja Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda niti prekoračenja zakonskih ovlasti od strane (ime agencije).
Vijeće nikada ne navodi članak zakona kojim je propisana ovlast Agencije za koje su građani tražili nadzor. Zašto? Samo da se prikrije nezakonit rad Agencije jer ako bi se naveo članak kojim je postupanje omogućeno, tek tada bi se uistinu vidjelo je li postupanje bilo zakonito ili nije. No s tim i bez toga svi članovi Vijeća za civilni nadzor nakon svih ovih obmana i prijevara moraju podnijeti ostavke, ukoliko imaju morala koliko je crno ispod nokta.
Nakon svega što smo istinito,odlučno i hrabro izvijestili hrvatsku javnost, što ni jedan drugi medij nije ni približno, a nekim redakcijama to je bilo dostupno, nameće se jedno od bitnih pitanja: što radi oporba u Hrvatskoj kada je riječ o bezakonju u obavještajnom sustavu. Na žalost, ništa.
U uređenoj državi gdje istaknute javne dužnosti obnašaju ljudi koji nisu ucjenjivi ni od koga, na sva zvona dižu javnost i traže ostavke državnih dužnosnika, a od oporbe traže da putem institucija otvaraju rasprave i okrugle stolove te putem javnih medija upoznaju javnost. Kao što je poznato, u Hrvatskoj to nije slučaj jer su najistaknutiji ljudi glavne oporbene stranke, njezin predsjednik Karamarko i glavni tajnik Milijan Brkić, do jučer bili dio obavještajnog sustava koji ih je i poslao da preuzmu ruinirani HDZ kako bi, kada se postojeća vladajuća garnitura potroši, došli na vlast da bi carstvo aktera ove priče bilo i dalje pod zaštitom.
Obavještajci nadzirali suprugu svog šefa
U visokim obavještajnim krugovima nije tajna da je zamjenik ravnatelja Ognjen Preost nezakonito neko vrijeme nadzirao svoju prvu suprugu uz pomoć tehnike i kolega u Agenciji zlorabeći svoj visoki položaj u obavještajnom sustavu.
Takva praksa u obavještajnim sustavima svijeta potpuno je nepoznata, a da se za takvu djelatnost doznalo, dolazilo bi po hitnom postupku do smjena čak i vrha agencije. Nedavno se dogodila afera kada je ljubavnica šefa CIA-je generala Davida Petraeusa prijavila FBI-ju da se zabavlja s drugom ženom, nakon čega ga je morao podnijeti ostavku, koju je bez pogovora prihvatio predsjednik Obama.
Nije to jedina nepodopština utjecajnog generala Ognjena Preosta. On je svoju drugu suprugu Sinjanku Anu zaposlio u MORH-u, koja kao ni on nije prošla na psihotestu. Zanimljivo je da je Ana Preost u MORH došla sa srednjom školom, a potom brzopotezno završila čuveni Prometni fakultet u Zagrebu, pa čak i magistrirala o trošku MORH-a na Zračnom prometu. Kako ju suprug s novim magistarskim zvanjem nije imao gdje zaposliti u MORH-u, postavio ju je kod prijatelja Petra Miševića u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, čije tijelo nadzire zakonitost rada Agencije gdje je on zamjenik ravnatelja.
