Da nije tužno, bilo bi smiješno – bivši predsjednik Stipe Mesić, čovjek koji je pregazio 80. ljeto najavio je svoj povratak u političke vode. Istini za volju, prva obrva Hrvatske, iz politike nikada nije niti otišla.

Prlja on našu močvaru, što preko svojih ljudi koje je postavio na brojne pozicije, što iz svojeg ureda bivšeg predsjednika, a sve dakako preko pleća razočaranog puka koji njegove političke vratolomije financira, unatoč činjenici da smo na samom rubu siromaštva. Nije se, međutim, Mesić sam od sebe sjetio da bi ponovno oživio, već se taj suludi pothvat odvija na prijedlog Silvana Hrelje, prvog čovjek Hrvatske stranke umirovljenika, koji za populaciju na čijoj se grbači domogao sabornice, realno nije napravio ništa. Mesić na svu sreću još uvijek nije donio konačnu odluku, ali sama činjenica da o povratku u politiku, nakon svega što je u njoj učinio zvuči u najmanju ruku zastrašujuće.

”Meni je drago da su se ljudi sjetili, da uvažavaju ono što sam dosad radio, da misle da još mogu pomoći u smislu da se koriste, moje znanje, moj doprinos, iskustvo. Svakako da mi to u određenom smislu, kao političaru i odgovara, da me ljudi nisu zaboravili”, kaže bivši predsjednik. Na pitanje gdje misli da još može dati svoj doprinos, Mesić odgovara: ”Najviše mogu u smislu vanjske politike, jer tu imam dovoljno političkih veza i utjecaja. Mislim da sam ostavio dovoljno tragova koji mogu koristiti i hrvatskom gospodarstvu i Hrvatskoj općenito.” Međutim, nagla želja za aktivacijom u političkom životu Lijepe Naše ne krije se u Mesićevim dobročiniteljskim nakanama. Štoviše, dio je to pomno osmišljenoga plana iza kojega stoji nadasve čudna dvojka, a riječ je o paktu bivšeg premijera Zorana Milanovića i zagrebačkog gradonačelnika Bandiuća koji su odnedavna zakopali ratne sjekire, a o čemu svjedoči i podatak kako je šef metropole povukao tužbu za klevetu koju je nekoć podigao protiv Zokija. Kada izbori prođu, rukavice bi se trebale razotkriti pa će tako Bandić uskočiti u Milanovićevu koaliciju, pomažući mu u učvršćivanju vlasti, jer je uostalom oduvijek i bio samo partijska sluga, a u tom slučaju Zoki će ga poštedjeti od institucionalnog progona. Kao asistent u budućoj vladi, Bandić će u istoj dobiti i neku značajnu funkciju, a u skladu s time svoju staru gradonačelničku fotelju prepustiti će kome drugom doli starom liscu Stipi Mesiću. U tom grmu leži i razlog sve većeg bunta HNS-ovaca koji su naslutili da ih Milanović višestruko namjerava preveslati. Jer osim što im je zasmetala suradnja sa HSS-om u kojem je došlo do razbacivanja s mandatima, još je veći problem taj što oni za zagrebačke izbore imaju svoju kandidatkinju Anku Mrak Taritaš. Nije zalud upravo ona među prvima prozvala SDP optuživši ih za destrukciju koalicije.

Inače, sami Mesić više je nego uvjeren da u metropoli može pobijediti svakog onoga tko mu se nađe na putu, jer deset je godina jedan od najpopularnijih političara u zemlji, a uz to poznata je stvar da će u slučaju njegove kandidature na scenu stupiti nepoznati financijeri, isti oni koji su mu osigurali čak dva mandata na čelu države.

Požele li, međutim, netko racionalan spriječiti Mesićeve nakane, asa u rukavu itekako ima, samo je pitanje ima li ga hrabrosti izvući. Riječ je jasno o brojnim aferama koje je ovaj za političkog života nagomilao. Najozbiljnija afera u Mesićevoj političkoj cipeli jest nadaleko znana afera „Patria“ koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika, već je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, „svojih“ medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnost nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu ne tako davne 2000. godine.

Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks potvrdio je javno kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva. Mesić je te prozivke demantirao, tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca. Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije koje bi prodrmati mogla vladajuća struktura, ako želi spokojno dočekati lokalne izbore. Iste te institucije zagrebati bi mogle i po Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem, čiji brat mu je prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko-prijateljskih veza s Moamerom Gadafijem, Basharom Assadom te Saddamom Huseinom.

„Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku“, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović. Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika, pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima, nikada nije do kraja razriješena. Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeem Villach, odnosno tajnim računima u Villachu na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo kako je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom.

Institucije i misteriji koji su se nadvili nad obrve bivšeg predsjednika

Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata, vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem se točno velikodušnom prijatelju radi. No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine su kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići. Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište, gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje. Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gaddafijem. Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. U priči o Mesiću zavrtjela se i sumnjiva privatizacija Našicecementa, ali i priča oko brojnih donacija hrvatskih iseljenika i iščezlih čekova iz Mesićeve lisnice. Inače, njegova dva predsjednička mandata ostat će i upamćena po inflaciji njegovih viceva, svjedočenju u Haagu protiv svoje Domovine, pljuvanju po prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i pokušaju upornog dokazivanja da je Oluja de facto bila zločinački pothvat. Naravno, njegovo brzopotezno umirovljenje hrvatskih generala na početku svoga mandata ostat će neizbrisiv trag u obnašanju njegove predsjedničke funkcije. Ipak, pozivajući se upravo na onu njegovu „neka institucije rade svoj posao“, treba pričekati trome hrvatske ustanove koje će se jednoga dana pozabaviti misterijima koji su se nadvili nad obrve bivšega predsjednika Stipe Mesića. A do tada on će spokojno kovati planove o političkom opstanku, u vremenima kada mladi i sposobni odlaze u svijet, zasigurno hrvatskom narodu trebaju bivši predsjednici i propali političari koji će nam još jednom, po tko zna koji put, pokušati oderati kožu.

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save