MARIJANA PETIR: Podvaljuju nam hranu koju Europa ne želi!

Marijana Petir, zajedno sa zakladom Hanns Seidel i udrugom “Neda Prpić-Gamiršek”, prošlog je petka u Splitu organizirala konferenciju pod nazivom “100% obnovljiva Hrvatska”, na kojoj se raspravljalo o perspektivama obnovljivih izvora energije, čiji bi razvoj donio nova radna mjesta i smanjio ovisnost o uvozu energije.

Ta vrsta interesa ne čudi one koji HSS-ovu zastupnicu u Europskom parlamentu mnogi i pamte kao ekološku aktivisticu. Naravno, to je danas samo dio spektra tema kojima se bavi najprepoznatljivija HSS-ova političarka.

– Komentirajući rezultate Brexita, kazali ste da svi trebamo razmisliti o razlozima koji su doveli do poznatog ishoda referenduma. Koji su to razlozi što potiču euroskepticizam?

– Smatram da europske institucije trebaju više slušati države članice i ono što su njihovi objektivni problemi. Treba se držati Lisabonskog sporazuma, odnosno, točno dogovorenih ovlasti, i ne miješati se u nadležnost država članica, što se često događa, i to u posebno osjetljivim područjima kao što je recimo obitelj, obrazovanje, zdravstvo. To su samo neka pitanja koja su u nadležnosti samih država članica, ali se sve više kroz institucionalne razine, kroz različite amandmane u Europskom parlamentu, pokušava utjecati na njih. Ne samo na zakone, nego čak i na vrijednosne sustave pojedinih naroda.

U ovom, britanskom slučaju olako se pristupalo problemu s obje strane. Možda su se i oni koji su pokrenuli čitavu inicijativu potajno nadali da se inicijativa neće realizirati i ostali su jednako šokirani samim rezultatima referenduma kao i oni koji su proeuropski orijentirani.

No, osnovni problem je nedostatak komunikacije i rast populizma, koji nije na vrijeme raskrinkan, a posljedice su nastupile drugi dan padom funte i seljenjem financijskih institucija i tvrtki iz Velike Britanije. Ovo što je Farage radio u Britaniji vidjeli smo i na izborima u Grčkoj, na izborima u Portugalu i Španjolskoj… Pojavljuju se populisti koji nemaju veze s realnošću i narodu obećavaju ono što želi čuti, naravno bez argumentacije. I ako se tako nastavi, posljedice će biti dramatične.

Populizam vodi u propast

Vidite li u Hrvatskoj naznake nečeg sličnog? I kod nas jačaju populističke opcije?
– Ne u tom omjeru, ali sve je više prisutan populistički diskurs u javnom političkom prostoru, koriste ga i etablirane stranke, a to vodi zemlju u krivom smjeru. Za male stranke to i nije čudno, recimo za Živi zid, jer je to čista populistička retorika i jasno je da oni nisu kapacitirani niti su u stanju izvršiti obećanja koja daju, baš kao što ni reforme o kojima govore nisu realne.

Ali brine kad takve poruke dolaze i iz ozbiljnih parlamentarnih stranaka od kojih se očekuje odgovorno ponašanje. Biračima se ne smije lagati i ne smije im se podilaziti. Sjetimo se, kad je Tsipras preuzimao vlast u Grčkoj, dug je bio milijardu eura, da bi tijekom njegova mandata narastao na sedam milijardi eura. Umjesto reformi, on je zemlju odveo u još veći ponor. Treba raskrinkati one koji žele doći na vlast jeftinim obećanjima, jer populizam vodi narod u propast.

Hoće li Brexit utjecati na proširenje EU-a?
– Mandat Junckerove komisije obilježila je najava da neće biti proširenja. Na to smo mi pučani reagirali jer smatramo da je potrebno zemljama jugoistočne Europe dati nadu i otvoriti pregovore. Makedonija je deset godina nepravedno u čekaonici. BiH, mora provesti korjenite reforme i zemlju primaknuti europskim vrijednostima. To je naš interes i zbog hrvatskog naroda koji živi u BiH, a to je moguće jedino uz pomoć EU-a.

Što mislite, hoćemo li ostati bez 475 milijuna eura zbog izmjena Plana gospodarenja otpadom i odustajanja od ranijeg koncepta izgradnje centara za prikupljanje otpada, na čemu inzistira ministar Dobrović?
– Sve projekti koji su prošli na natječaju za financiranje EU sredstvima, a čija realizacija je u tijeku, trebali bi se realizirati. No, nama treba drugi koncept gospodarenja otpadom, jer ovaj prethodni, s regionalnim centrima, ne može odgovoriti na naše potrebe kao niti na zahtjeve EU-a. Otpad je potrebno odvojeno prikupljati i što više otpada reciklirati, a tek minimalno odlagati.

Ovoga trenutka u Europskom parlamentu nalazi se paket zakonodavstva koji se veže uz cirkularnu ekonomiju i intencija je da što manje otpada završi na odlagalištima, tj. da se što više otpada reciklira. Koncept u kojem bi mi gradili nova odlagališta dok cijela Europa smanjuje pritisak na odlaganje – nije dobar. Ministar očito traži nova rješenja koja su na tragu ovoga o čemu govorim, no predložila bih da i županije uključi aktivno u cijeli proces.

Gdje smo onda u priči o mogućoj proizvodnji naprednih biogoriva, o čemu ste također govorili u Europskom parlamentu?
– Hrvatska ima dobru perspektivu jer oko 750 tisuća hektara poljoprivrednih površina danas nisu ni u kakvoj funkciji. Ako u funkciju stavimo zapuštene površine, otvorili bismo nova radna mjesta u ruralnim sredinama, a dobili bismo, i hranu za životinje bogatu biljnim proteinima što bi moglo zamijeniti soju iz uvoza upitne kvalitete za koju se sumnja da je GMO. A mi GMO ne želimo na svom tržištu.

Jakovina pogodovao velikima

Kad spominjete tih 750 tisuća hektara neobrađene zemlje, to za ovako malu zemlju zvuči zaista kao prevelik luksuz. Je li i HSS mogao učiniti više po tom pitanju?
– Upravo smo mi pripremili Zakon o poljoprivrednom zemljištu kada smo bili na vlasti, a kako bismo stavili u funkciju parcele koje nisu u funkciji bez obzira na njihovo vlasništvo. No, taj je zakon pao na Ustavnom sudu jer se država “ne smije miješati u privatno vlasništvo”. Mi se nismo htjeli miješati u privatno vlasništvo na način da se nekome oduzme pravo upravljanja zemljom nego da – ako ne vodite brigu o svom zemljištu – Agencija za poljoprivredno zemljište dade tu parcelu na korištenje u vidu zakupa nekom drugom tko se bavi poljoprivredom preko natječaja uz adekvatnu naknadu.

Izborili smo se da se sedam godina od ulaska u EU poljoprivredno zemljište ne može prodavati strancima i intencija HSS-a je bila da obiteljska poljoprivredna gospodarstva kupe hrvatsko poljoprivredno zemljište. Međutim, SDP je izmijenio taj Zakon i onemogućio prodaju poljoprivrednog zemljišta OPG-ima, a dobiveno razdoblje vrlo brzo prolazi i curi, dok nam mladi autobusima odlaze iz Slavonije! Nažalost, događa se da ljudi koji žive na Pantovčaku ili Tuškancu lakše dođu do poljoprivrednog zemljišta po Jakovininu modelu nego ljudi sa sela koji žive od poljoprivrede. To je sramotno!

Ako se to događalo za mandata SDP-a i partnera, kako je moguće da se to događalo i nakon promjene vlasti?
– Čim je gospodin Romić postao ministar, upozorila sam ga na taj problem, tražila sam da promijeni postojeće pravilnike kao i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, jer je on na štetu OPG-a i hrvatskog sela. Nažalost, to nije učinjeno. Isto tako, upozorila sam ga i da treba donijeti Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi, na čemu se sada, ipak radi, ali koliko čujem, uz velike otpore i oponente. Očito su se neki veliki trgovački lanci pobunili i shvatili da neće moći raditi s “one strane zakona”, pa sada rade pritisak!

Ministra Romića zamolila sam da hitno riješi problem Mjere 4.1.1. ruralnog razvoja, jer je bivši ministar Jakovina napravio pravilnik i natječaj kojim je pogodovao velikim tvrtkama, koje su očigledno i financirale kampanju nekih političkih stanaka iz bivše vlasti! S obzirom da to nije riješeno, blokiran nam je novac u iznosu od 500 milijuna kuna koji je nasušno potreban OPG-ovima. Taj se novac ne može podijeliti jer nakon nalaza Europske komisije koja je potvrdila Jakovinine malverzacije, ministar Romić nije odlučio kako će riješiti taj problem, a vremena za čekanje više nemamo.

Kakva je to poruka građanima koji vide da neke nelogičnosti opstaju neovisno o tome tko je na vlasti? Upravo zbog takvih stvari slabi povjerenje i u politiku i političare?
– Nepoštena trgovačka praksa nije samo naš problem, on postoji i na razini EU-a, ali je kod nas posebno izražen jer smo nova država članica, naše tržište je krhko i preplavljeni smo jeftinim proizvodima upitne kvalitete. Mlijekom koje se uvozi po dampinškim cijenama, kao i mesom koje je staro nekoliko godina pa se prepakira, odmrzava i ponovo smrzava, voćem koje dolazi tko zna od kuda… Ministarstvo je pripremilo zakon, no imamo interesne skupine koje to žele stopirati. Zar nije u interesu svih da imamo fer zakone?!

Da se zna, ako se potpiše ugovor između otkupljivača i poljoprivrednika, da poljoprivredni proizvodi moraju biti plaćeni poljoprivrednicima u roku od 30 dana, da se ne može preko noći raskidat ugovore i ljude koji naporno rade kako bi sutra mogli školovati svoju djecu, dovoditi na prosjački štap. U Hrvatskoj je u godinu dana propalo dvije tisuće proizvođača mlijeka, a većina njih ima kredite. Otkud će ih ti ljudi vraćati?!

Što bi još promijenio zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi?
– Svi sve znaju, ali ne djeluju, posebice carina i inspekcija. Ne može nešto što dolazi iz uvoza nositi oznaku hrvatskog proizvoda! I zato bi poljoprivredni proizvodi trebali imati oznaku države podrijetla. Na mesu bi osim cijelog lanca sljedivosti trebao stajati i datum klanja. A ne da nam netko uvozi ono što Europa ne želi i onda nam to nudi kao domaće. Pa nismo mi manje Europljani! I mi želimo jesti kvalitetno i dobro. Neka na proizvodu sve lijepo piše, a zatim svatko može birati što želi.

Tržnica ili država

Neposredno nakon izbora novog predsjednika HSS-a, govorilo se da ćete samostalno na izbore. Međutim, javna je tajna da ste upravo u pregovorima i sa SDP-om i s HDZ-om, s kojim ste nedavno raskinuli suradnju?
– Model izlaska na izbore bit će definiran na Glavnom odboru. Nisam članica našeg pregovaračkog tima pa ne znam detalje, ali sporazumi su raskinuti jer smo konstatirali – da naš koalicijski partner ne poštuje što je potpisao! Dogovorili smo se oko programskih načela koja nisu realizirana, a nije se uspjelo realizirati niti ono što je u danom trenutku predstavljalo nacionalni interes poput našeg zahtjeva da se obavijesti branitelje koji su na “crnoj listi” Srbije da ne prelaze granicu kako ih ne bi zadesila ista sudbina kao i Veljka Marića. Tražili smo da se izmijeni Zakon o poljoprivrednom zemljištu i pomogne OPG-ovima, ali to nije učinjeno. Iz medija smo doznali o privatizaciji državnih tvrtki poput “Podravke”, čemu smo se usprotivili.

Jeste li osobno skloniji nekoj od dviju velikih opcija?
– Smatram da oko pitanja važnih za hrvatski narod svi moramo razgovarati i surađivati. No, kada je riječ o koaliciji, ja kao članica HSS-a, koji je dio Europske pučke stranke, našu poziciju gledam u tom diskursu jer mi baštinimo i sustav vrijednosti koji je bitno drukčiji od nekih stranaka koje nas pozivaju u koaliciju. Već smo imali priliku vidjeti nositelje njihovih politika na djelu i takav model upravljanja bio je poguban.

Kako to “usuglasiti” s tvrdnjama da je vaš predsjednik Beljak bliži SDP-u, s kojim surađuje i u “svom” Samoboru?
– Lokalne koalicije ne mogu biti mjerilo za suradnju na nacionalnoj razini. Po toj logici ja nikad ne bih mogla na nacionalnoj razini komunicirati i surađivati s HDZ-om jer nemamo suradnju s njima u mojoj Općini. Lokalna politika u prvom planu ima komunalne projekte za razvoj mjesta, dok nacionalna politika osim usuglašavanja u programskim načelima podrazumijeva usklađenost i u vrijednosnom smislu.

Mi smo demokršćanska stranka, stranka centra i ne može nam biti svejedno hoće li netko mijenjati regulativu i tako rastakati vrijednosti koje hrvatski narod živi, pri tom ne poštujući volju tog istog naroda. SDP je ne želeći primijeniti nešto što je narod odlučio na referendumu, mijenjao Zakon o referendumu. To je presedan nikad viđen u novijoj europskoj politici.

Opet, kako tumačite baš to da niste mogli progurati svoju inicijativu oko popisa branitelja, iako je na vlasti bio braniteljima deklarativno skloniji HDZ, a ne SDP?
– HDZ nije bio izravno zadužen za resor odgovoran za ovaj problem. No, s njima smo imali koalicijski sporazum po kojem smo im trebali biti prvi partner, a ispalo je drukčije. Sporazum koji smo potpisali nije realiziran i zato je raskinut.

Priča o prodaji “Podravke” sigurno nije bila u sporazumu?
– Ne, niti bi HSS pristao na prodaju “Podravke”. Ne možemo rasprodavati našu imovinu i tvrtke proizvoljnom odlukom pojedinaca. Treba vidjeti što je profitabilno, a što nije. Ali naravno da nikome ne pada na pamet reći da “Podravka” nije profitabilna. Ne znam kako je moguće da netko sastavlja listu državnih poduzeća koje kani prodavati, a da nas kao koalicijske partnere baš ništa ne pita! Nije ovo tržnica, nego država. Doći i rasprodati – to može svatko. Upravljati na pametan način mogu samo oni koji su odgovorni.

Hoćete li u pregovorima oko nove koalicije, eventualno s HDZ-om, inzistirati na nečem opipljivijem nego dosad, recimo na Ministarstvu poljoprivrede? Dojam je da ste u prošloj Vladi ‘izvisili’?
– Mislim da je potpuno jasno tko koliko vrijedi. HSS je na parlamentarnim izborima osvojio 35 tisuća preferencijalnih glasova, a imamo isti broj mandata kao i netko tko je osvojio 300 glasova. Naš koalicijski partner nije vrednovao našu stvarnu vrijednost i zato očekujem da se to promijeni. Niti jedna pobjeda Domoljubne koalicije ne bi bila ostvarena bez nas, pa niti ona na predsjedničkim izborima… Da nije bilo 43 tisuće mojih preferencijalnih glasova na izborima za Europski parlament, suparnička bi lista pobijedila.

Unatoč tome, na kraju smo završili na jednom mandatu u Hrvatskom saboru. Dakle, potrebna je promjena u ponašanju dosadašnjih koalicijskih partnera kako bi se postigao novi sporazum. Hoće li resor poljoprivrede voditi HSS-ovac ili netko drugi, to nije najvažnije pitanje za nas. Nama u HSS-u je važan zaokret u politici jer ne želimo da mladi odlaze iz Hrvatske i da hrvatsko selo propada. Vlada koju ćemo dobiti u rujnu nema vremena za gubljenje, za intrige i za bavljenje sama sobom.

Vidite li se nakon izbora i dalje u Bruxellesu, odnosno Strasbourgu, ili možda u izvršnoj vlasti?
– U Europskom parlamentu sam pokazala da se mogu raditi dobre stvari za Hrvatsku. Bilo bi još bolje kad bismo dobivali od Vlade službena stajališta, kad bi ta komunikacija bila pravovremena i kada bi oko pitanja važnih za Hrvatsku svi surađivali.

Zar dosad nije bila takva?
– Nije je ni bilo! Zoran Milanović kao premijer s nama uopće nije komunicirao, kao niti njegovi ministri. Štoviše, u to vrijeme nisam mogla dobiti niti jedno službeno stajalište Vlade. Sad se ta komunikacija malo promijenila, ali ni premijer Orešković nas europarlamentarce nikad nije pozvao na razgovor, što bi bilo u interesu Hrvatske. Ministar vanjskih poslova Miro Kovač nas je jednom primio, na koordinativni sastanak, ali nakon toga ta suradnja nije dobila nadogradnju.

Iako bi bilo logično da nas stručne službe ministarstava kontaktiraju kad je neki, za Hrvatsku problematični akt u proceduri u Parlamentu, kako bismo mogli reagirati, amandmanima ili da zatražimo izuzeće za Hrvatsku, to se ne događa nego smo prepušteni sami sebi. Stvari moraju napokon početi funkcionirati neovisno o tome tko je na vlasti jer mi tamo zastupamo hrvatski narod. Na zaštiti zajedničkih interesa trebali bismo zajednički djelovati.

Građani ne vide korist

Kad je tema članstvo RH u EU-u, često se čuje – a što mi imamo od toga?
– Naši građani ne vide korist, a razlog je u tome što nije napravljeno ono što je trebalo biti napravljeno. Kasnilo se je sa svim operativnim programima. A da biste mogli povući sredstva iz EU-a, morate imati odobren program. Imali smo natječaje kojima se nekome pogodovalo i koji su bili u suprotnosti s EU pravilima. Nije narod kriv što ima neodgovorne političare.

Što bi trebalo učiniti?
– Promijeniti izborni zakon kako bismo dobili odgovorne političare. Omogućiti ljudima da dio zastupnika biraju imenom i prezimenom u izbornoj jedinici, dio putem stranačkih lista, a ne na “polučudnovatokljunaški” način kakav imamo danas.

Dakle, zalažete se za neku vrstu poluotvorenih lista?
– Zalažem se da imamo izborne jedinice u kojima 50 posto ukupnog broja zastupnika biramo izravno imenom i prezimenom, a 50 posto sa stranačkih lista. Takav prijedlog je HSS uputio u proceduru dva puta, no niti HDZ niti SDP ga nisu prihvatili. Čini se da se stranke najviše boje svojih jakih pojedinaca jer onda stranački vođe ne mogu imati svu kontrolu.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content