PODIŽU SPOMENIK SULTANU OKUPATORU
BiH PO TOME JEDINSTVENA U SVIJETU Na proslavi godišnjice poznate i sporne ahdname, na Milodražu čula se i ova rečenica fratra Markešića: Sultan i fratar su se ovdje susreli da pokažu mogućnost zajedništva.
Takve i slične nebuloze šire neki bosanski franjevci. Kako je moguće da zaboravljaju, da je poslije te famozne ahdname, Bosna opustošena, srušeni su samostani i crkve osim tri samostana, a ta tri ostalu su tamo gdje su bili rudnici, pa je Osmanlijama trebala ta bijedna hrvatska raja, da iz zemlje izvlači rude, koje su njima bile neophodne za ratnu mašineriju. Nikad se oni nisu držali te famozne ahdname.
Dakle, radi se o sultanu Mehmedu II. nazvanom El Fatih, što pak znači – osvajač i bosanskom franjevcu fra Anđelu Zvozdoviću. Kad je taj vajni sultan predavao ahdnamu fra Anđelu, fratar je morao primiti na koljenima. Sveti Franjo asiški nije klečao pred sultanom. Što se prima na koljenima, nije dobro, niti završava dobrim za onoga koji je klečao. Samo se pred Bogom kleči. Što su god Hrvati u svojoj povijesti primali na koljenima, po njih je zavrilo tragično.
Na nedavnom simpoziju o fra Anđelu Zvizdoviću, u uvodnom slovu doktor profesor Franjo Topić, među ostalim rekao je ovu istinu:
Volio bih da se nikad ne ponove vremena u kojima je živio fra Anđelo i da se nikad ne ponovi situacija u kojoj se našao fra Anđelo.
Ovo što je izrekao Topić, svaki normalan čovjek će prihvatiti kao zbilju u kojoj je bio zatečen i zatočen fra Anđelo i hrvatski čovjek u diorami hrvatske ponerologije onda, u ono vrijeme i danas u ovo – vrijeme globalizacije.
U MILODRAŽI KRAJ KISELJAKA
Turski veleposlanik u BiH Ahmet Yildiz na proslavi Dana ahdname u Milodražu kraj Kiseljaka rekao je, među ostalim, da je diplomatski vijek proveo pretežno na područjima država koje su se nalazile u sastavu Osmanskog carstva, pa je kazao i ovu besmislenu misao: Svi narodi koji su ostali nakon povlačenja Osmanlija nastavili su suživot u zajedništvu i miru.
Bože, svašta. Veleposlanik je zaboravio da je taj suživot imao dva velika, svjetska rata i jedan lokalni, nedavni hrvatski obrambeni i oslobodičački rat. Što se događalo od 1918. do 1995. znaju dobro ti narodi, koji su osjetili taj “suživot” na svojoj koži, osobito oni u Vukovaru i Srebrenici.
Takođeer, na Danima ahdname bivši hrvatski predsjednik Mesić dobio je priznanje od ljudi koji dižu spomenik turskom okupatoru Bosne El Fatihu u Kiseljaku. To je sve u režiji Udruženja bosansko-turskog prijateljstva “Bosfor”, koje organizira razne manifestacije za Dane sultan Fatihove ahdname. Ta ujdurma trajala je ove godine desetak dana. U sklopu tog derneka dodijeljena su priznanja “prijateljima Bosne”, a ovogodišnji dobitnici su turski general Hulusi Akar, visoki predstavnik Valentin Inziko i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. U obrazloženju odluke o dodjeli priznanja Mesiću, među ostalim piše, da mu se dodjeljuje priznanje “zbog hrabrih odluka i suprostavljanja odlukama vrha Republike Hrvatske tijekom rata i borbe za neovisnu i demokratsku Bosnu od 1992. do 1995. godine, te njegova nemjerljiva doprnosa podršci bosanskim patriotima u obrani neovisnosti, demokracije i punih građanskih sloboda…”.
Dane ahdname otvorio je Tahir Lendo, predsjednik vlade Srednjobosanske županije, a priznanja dobitnicima uručio je Bakir Izetbegović, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine. Predsjednik Odbora za dodjelu tih priznanja i nagrada je fra Luka Markešić, a među članovima rečenog i novopečenog Odbora je još jedan bosanski franjevac fra Mirko Mandandžić. Vala mašala!
KATARINA I STJEPAN
Organizator je za iduću godinu najavio na Milodražu otvaranje spomenika turskom osvajaču sultanu Mehmedu II. El Fatihu i “uzornom predvodniku svih bosanskih kršćana, fra Anđelu Zvizdoviću”, kako ga nazvaše vrli organizatori ovogodišnjeg derneka na Milodražu. Hercegovine nema nigdje, a govori se o multikutralnosti i suživotu.
Ono što najviše smeta jest činjenica da se na Milodražu, mjestu gdje su nekad bili kraljevski dvori i gdje je 15 godina prije dolaska turskog osvajača sultana El Fatiha, 26. svibnja 1446. godine obavljeno povijesno vjenčanje princeze Humske zemlje Katarine Kosače i bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, pa su tim činome ujedinjene Humska zemlja, današnja Hercegovina i Bosna, grade spomenik osvajaču Bosne i Hercegovine. Ahdnama nije nikakva povelja o ljudskim pravima jer o kakvim pravima govorimo, ako se zna da su dolaskom Turaka od 39 samostana u Bosni i Humskoj zemlji, ostala samo tri, crkve su popaljene, narod pokoren, pobijen, protjeran sa svojih vjekovnih ognjišta. Prava bosanskom franjevcima u Bosni , osvajač El Fatih je dao onoliko koliko je želio, uz jasno određene granice, dok mu budu pokorni.
Pokušava se slaviti osvajača. Ako se to dogodi i podignu sponenik El Fatihu, Bosna će biti prva država na planeti, koja je podigla spomenik okupatoru. Takvom naopakom logikom i opakom praksom, onda bi Francuzi mogli podizati spomenike Hitleru u Francuskoj, Poljaci u Poljskoj, Česi u Češkoj…ili bilo kojoj drugoj državi koju je okupirao Hitler.
Protiv ovako nastrana jednostrana tumačenja ahdname je i fojnički gvardijan fra Nikica Vujica. Organizatori su i njime pokušali manipulirati, pa su bili predvidjeli, da nakon derneka na Milodražu, posjete fojnički Samostan i da tom prigodom gvardijan održi besjedu. Došli su i poljubili vrata. Samostan je bio zatvoren, a gvardijan nedostupan. Fra Nikica je piscu ove kronike o ahdnami rekao jasno-glasno preko telefona, da fojnički fratri kroz svoju krvavu povijest dobro znaju koliko ahdnama ima veze s ljudskim pravima i vjerskim slobodama u doba turskog zuluma u Bosni. I ne samo pobijeni fratri već i narod pretvoren u janjičare, raju, porobljen, ponižen, osiromašen, sustavno pljačkan i islamiziran.
Po Klaiću, ahdnama znači povelja ili politički ugovor. Po nekima je zapovijed. Tko je tu zapovijed, odnosdno naredbu El Fatiha nazvao ahdnama, a ne ferman, jer u samomu tekstu lijepo stoji “da se prema posjednicima ovoga carskog fermana svi ponašaju kako se u fermanu naređuje”. Prva i prava ahdnama je izgorjela u fojničkom samostanu 1664. Tko je zapalio fojnički samostan? Fratri sigurno nisu. Tekst ahdname u prijevodu Hazima Šabanovića:
”On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće: Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.
Napisano 28. maja u stanu Milodraž”
RAZLIKE U GLEDANJU NA RATOVE
Dani ahdname 2012. tako su slavljeni i proslavljeni. Nadajmo se da će dogodine za to slavlje biti više razuma, objektivnosti i zdrave ljudske pameti kod organizatora i onih koji to režiraju i podržavaju, slave i šire podizanjem spomenika turskom osvajaču El Fatihu na Milodražu, gdje je fra Anđelo Zvizdović morao kleknuti da primi taj carski ferman!
Zašto je povijesna istina važna? Zašto nas povijest progoni decenijama i stoljećima nakon što se nešto dogodilo i nakon što su akteri događaja već dugo mrtvi? Naši sukobi se ne svode samo na razlike u viđenju događaja iz posljednjeg rata. Pogledajmo razlike u načinu na koji Bošnjaci-muslimani i Hrvati-katolici govore o sultanu Mehmedu II., El Fatihu, o tome tko i kako čuva sjećanje na osvajača Bosne, ali i sjećanja na one koji su njegovim dolaskom u Bosnu pogubljeni i protjerani, kao kralj Stjepan i kraljica Katarina.
Dogodine je 550 godišnjica ahdname. Najavljena je gradnja spomen obilježja i za otvaranje spomenika El Fatihu u Kiseljaku, doći će, kažu ako ne lažu, turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutolu.
Izgleda da je sve vezano za i oko sultanove darovnice, sporno, dvojbeno, osim značenje ahdname kao kovanice turske i perzijske riječi koja se u ona, davna vremena obično koristila umjesto riječi – kapitulacija.
Piše: Ante Matić/tjedno
