Europeizacija balkaniziranih institucija

Nadamo se da će političari s bruxelleskim štihom učiniti zaokret u političkom i kulturološkom pogledu pa nas u budućnosti poštedjeti dosadašnjih balkanskih marifetluka.

Dolazak europski orijentiranih političara na čelništvo HDZ-a trebao bi predstavljati konačni oproštaj od famozne “Balkanske krčme” u kojoj su se svjetla nepredvidivo gasila dok se sukladno potrebama uzimalo iz državne riznice, a palila pred televizijskim kamerama kada su se čelnici partija kleli u svoje poštenje i domoljublje. Nadamo se da će političari s bruxelleskim štihom učiniti zaokret u političkom i kulturološkom pogledu pa nas u budućnosti poštedjeti dosadašnjih balkanskih marifetluka.

Kao ilustrativan primjer pokušaja obračuna s balkanskim institucionalnim strukturama mogli bismo smatrati najnovija imenovanja stručnih i kompetentnih znanstvenika u upravna vijeća u javnim institutima. Prof. Predrag Šustar, jedan od rijetkih ministara s europskim svjetonazorom u tehničkoj vladi Tima Oreškovića, odlučio je imenovanjem upravnih vijeća u javnim institutima odlučnije krenuti u proces prilagođivanja znanosti europskim standardima. Vijest da sam također imenovan za predsjednika Upravnog vijeća u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu saznao sam iz napada u Jutarnjem listu. Genijalka zadužena za praćenje znanosti u ovim tajkunskim dnevnim novinama, očekujući valjda promjenu vlasti, napisala je da se “najspornijima čine imenovanja u dva slučaja, ona u Institutu za jezik i jezikoslovlje i Institutu za društvena istraživanja”. Nejasno je što bi to bilo sporno u mome imenovanju, a što kod uvaženih kolega doc. dr. Nina Raspudića i doc. dr. Marka Vučetića. Možda međunarodni ugled, znanstvena biografija i bibliografija, članstvo u uglednim svjetskim akademijama i udrugama ili možda to što nismo članovi nijedne političke partije?

Glavnu paljbu novinarka za znanost u tajkunskim dnevnim novinama sasula je na Upravno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a da pri tome nije provjerila kako se pišu imena imenovanih osoba. Javio se također svojim komentarom osporavani ravnatelj navedenog instituta dr. Željko Jozić, tvrdeći da je osječka profesorica hrvatskog jezika dr. Sanda Ham, novoimenovana predsjednica Upravnoga vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u sukobu interesa, jer je suautorica “Hrvatskoga školskog pravopisa” zajedno s akademicima Stjepanom Babićem i Milanom Mogušom. Drugim riječima, ravnatelj Jozić prigovara ministru znanosti što je imenovao predsjednicom Upravnoga vijeća stručnu i kompetentnu osobu koja je također glavna urednica “Jezika: časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika”. Prevedeno u jezik normalnoga govora to bi značilo da ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje predbacuje ministru znanosti da je konačno krenuo u čišćenje nagomilanoga balkanskog taloga u javnim institutima za koji je najviše odgovoran nezaboravni SDP-ov ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović. Općepoznata je stvar da su iz Jovanovićeva političkoga šinjela izišli brojni ravnatelji koji su dobrano kompromitirali struku u državnim institucijama. Jedan od takvih spornih ravnatelja svakako je Željko Jozić, čelnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Nezapamćeno je da jedan ravnatelj državne institucije koristi čisto političke argumente u obračunu s područjem struke na koje smo posebno osjetljivi, naime jezik kojim govorimo i pišemo, u kojemu se odvija naše razumijevanje. Jedna od najopskurnijih stvari iz vremena Jovanovićeve vladavine svakako je bila suspenzija “Hrvatskoga školskog pravopisa” (Babić, Ham, Moguš) te preporuka da se u osnovnim i srednjim školama počne koristiti “Hrvatski pravopis” Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u javnosti poznatog kao Jovanovićev pravopis. Jozić je sa svojom ekipom, tvrde stručnjaci, ponovno približio hrvatski pravopis novosadskoj filološkoj tradiciji i gurnuo u drugi plan najnovija filološka postignuća hrvatskoga jezikoslovlja.

Željko Jozić se nakon imenovanja novoga UV-a zabrinuo također za svoju direktorsku fotelju, iako je svoj izbor za ravnatelja obavio prije isteka mandata tj. prije dolaska na vlast Vlade domoljubne koalicije i građanske liste Most. Profesorici Sandi Ham ravnatelj Jozić, koji je svojedobno bio njezin student, prigovara da je neobjektivno i nekritički pisala u “Jeziku” o “Hrvatskom pravopisu” Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, označivši ga najobičnijom “kupusarom”.

Sa stajališta suvisloga zaključivanja argumenti su očito na strani ministra znanosti, jer je u Upravno vijeće Instituta imenovalo glavnu urednicu “Jezika”, časopisa koji je desetljećima vodio brigu o očuvanju hrvatskoga jezika. Riječ je o časopisu koji od 1952. godine izdaje “Hrvatsko filološko društvo”. Argumenti da je Sanda Ham u sukobu interesa, jer je suautorica jednoga pravopisa, s obzirom da je ekipa s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje autor drugoga pravopisa, nisu bili korišteni kada je u Upravnom vijeću Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje bio profesor Josip Silić, autor Liberovog pravopisa za hrvatski jezik. Prigovori su neutemeljeni jer odluku koji će pravopis biti službeni ne donosi Upravno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, nego Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Nadamo se da će ministar Šustar nakon rujanskih parlamentarnih izbora ostati u najvrućoj ministarskoj fotelji te ispraviti nepravdu koju je hrvatskom jeziku nanio bivši SDP-ov ministar znanosti Željko Jovanović.

Uplitanje politike u jezik i jezikoslovlje bila je česta pojava na ovim područjima. Sjetimo se samo uglednog jezikoslovca Krune Krstića koji je napisao prvu ozbiljniju studiju o razlici hrvatskog i srpskog jezika. Nakon što su ga Pavelićevi ministri ovlastili da izradi “hrvatski korienski pravopis”, Kruno Krstić je to odbio, smatravši da nije u duhu hrvatske filološke tradicije pa je pao u nemilost ustaških vlasti. Istodobno su mu komunisti po završetku rata zamjerili da je povukao oštru crtu razgraničenja između hrvatskog i srpskog jezika pa je poslije rata morao raditi kao skladištar. Spasio ga je Miroslav Krleža, zapošljavanjem u Leksikografski zavod.

Europeizacija balkaniziranih političkih institucija uvelike će ovisiti o političkom razvoju stranaka i izboru njihovih čelnika. U SDP-u ništa nova. Tamo i dalje po modelu političke piramide suvereno vedri i oblači Zoran Milanović. No, pitanje je kako će se tamo stvari dalje razvijati nakon što je Milanović ostao bez svoga glavnog saveznika Tomislava Karamarka. Lako je podnositi činjenicu da si jako nepopularan kada je tvoj protivnik još nepopularniji u narodu. Politički analitičari smatraju da je Milanović jako sličan Karamarku jer je također sposoban izgubiti dobivenu utakmicu. Nekako imam dojam da će tako biti i na rujanskim parlamentarnim izborima. Gledat ćemo najvjerojatnije sličan scenarij od prije deset mjeseci kada je bahati Karamarko doživio neočekivanu blamažu. Koliko god je Karamarkovo HDZ-ovo predsjedništvo u proteklih pola godine svojim stupidnim odlukama tjeralo vodu na mlin Zorana Milanovića te uvelike pridonijelo njegovoj rehabilitaciji, nadamo se da građani još nisu zaboravili četiri grozne godine recesije iz vremena dok je Milanović bio predsjednik Vlade.

Instaliranjem Andreja Plenkovića na hrvatskoj političkoj sceni u HDZ-u se nadaju da će zaustaviti sadašnji trend nepopularnosti. Glavni problem Plenkoviću nakon što postane predsjednik HDZ-a bit će likovi s utegnutim kravatama i Joopovim odijelima koji nas svojom političkom pismenošću podsjećaju na Ćopićeva partizanskog zapovjednika Nikoletinu Bursaća. Plenković se sigurno neće moći preko noći riješiti svojih “bursaća” koji su bili glavni galamdžije u rušenju premijera Oreškovića dok je on iz Bruxellesa slao podršku Oreškovićevoj vladi koja je uživala povjerenje i imala potporu Europske komisije. O stupnju marginalizacije Dade Milinovića, Olega Butkovića i sličnih tipova kodnih imena (Mistrija, Turpija, Šasija) ovisit će također i rezultat HDZ-ovih parlamentarnih izbora. Greška s recikliranim sanaderovcima na listi za Sabor bila je preskupo političko iskustvo pa se ne bi smjela ponoviti postavljanjem moćnih partijskih “bursaća” na utjecajne političke pozicije. Ostaje također otvoreno pitanje koliko intenzivno će u vremenu godišnjih odmora političari htjeti raditi pa je pitanje ozbiljnijih poteza kao što je aktualizacija suradnje s münchenskim ekonomskim institutom IFO teško ostvariva.

Napad na reprezentativca Ivana Rakitića na otoku Ugljanu, gdje je smještena jedna od najpoznatijih hrvatskih psihijatrijskih bolnica, graniči s ludošću. To je samo potvrda da su balkanski marifetluci dublje ukorijenjeni u našem društvenom životu nego što smo prvotno mislili. Rakitić je rođen i odrastao u Švicarskoj, jednoj od najciviliziranijih država na svijetu. Odlučio je igrati nogomet za domovinu svojih roditelja, umjesto za Švicarsku. Kako će sada moći svojoj supruzi Španjolki objasniti da nismo toliko primitivni koliko izgledamo na prvi pogled? Nadamo se samo da će gospođa Rakitić, unatoč lošem iskustvu ljetovanja u Hrvatskoj, shvatiti da nema potrebe za generalizacijom na osnovi jednog slučaja, jer takvih primitivizama ima i u državama koje su na višem stupnju civiliziranosti od Hrvatske.

Autor: Dr.Jure Zovko/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content