Kakva osoba treba doći na čelo HDZ-a?
Pametniji popušta, kaže narod. Karamarko je popustio tri puta i od sebe osobno i najjače hrvatske stranke napravio budale. No, mnogi će se složiti da to nije njegova osobna krivnja, već “zasluga” onih koji su se uvukli u sam vrh stranke kako bi je privatizirali, što uspješno čine od samog početka.
Govor o HDZ-u kao stranci nekakvog političkog (desnog) centra je puko laprdanje I političko pomodarstvo, zapravo zlonamjerno i zloćudno zbunjivanje članstva i razjarivanje HDZ-ova glasačkog tijela. Politički centar nestaje u cijeloj Europi; u Francuskoj su francuske inačice SDP-a i HDZ-a morale koalirati na na lokalnim (!) izborima kako NF Marine le Pen ne bi premoćno pobijedila. Izbornom je prijevarom spriječeno da austrijski predsjednik postane netko iz redova krajnje (što god to značilo) desnice. Gradonačelnica Rima će postati pripadnica nove (protumigrantske) stranke na političkoj sceni Italije, Mađari imaju Orbana (koji nije desni centar, već prava domoljubna desnica), Poljaci također… može se tako u nedogled. Nema političkog centra osim u glavama konvertita i prijetvornih boljševika.
Europski su narodi shvatili da više nisu vremena nekakvog “centrizma”, bio on lijevi ili desni, već je povjeren strankama poput Syrize (radikalna ljevica) u Grčkoj ili AfD u Njemačkoj. I tzv. velika koalicija je čista prijevara i njemački primjer suradnje nije dobar moguće preslike na Hrvatsku. Naime u Njemačkoj su i desnica i ljevica domoljubne i državotvorne, njemački SPD nije politička stranka “reformiranih komunista”. SDP Hrvatske nije ni domoljubna ni državotvorna pa ne može niti smije biti govora o nekakvoj “velikoj koaliciji” što Nikica Valentić i Franjo Gregurić zagovaraju. SDP-u je domoljublje jugoslavensko i ta koalicija može biti uspješna jedino ukoliko i u HDZ-u pobjede projugoslavenske snage.
Nemoguće je da vrhuška HDZ-a nije ovoga svjesna, stoga se dade zaključiti da se radi o namjernom vođenju stranke u krivom smjeru na čijem je krajnjem ishodištu nestanak HDZ-a s političke pozornice Hrvatske.
Karamarko je dosta dobro vodio stranku; nije govornik, nije karizmatik, ali je shvatio kako narod diše i to kapitalizirao pet puta zaredom na izborima. Ipak, boljševički su mediji učinili svoje, a uz to se dogodio i MOST, stoga je završilo kako je završilo. Sad će se izabrati nova osoba koja će voditi HDZ – i to će biti sudbinski unutarstranački izbori, jer će se po odabiru predsjednika stranke moći zaključiti hoće li stranka opstati, tavoriti ili propasti.
Yutarnji, Večernji i Novi list priželjkuju Andreja Plenkovića. Jadranka Kosor, Šeks i dio vječitih Sanaderovih kadrova na terenu priželjkuju Plenkovića. Već ga punom parom reklamiraju HRT, Nova i RTL. Bezlični europski birokrati, nesretni zbog sankcija Rusiji (isti oni koji rogobore protiv mađarske, poljske i baltičkih vlada te njihovih predsjednika) priželjkuju upravo Andreja Plenkovića.
I iz redova pravnih slijednika komunističke partije poručuju kako bi voljeli vidjeti Plenkovića na čelu HDZ-a. Jednako, tako želi i Stjepan Mesić. Nakon svega ovoga, čim ga svi pobrojani toliko žele i reklamiraju, osnovano se nameće zaključak da Andrej Plenković nije dobar za Hrvatsku, a time i za HDZ. Formula je jednostavna: što radi i želi Partija, treba raditi suprotno od toga.
Sudeći prema anketi portala Direktno.hr, čak 31% posjetitelja priželjkuje Andreja Plenkovića. No, potrebno je napomenuti da u istoj toj anketi 49% želi Zlatka Hasanbegovića na čelu stranke?! I to je nemoguće ignorirati!
Iako Hasanbegović vjerojatno nema ambicije postati predsjednik HDZ-a, ogromnu prednost koju u anketama ima pred ostalim mogućim kandidatima treba ozbiljno shvatiti. Zašto je Hasanbegović naj popularniji ministar sad već tehničke vlade? Jer se ne ponaša poput nekoga iz “centra”, ne ponaša kao ministar prevrtljivac, već je odrješit, odmjeren, pun znanja i radi svoj posao te mu ne smeta roktanje boljševističkih agitpropovaca. Nije on nikakva “ekstremna” desnica, kako ga agitpropovsa središta pokušavaju predstaviti, već političar prave desne, domoljubne i državotvorne opcije – i to je hrvatski narod (kao i članstvo HDZ-a) prepoznao. Ako tako banalne i jednostavne stvari u vrhu HDZ-a nisu u stanju vidjeti i prepoznati, onda nisu za politiku i neka se bave nečim drugim. Kad bi bili prave face, razboriti domoljubi, nagovorili bi Hasanbegovića ili nekog njemu po uvjerenju sličnog da se kandidira, a možda, i preuzme stranku.
U protivnom, doći će do jačanja istinske desnice a HDZ će se, s potporom od 15 do 20 posto, pozicionirati u nepostojeći politički centar i steći sve preduvjete za projugoslavensku koaliciju sa Milanovićevim SDP-om i Pusićkinim HNS-om.
Izjave o tomu kako će HDZ postati stranka desnog centra, koje su dali Milošević, Milinović i Plenković, znači da te ljude treba čim prije marginalizirati, ako ne i pod hitno izbaciti iz stranke – jer oni očiti socijalistički samoupravljači koji nakon laži o preslagivanju vlasti uspješno rade na zaustavljanju retuđmanizacije (i stranke i države) koju je, što god mi mislili o aktualnoj vlasti, nastavio upravo Tomislav Karamarko, uz svesrdnu potporu Milijana Brkića, i to nakon dugih 15 godina anacionalnog djelovanja raznih sanadera, šeksova, kosorica, milinovića, miloševića, itd. Ili jednostavnim riječnikom kazano – detuđmanizacija nije ništa drugo nego rastakanje hrvatske države i priključenje nekakvom jugoistočnom “regijonu.
Bezlični birokrati poput Plenkovića, Stiera, Miloševića i onih koji ih podržavaju treba, skoro sam napisala uškopiti, no njih je već ucjenila i uškopila skupina onih socijalističkih tajkuna čija mišljenja i ideje oni bezlično provode u djelo.
Ukoliko HDZ želi složiti vladu nakon rujanskih parlamentarnih izbora, ili kad god oni budu, mora odabrati čestitu osobu tvrdih i stamenih političkih stajališta, osobu koja neće biti ljigava, mekušasta i podložna utjecaju raznih boljševika i beskičmenjaka koji posluju s Rusijom i Kinom; mora odabrati osobu koja će u pravom smislu riječi biti Karamarkov nasljednik, osobu koju od prvog dana projugoslavenski mediji neće prihvatiti, nego će je olajavati, ocrnjivati i pokušavati kompromitirati. Samo će takva osoba konsolidirati najveću hrvatsku stranku, dobiti izbore, sprovesti lustraciju, rješiti problem korupcije te izvesti državu iz moralne, ekonomske i ideološke kaljuže u koju smo upali znatno prije stjecanja državne neovisnosti.
Mila Marušić/hrsvijet.net
