ORJUNA pokušava osnovati jugoslavensku nogometnu ligu
Potporu velikosrpskoj pravnoj agresiji na Hrvatsku očekivano je izrazio i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović, što samo pokazuje moć ekstremnih političkih skupina u Hrvatskoj, koje prepoznajemo pod zajedničkim imenom Orjune, a čiji je krajnji cilj da uz pomoć velikosrpskih političkih projekata obnove bivšu jugoslavensku državnu tvorevinu
Najava osnivanja balkanske nogometne lige u kojoj bi sudjelovali klubovi iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Slovenije ima svoju višestranu političku dimenziju. Ponajprije riječ o informaciji koju nakon navodnih razgovora u Moskvi i pod pokroviteljstvom UEFA-e plasira prvi čovjek srbijanskoga nogometnog saveza Slaviša Kokeza. Prvaku te kvazilige pripalo bi navodno 2,5 milijuna eura, dok bi nekoliko poslije njega plasiranih klubova u tom balkanskom natjecanju uprihodilo po 700 tisuća eura, čime bi se popravili proračuni nogometnih klubova. Uz to bi prvaku te lige navodno bio otvoren i put u Ligu prvaka, što bi, zanemare li se osnovna načela morala, moglo vrlo zamamno zvučati. Naime, bez obzira što Srbijanac nije precizirao čiji bi se to novac dijelio prvoplasiranim klubovima balkanske lige, UEFA-ino pokroviteljstvo nad tim političko-športskim projektom pokazuje kako se radi o klasičnoj korupciji, protiv koje se toliko bore sve europske političke ustanove.
Nuđenje novca za kupovinu političkih odluka, kojim bi se u navedenim zemljama, osim velikosrpske politike, zadovoljile i ekstremne projugoslavenske političke skupine, koje se u Hrvatskoj prepoznaju kao pripadnici Orjune, otkriva prljavu politiku Europske nogometne federacije, koja se očito i dosad koristila uslugama projugoslavenskih političkih skupina, poput bivše vlade neokomunista Zorana Milanovića i njegovih ministara Željka Jovanovića i Ranka Ostojića. Dok je Jovanović, kao revnosni politkomesar zadužen za verbalne delikte, uz pomoć UEFA-e, progonio sa stadiona stare hrvatske pozdrave i domoljubne pjesme, ministar policije Ranko Ostojić vjerojatno je najodgovornija osoba za pojavu nacističke svastike na stadionu u Poljudu, što je trebalo UEFA-inim disciplinskim tijelima poslužiti kao pravni argument za zabranu nastupa hrvatskoj nogometnoj vrsti na nedavno završenom Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj.
Kako sve to ipak nije završilo poželjnim rezultatom, Orjuna je pokušala izazivanjem navijačkih nereda u Francuskoj izravno s prvenstva isključiti hrvatski nogomet, a ako joj to ipak ne bi uspjelo, barem svojim izgredima svojih provokatora onemogućiti znatniji uspjeh hrvatskoj nogometnoj vrsti. Priča o nogometu tek je dio složene političke operacije koju nije teško prepoznati kao sastavnicu iz novoga velikosrpskog projekta – Memoranduma II., a na koju se nadovezuje politika t. zv. univerzalne jurisdikcije srbijanskih sudova nad t. zv. ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. Naime, iza floskule o univerzalnoj jurisdikcija nad ratnim zločinima ne skriva se progon pripadnika JNA i srpskih vojnih postrojba i političkih organizatora ratova protiv susjednih država nego novi pokušaj velikosrpske agresije na te iste susjedne države, samo ovaj put usredotočen na pravna, a ne vojna sredstva, o čemu nažalost nije pravodobno vodila računa ni hrvatska politika ni pravna struka.
Naravno, osim krajnjega političkog cilja – prevlasti nad državama nastalim nakon raspada bivše SFRJ, srbijanska politika sebi uzima za pravo određivati što je ratni zločin i tko je počinitelj ratnoga zločina? O kako vjerodostojnoj prosudbi se može raditi najbolje svjedoči nedavna izjava srbijanskoga predsjednika vlade Aleksandra Vučića nakon što je zagrebački sud poništio presudu jugoslavenskoga komunističkog suda na montiranom procesu zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Vučić je naime poručio srpskim sudovima i svojoj javnosti da je kardinal Stepinac bio glasnogovornik najrigidnijega nacističkoga režima u Europi, a odluku zagrebačkoga suda prokomentirao je riječima kako ona govori o Hrvatima kao nacističkom narodu.
Dakle, po mišljenju Aleksandra Vučića, koji je u sklopu Miloševićeva velikosrpskog projekta devedesetih godina sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, nacisti su svi Hrvati koji su se zalagali i koji se zalažu za opstanak samostalne i suverene hrvatske države pa oni kao takvi podliježu sudu, ne opće nego velikosrpske jurisdikcije u Hrvatskoj. Potporu takvoj Vučićevoj pravnoj agresiji na Hrvatsku očekivano je izrazio i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović, što samo pokazuje snažnu moć ekstremnih političkih skupina u Hrvatskoj koje prepoznajemo pod zajedničkim imenom Orjune, a čiji je krajnji cilj da uz pomoć velikosrpskih političkih projekata obnove bivšu jugoslavensku državnu tvorevinu.
U tom ih znatnim dijelom potpomaže i politika njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je odigrala ključnu ulogu u pritisku na vrh hrvatske politike oko otvaranja poglavlja o pregovorima u pravosuđu EU sa Srbijom. Pokušaj pak UEFA da iz Moskve formira jugoslavensku nogometnu ligu podsjeća na sporazuma Ribbentrop-Molotov, čime su bili stvoreni preduvjeti za osvajanje srednje Europe i međusobnu podjelu Poljske. U tom geopolitičkom svjetlu treba gledati i aktualno razbijanje uspravnice Baltik-Jadran i pojačano djelovanje orjunaških ekstremističkih organizacija, usklađenih sa zajedničkom politikom Berlina i Moskve.
Ivan Svićušić/hrsvijet.net
