Drug Jokić i Milanovićeva reforma obrazovanja
Tehnička vlada na odlasku nije uspjela učiniti mnogo, no napravila je nešto što se može usporediti s ponajboljim državničkim potezima pokojnoga Franje Tuđmana. Uza svu jalovost, posvađanost i nefunkcionalnost, što je i dalje bolje od nepotizma, korupcije i kriminala bivše Milanovićeve vlade, ovu ćemo vladu moći pamtiti, ako ništa, po jednom dobrom potezu – izmjeni i reviziji obrazovne reforme.
Nevažno je, radilo se o pritisku javnosti, Šustarovoj odluci, spletu okolnosti ili uplivu Providnosti, obrazovni je sustav, odnosno budućnost naše djece je spašena.
Kao što su bjesnili i pjenili na Zlatka Hasanbegovića, još su gnjevniji bili na Šustara jer su u njemu vidjeli onoga koji je zaustavio, bez ustručavanja rečeno, jugoslavenski obrazovni blud u režiji Milanovića, Jovanovića, Budaka i Jokića. Posebno je, pak, fascinantno što su sami postavili sebi odane kadrove na rukovodeće položaje, a to su sve ponajbolji đaci, školovani na Engelsu, Kardelju i Pol Potu. I takve su onda proglasili “nepristranima”, “neovisnima”, “stručnima” i politički neobojenima.
Kad na predstojećim izborima ljudi budu davali povjerenje pojedinim političkim opcijama, neka pogledaju svoju djecu (koje je sve manje) i neka zaključe žele li dati glas onima koji su pokušali, a možda još i uspiju, ozbiljiti ideološki obojene, anacionalne ideje Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića i Dragana Markovine te njihova mentora Nevena Budaka, posljednjeg partijskog sekretara na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neka se zapitaju zašto je u tri mjeseca nakon puštanja u javnost nacrta obrazovnog kurikula na raznim tribinama i stručnim skupovima, na mnogim portalima, u pregršt radova, mišljenja i osvrta više kritika na račun kurikula nego što je uopće materije samog kurikula?
Također, neka se prisjete svih zaklinjanja da su ti “neovisni” ljudi odabrani “de lege artis”, a onda Milanović izjavi: “Ja sam osobno formirao tu skupinu. Imali smo strategiju znanosti i obrazovanja, na čelu te grupe je bio profesor Budak.“
Odakle uopće Zoranu Milanoviću stručnost za odabir ljudi koji će provoditi reformu cjelokupnog obrazovnog sustava jedne zemlje? Nema stručnosti – važna je samo partijska podobnost, što je potvrdio i svojom najnovijom izjavom izborne strategije: „Tu je i obrazovanje, kurikularna reforma koju je HDZ zamalo zatro… U Zagrebu je 30 tisuća ljudi izašlo na Jelačić plac, ne protiv, nego za. Nastavit ćemo, to je naše dijete.“
Da je kojim slučajem to Milanovićevo „dijete“ „odraslo“, nedvojbeno bi postalo bi krvnikom naše svekolike djece t.j. buduće hrvatske inteligencije.
S druge strane, o različitosti odnosa prema reformi obrazovanja se može zaključiti temeljem poredbe dvaju Odluka o osnivanju ekspertne radne skupine (Mornarove od 28. siječnja 2015. i Šustarove od 11. ožujka 2016. godine)…
Cijeli članak pročitajte ovdje.
