Dezinformacije Željka Ivankovića protiv Udruge Franak!
FRANKOVAC Danas je Večernjak prenio s portala www.banka.hr jedan uistinu sramotan tekst, kakav se u kulturnim zemljama označava kao plaćeni oglas. Potrebito je objasniti da Udruga Franak ne žica banke, nego je podigla kolektivnu tužbu protiv osam banaka.
Pretplatnici i čitatelji mjesečnika Banka uglavnom su banke i zaposlenici banaka. U njemu se povremeno oglase i bivši zaposlenici banaka, poput Martine Dalić, koja je prepoznala “izobličeno lice HNB”. Pogledajmo najnovije dezinformacije Željka Ivankovića, direktora i glavnog urednika tog časopisa, koji je u svojim javnim nastupima iskazao sramotnu socijalnu neosjetljivost, koja je uvrijedila i mnoge dobrostojeće građane RH.
(1) “Kad bi se ispunili zahtjevi Udruge Franak trenutačno bi iz imovine banaka bilo izbrisano 7 milijardi kuna, a povratni udari izazvali bi još desetak milijardi kuna gubitka.” Ivanković se poziva na “odgovoran izvor, upućen u podatke o poslovanju kompletnog bankovnog sustava”.
– Znakovito je to providno stiliziranje sintagme Davora Butkovića o “visoko pozicioniranom izvoru u Vladi”. Istresanje 17 milijardi iz rukava govori sve o samom Ivankoviću i njegovom izvoru. Koliko poznajem naš sustav, osoba upućena u poslovanje kompletnog bankovnog sustava vjerojatno ne zna zbrojiti 2 i 2. Ako je Ljubo Jurčić rekao da “potraživanja dužnika u francima netko ipak mora platiti”, to ne može značiti ništa drugo nego da Jurčić stoji (ili pada) uz krupni kapital. Ivanković, Jurčić i slični “stručnjaci” prikrivaju činjenicu da stambeni krediti u švicarcima nisu otplaćeni (otplaćeni su samo neki za kupnju automobila), da je najčešće zaduženima nakon više godina otplate vrijednost glavnice porasla i da se sve što su preplatili zbog jednostranih promjena parametara od strane banaka, da sve to mogu prebiti u glavnici, bez da banka klijentima vraća bilo kakve razlike.
(2) Gdje je uočio obveze banaka u švicarcima?
– To je debela, debela laž. Krediti banaka s deviznom klauzulom u švicarcima nisu se isplaćivali u švicarcima, niti su se oslanjali na štednju građana u švicarcima, niti na bilo kakvo konkretno povlačenje švicarskih novčanica iz svjetskih kumulacija. Švicarski franak zapisan je kao obračunska valuta i to je sve. Da su banke pokrile švicarcima kreditne plasmane (koji su se najčešće isplaćivali u kunama), tada bi zaradile na tečaju švicarca, koji je brzo rastao, i na osnovu toga došle u mogućnost da pomognu klijente koje su realno kreditirali u kunama, bez obzira koja je valutna klauzula dopisana.
(3) Ivanković upozorava da će u slučaju prihvaćanja zahtjeva Udruge Franaka banke ubuduće na ime kredita u švicarcima imati smanjeni ulaz.
– Što je tom čovjeku? Pa, nije Udruga Franak podigla Tužbu da banke zarađuju više. Čemu onda smanjenje zateznih kamata?
(4) Kaže da švicarac nije samo rastao, nego i značajno padao.
– Podcjenjivanje čitatelja i dužnika: Ivanković se poziva na činjenicu da je intervenirala Švicarska središnja banka fiksiranjem odnosa eura i švicarca na 1:1.2 nakon što je švicarac nezadrživo rastao (kod nas je tečaj švicarca prešao 7 kuna), ugrožavajući cjelokupni svjetski financijski poredak. Dakle, švicarac nije padao, nego je interventno fiksiran.
(5) Tvrdi “da su neki korisnici kredita u francima utjecajni i dobro stojeći”.
– Koliko znam, novci su kod štediša! Najčešće je riječ o lako zarađenom novcu, na štetu države i javnih poduzeća, a možete zamisliti kuda ide provizija. Da su takvi ugroženi tečajem švicarca, država bi promptno reagirala i pomogla “sirotinji”. U ludilu financijskog inženjeringa, mnogi su dužnici kreditno odobrena sredstva prebacili u fondove i ostali bez svega, a vrijednost zaduženja naglo je porasla. Isto vrijedi za one građane RH koji su se zadužili s valutnom klauzulom u erurima.
(6) Spominje “korpus moralnih pitanja”.
– To je zaista nisko. Zna se tko je oštećen i tko će ostati oštećen. Sramotno je da spominje moral nakon svih svojih reinterpretacija Tužbe, po ukusu banaka i bankara. Na djelu je nemoralno dodvoravanja pretplatnicima i oglašavačima mjesečnika Banka.
(7) Ivanković skače u obranu dužnika banaka u drugim valutama!
– To je uistinu civilizacijski pad, koji zahvaća šire slojeve građana RH. Oni koji su se zadužili s klauzulom u eurima ne žele čuti za Udrugu Franak, jer ako se Tužba riješi pozitivno, neće se osjećati toliko pametni. Radije staju uz banke nego uz dužnike banaka. A mnogi od njih su na ulici, kao dužnici s klauzulom u švicarcima. Podijeli, pa vladaj!
(8) Kamate na kredite u kunama bile su veće!
– To je istina, ali je istina i to da takve kredite nitko nije uzimao. Može se reći da su nepovoljni “kunski” krediti bili mamac za kredite s deviznom klauzulom.
(9) Ivanković pronalazi ideološku dimenziju Udruge Franak. Veli da se jedan član Udruge Franak zauzima za (re)nacionalizaciju banaka. Drsko spominje da su neki članovi Udruge Franak “umreženi”.
– To je zaista bezobrazluk. Zar Željko Ivanković nije “umrežen”? Načuo sam da je jedan član Udruge Franak otišao na toalet i ispišao se na časopis Banka! Zamislite ideologiju tog performera! Što ga smeta? Liberalni fašizam? A mogao je komotno izrezati hrvatsku zastavu i povraćati na srpsku. Zašto Udruga Franak otvara probleme dužničkog ropstva, kada nam Vlada skoro dnevno servira međunacionalne probleme? Od zemalja koje imaju problem prezaduženosti građana u švicarcima, samo Hrvatska, zapravo Vlada RH, nije poduzela ništa. Bilo bi dobro da nam Ivanković objasni kako je došlo do povećanja kamata na kredite u švicarskom franku u vrijeme kada je švicarac enormno rastao. Da zaista imamo trodiobu vlasti, morali bi “ideološki” intervenirati i Sabor i onaj dio sudstva koji je formalno pod izravnom kontrolom Sabora.
Novost je Klub EIZ – Ekonomskog instituta Zagreb. Na prvom zasjedanju početkom tjedna okupio je zaposlenike Instituta i elitu – predstavnici Agrokora, Atlantic Grupe, Plive i PBZ-a. “Cilj Kluba EIZ-a je dugoročno povezivanje i suradnja gospodarstva i znanstvene zajednice.” – izjavila je Sandra Švaljek, ravnateljica EIZ-a. Zavjerenici se predstavljaju kao pakt za izlazak iz krize, a narodu je bolji rat nego takav pakt. Konstatirano je da Hrvatskoj nedostaju i ideje i realizacija. Ali, gdje je onda prije bio EIZ i koja je njegova stvarna funkcija? Zašto imam dojam da su “znanstvene konzultacije” novi trošak na našoj grbači? Zanimljivo je da tajkuni zasebno specificiraju krizu države. “Ako država ne izađe iz krize, neće više biti ni poslodavaca, ni sindikata, a u konačnici ni javnog sektora.” Izvrsno, ako se javni sektor sruši, ne moramo plaćati komunalije! “Stručnjaci” su “zaboravili” spomenuti kredite u švicarcima! Bilo bi zgodno da Vlada ukine sve slične jalove institute i tako uštedi sredstva za saniranje kredita s valutnom klauzulom. Zašto imam dojam da će novo istraživanje EIZ-a završiti preporukom Vladi da ne smanjuje zatezne kamate i da dozvoli da “tržište” ravna zaduženost sirotinje.
Tvrtko Dolić/hu-benedikt.hr
