Sto godina Fatime
Gledajući na ovom europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj igre i prolaz reprezentacije Portugala sve do polufinala, ne mogu se oteti dojmu da ne samo da imaju sreće već sve što se s njihovom nogometnom vrstom događa ravno je čudu. Možete li zamisliti reprezentaciju među četiri najbolje na EURU 2016. koja u dosadašnjih pet utakmica u regularnih devedeset minuta ni jednu nije dobila.
Tako i posljednju u četvrtfinalu s Poljacima u svoju su korist riješili tek nakon izvođenja penala. U skupini F igrali su na otvaranju s Islandom 1:1, potom su bez golova odigrali s Austrijom, kad Ronaldo nije niti penal iskoristio, da bi na koncu remizirali s Mađarskom 3:3, u utakmici u kojoj su tri puta gubili i bili na rubu ponora s kojeg su ispadali iz daljnjeg natjecanja, da bi ih dva puta na čudesan način vadio upravo Cristiano Ronaldo.
“Okrašaj” dviju Gospi
I dok smo mi Hrvati u osmini finala već bili spremni za sraz sa Islandom – uz Wales najveće iznenađenje ove europske nogometne smotre – njihov gol u petoj minuti sudačke nadoknade za pobjedu nad Austrijancima, usmjerio je na “vatrene” portugalsku nacionalnu selekciju. Igrali smo 25. lipnja u Lensu, na Dan hrvatske državnosti, na isti dan kad se u Međugorju obilježavala 35. obljetnica Gospinih ukazanja.
Poslije svečane mise na vanjskom oltaru župne crkve svetog Jakova, sve je živo zasjelo uz televizore u obližnjim ugostiteljskim objektima. Tako sam se i ja sa svojim najmlađim sinom Petrom našao u društvu s našim domaćinom Nikicom Vasiljom u njegovom restoranu Dubrovnik. I dok smo gledali tešku taktičku bitku, koju je i Nikica osobito intenzivno proživljavao, znojio se i strepio od prve do zadnje minute, pokušavao sam ga malo oraspoložiti pa sam u šali kazao da se radi i o ogledu Gospe Fatimske i Gospe Međugorske, pa koja god od njih pobijedi, na kraju sigurno nećemo izgubiti.
Hrvatska je tijekom cijele utakmice, tako i u produžecima imala inicijativu, veći posjed lopte, više pokušaja prema golu Portugala, ali su svi bili neprecizni. Iz prvog pravog kontranapada, koji je uslijedio nakon što je Ivan Perišić pogodio vratnicu, a Ivan Strinić izgubio loptu, Portugalci su jurnuli prema vratima Danijela Subašića. Lopta je precizno došla do Cristiana Ronalda, čiji je udarac iz neposredne blizine Subašić obranio, ali je na nju natrčao Ricardo Quaresma i poslao ju u nebranjenu mrežu. Bilo je to u 117. minuti.
“Kontrarevolucija” u Fatimi
Ako hoćete i malo simbolike, nedostaje samo još jedna devetka i eto godine 1917. u kojoj su se dogodila Marijina ukazanja u Fatimi.
Dogodine je, dakle, sto godina Fatime. I kao da je neka nevidljiva ruka vodila loptu upravo na Quaresminu glavu… Ili, ako zanemarimo najvažniju sporednu stvar na svijetu, 13. svibnja 1981., baš na blagdan Gospe Fatimske, na Trgu svetog Petra u Rimu, jedna je nevidljiva ruka usmjeravala putanju metka kojeg je u papu Ivana Pavla II. ispalio turski terorist Ali Agca po nalogu ruske komunističke tajne službe KGB. Zamislite samo Crkvu i svijet bez svetoga Pape koji je obilježio vrijeme u kojem smo donedavno živjeli i čije plodove pontifikata još uvijek baštinimo.
Četrdeset dana nakon što je Sveti Otac samo čudom preživio ranjavanje na općoj audijenciji, u Međugorju se počela ukazivati Blažena Djevica Marija. Papa Wojtyla iz Poljske, prvi Slaven na Petrovoj stolici, godinu dana poslije atentata, ugradio je metak kojim je ranjen u Gospinu krunu u Fatimi.
Tom je prilikom pozvao sve biskupe svijeta neka se pridruže posveti Rusije koju je on sam obavio u portugalskom svetištu 13. svibnja 1982., ponovivši je na završetku Svete jubilarne godine, 25. ožujka 1984. u Rimu, pred izvornim Gospinim kipom iz Fatime. Pet godina nakon toga pao je Berlinski zid i počelo je urušavanje komunističkog carstva na istoku Europe.
Fatimska ukazanja zbivala su se, inače, u vrijeme Oktobarske revolucije, pri koncu Prvog svjetskog rata. “Lenjin, Trocki & Comp. su ujesen digli krvavu revoluciju i zavili Rusiju u krv i pustoš. Bijaše to završni čin drame otpada od Boga”, piše fra Tomislav Pervan u ovogodišnjem lipanjskom broju međugorskog Glasnika mira. I dodaje: “Nebo u Fatimi izvodi ‘kontrarevoluciju’, ne s pomoću vojnika ni oružja, nego se Marija ukazuje malim pastirima te traži posve konkretne korake od vjernika. Molitva, pokora, obraćenje, molitva krunice, posveta svijeta i Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu koje će na kraju trijumfirati.”
Veza Fatime i Međugorja
Gospa je u tajnama koje je povjerila vidiocima, od kojih su dvije odmah bile opće poznate, istaknula kako će Rusija nastaviti širiti svoje zablude, i najavila da će uslijediti još strašniji rat, što se i dogodilo s Drugim svjetskim, u kojem, zanimljivo je, Portugal nije bio niti dotaknut.
Treću tajnu, koja je dugo bila pohranjena u Kongregaciji za nauk vjere u Rimu, dao je objaviti Ivan Pavao II. kad je 2000. godine u Fatimi kanonizirao dvoje malih vidioca Franju i Jacintu. Njeno teološko tumačenje dao je tadašnji kardinal Joseph Ratzinger. U njoj se na jedan apokaliptičan način govori o vjerskim progonima i mnoštvu mučenika, te o žrtvi samog Svetog Oca, “biskupa odjevena u bijelo” kako pada pogođen hicima vojnika… Poruka je na kraju puna nade jer završava s velikim povratkom ljudi Bogu.
“U tom surječju možemo reći da je Međugorje završni čin dogotranje nebeske drame koja je započela u Fatimi”, ističe na navedenom mjestu fra Tomislav Pervan.
“Prema tvrdnji prije nešto više od deset godina preminule fatimske vidjelice Lucije, koja je živjela u Karmelu u Coimbri, danas se odlučna bitka vodi za obitelj.” Toga smo i sami svjedoci. Nogometne su utakmice, u usporedbi s tom bitkom, tek jednostavno sportsko natjecanje.
Piše: Ivan Ugrin/slobodnadalmacija.hr
