Stepinac i zapovijedi Božje
Prije nekoliko dana Hrvatska udruga Benedikt nam je u Splitu omogućila doživjeti jednu nezaboravnu večer. Predstavljena je bila knjiga Blaženog Alojzija Stepinca s njegovim pisanim propovijedima o Deset zapovijedi Božjih. On u njima savjetuje, hrabri čovjeka da ustraje u pridržavanju zapovijedi, oprispodobljujući ih živim primjerima i poučavajući svoje vjernike, ali poučavajući i čovjeka 21. stoljeća.
{jathumbnail off}Predstavljači knjige bili su priređivač knjige mons. dr. sc. Juraj Batelja, mons. Juraj Jezerinac i dr. sc. don Eduard Punda. Izdavač je Postulatura Blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, u 2013. Cijelo izlaganje popratila je Klapa sv. Juraj sa, za tu priliku, prigodnim pjesmama.
Sva tri predstavljača su svojim izlaganjima o životu i radu Blaženog Alojzija Stepinca zaokupila pažnju svih nazočnih. Osjećalo se je da govore iz srca i duše i želje da prenesu svoja saznanja o Blaženiku, njegovom mučeništvu i na neki način mučeništvu svih vjernika. Probudili su u nama, možda pomalo uspavani osjećaj, ponos na sve hrvatske velikane stradale od raznih represija radi njihovog domoljublja, vjernosti Vatikanu i svom narodu.
Čitajući knjigu, a koju je potrebno čitati pomno i svaki dan, i koju bi trebala imati svaka katolička obitelj, kroz tri poglavlja smo upoznati s: – Deset Zapovijedi Božjih prema katehetskim propovijedima, prema Knjizi izlaska i Deset zapovijedi Božjih prema osvrtu na komunizam u Jugoslaviji i nagađanju za budućnost. Iz svega se ponovno potvrđuje da bez poznavanja prošlosti i iskrene vjere u Božju pomoć nema sadašnjosti, a još manje budućnosti.
Crkva na udaru zločinaca
Katolička crkva u Hrvata doživjela je kroz povijest mnoge napade sa zapada i istoka. Najstrašnija stradavanja sakralnih objekata, mučenja i ubijanja svećenstva i vjerskih djelatnika događala su se za vrijeme 2. svjetskog rata i poslije njega. A svega toga nismo bili pošteđeni niti u zadnjem Domovinskom obrambenom ratu. Od zločinačkih djela su uvijek najprije stradavale crkve i ostali crkveni objekti i institucije, kao da su tim rušenjima i zločinima mislili da će uništiti i postojanje Hrvata na našim prostorima.
Na zadnjoj korici knjige naveden je odlomak: „Naša je dakle mladež morala u školi učiti, da Isus Krist nije nikada postojao, da On spada u carstvo priča, baš kao što je, ako se ne varam, ustvrdio u svojoj knjizi i nacionalsocijalist Rosenberg, u knjizi Mythos des XX. Jahrhunders. Zato sam i rekao komunistima prigodom mog procesa : – Vi i nacisti ste dva rođena brata, samo vas boja razlikuje.-„Zar nam se i danas ne događa s našom mladeži nešto slično? I to kroz nametnuti školski program spolnog/rodnog odgoja koji zadire i vrijeđa vjerska uvjerenja mnogih roditelja?
Blaženi Alojzije Stepinac je objavljene propovijedi u ovoj knjizi sastavio i izgovorio nakon što ga je komunistička vlast premjestila iz zatvora u Lepoglavi na izdržavanje nepravedno mu izrečene presude u župnu kuću rodne župe u Krašiću. A nadbiskup je osuđen samo zato što nije htio Katoličku crkvu u Jugoslaviji odvojiti od Svete Stolice i podrediti je bezbožnoj komunističkoj vlasti te u svemu odobravati njeno djelovanje.
Postulatura je te propovijedi sačuvala u preslici u dokumentaciji na temelju koje je izvršen postupak za njegovu beatifikaciju.
Stvoritelj je dao Deset zapovijedi za naše dobro, da budu „povelja ljudskih prava”. Možemo samo željeti i moliti da pokušaju živjeti i raditi po njima svi ljudi odgovorni za dobrobit svojih naroda. Isto tako se i svaki pojedinac vjernik mora truditi živjeti po njima, je teško, ali bilo bi nam svima bolje.
Mira Ivanišević/hu-benedikt.hr
