BILA JEDNOM DRŽAVA: Specijalni rat protiv Hrvatske kulminirao u Saint Etienneu
Bio je srpanj 1997. godine. Ždrijeb je u prvom pretkolu kupa prvaka spojio zagrebački Dinamo i beogradski Partizan.
Prije te nogometne utakmice već su međusobno igrali vaterpolisti (sigurno, radio sam prijenos Partizan – Mladost iz Beograda), te, mislim, košarkaši. Ali, ovo je bio prvi nogometni dvoboj, povijesno opterećen mržnjom navijača, sa živim sjećanjem na rat i na sav teror jugosrpske vojske proveden na tlu Hrvatske.
Tada je Hrvatska bila država. Imala je predsjednika Republike, imala je Franju Tuđmana. Radio sam emisiju sa stadiona i bio uključen u neke pripremne razgovore. Tada smo imali hrvatsku policiju. Koja je dobila naređenje da se na utakmici ne smije dogoditi ništa što bi na bilo koji način bacilo ljagu na mladu državu. I hrvatska je policija svoj posao odradila besprijekorno. Dinamo je rastočio Partizan pred više od 40 tisuća gledatelja, na teren nije pala ni jedna baklja, tada su Navijači! bili čudesni. Dvije godine kasnije, u listopadu 1999. godine, prvi je put u Zagreb došla reprezentacija Jugoslavije. I tada, iako je bio već teško bolestan, zemlju je vodio Franjo Tuđman. Imali smo hrvatsku policiju koja ni tada nije dopustila da se na stadionu dogodi bilo što neprimjereno. Dva mjeseca kasnije umro je prvi predsjednik RH. Godinu dana kasnije Račan je prevario Budišu i devet godina nakon što su izašli iz Sabornice kada se odlučivalo o neovisnosti Hrvatske, komunisti su se vratili na vlast. A Hrvati su za predsjednika izabrali (dva puta), izvjesnog vicmahera, Burduša, nedokazanog kradljivca iseljeničkog novca za obranu Hrvatske i liferanta transkripata koji su trebali zemlju kojoj je bio predsjednik prikazati kao zločinačku tvorevinu. O da, Udba je, izgledno, odradila posao za tog monstruma, ali na kraju smo svi mi izašli na birališta i većinski zaokružili Burduša.
Prošlo je 16 godina. Od države ostale su tek ruševine. U 15 godina Mesića i Josipovića dječaci koji su imali 15 danas imaju 30 i nemaju posla. Najgora vlada u povijesti sada bi se mogla vratiti na štih, s lunatikom koji kaže da ga „Lijepa li si“ vrijeđa. Sve te godine imali smo nogomet, imali smo reprezentaciju koja je otišla na 9 od 11 velikih natjecanja. I držala uporno ruku na srcu dok je svirala himna. Nikada niti jedan od velikih igrača hrvatskog nogometa, igrao on u finalu LP i imao sezonu od 60 + utakmica, nije odbio doći i igrati za reprezentaciju. Nikada. Ne za Markovića, Štimca, Bilića, Mamića ili Šukera. Za Hrvatsku. Palermo je bio specijalna operacija SDP-a i nogometnih huligana. Dva dana prije utakmice na Poljudu Ranko Ostojić ruča negdje u Kaštelima ili Trogiru s vlasnikom tvrtke koja održava travnjak. Postoje fotografije. Nakon toga na travnjaku osvane svastika iscrtana retardantom – starim oružjem nogometnih huligana, vičnih kemijskim procesima koji djeluju s odgodom.
Na političkoj sceni se pojavljuje zgodna skupina – Most. Sve poštenjak do poštenjaka. Njihov je izvjesni Vlaho Orepić, ministar policije. Pet dana mediji trube da će skupina debila doći u St. Etienne i u ime borbe protiv HNS-a, prekinuti utakmicu. Postoje samo dvije mogućnosti. Siguran sam da Orepićeva i Ostojićeva policija zna imena, prezimena, adrese, OIB-e i boju očiju „navijača“ koji su danas napravili to što su napravili. Lako je isprintati i po Saboru mahati da se obraz ne prodaje – bravo Vlaho, bravo ćuprijo, obraz ste sačuvali, ali ste državu prodali.
Druga opcija je da nisu znali, ni Vlaho, ni ćuprija. Razlog više da nikada više ni ne dođu u priliku istraživati – ako ovo niste bili u stanju zaustaviti i spriječiti, dalje i ne treba. Ima ova priča bezbroj rukavaca i moglo bi još dugo. Vjerujem da je napokon na svoje došla i skupina medijskih pregalaca koja već godinama brine isključivo o duševnom zdravlju „navijača“! Bravo dečki i cure, svaka čast. Eto, ovo su „navijači“ koje vi uzdižete i veličate. Na naslovnoj stranici web izdanja velikog dnevnika, dok ovo pišem, ponosno stoji naslov – Navijači prekinuli utakmicu bacanjem baklji!!! Navijači??? Čiji? U ime čega? „Navijači“ koji žele svoju, nikada bolju i nikada moćniju reprezentaciju izbaciti s natjecanja? To su navijači? Jesu, vjerojatno za „novinare“ koje HTV zove u goste da bi tumačili „navijački“ pokret.
I da ne bi pomislili da ćete se izvući lišo. Nakon ovoga večeras, cijelo predsjedništvo HDZ-a mora podnijeti ostavku. Kolektivnu. Ne sutra, ne u ponedjeljak. Večeras. I sazvati izvanredni izborni Sabor stranke, u roku od tjedan dana. Prošlo je šest mjeseci glavinjanja, udaranja glavama u štokove. Dosta. Svi van. Ako ste dopustili da besmislena Aleksandra Kolarić poentira i pokaže da od 19 ili koliko u vrhu nema poštene profesionalne biografije, dosta je. I ne smije se prihvatiti kandidatura Karamarka, Šeksa, Milinovića, Pašalića i sličnih. Dosta. Sada vas više ne prozivaju jadni i bijedni crveni – ne, sada vas prozivamo mi, Hrvati koji žele poštenu i pravu hrvatsku državu. Nakon ove večeri više neće biti prilike – sada morate dokazati da volite ovu zemlju. Sve ostalo biti će izgovor, isključivo briga za vaše guzice koja će odvesti u propast i HDZ i Hrvatsku. Jer ako je se lunatik dočepa još jednom – game over.
Autor: Ivan Blažičko/direktno.hr
