NE MOŽE TAMA NADJAČATI SVJETLO: Alojzije Stepinac, Sunce naše Croatie
Kolike tuge ima u činjenici da je hrvatski narod sve oprostio i zaboravio, i da opet na izborima bira komuniste, da upravljaju državom koju ne vole i da čine sve da je unište. Rekao je naš Stepinac, da se komunizam od laži rodio, od laži živi i od laži će umrijeti. Pomolimo se dragom Bogu, da oduzme našem narodu srce kameno, a dade mu srce koje zna i hoće ljubiti.
Nikada tama nije nadjačala svjetlo i nikada neće, jer imamo naše svece, stalno Sunce naše Croatie. I htjeli su ugasiti u našem Svecu Alojziju Stepincu to Božje svjetlo, koje vječno svijetli, vjeru, ljubav i nadu, prisiliti ga da prestane ljubiti pravdu ali nisu mogli učiniti ništa jer njegovo srce čistoćom i vjerom blista. Ništa ga prisiliti nije moglo da prestane ljubiti pravdu, a u ljubavi prema svome narodu nije se dao od nikoga natkriliti. Blaženi Alojzije Stepinac služio je kao navjestitelj i branitelj istine i bio je hrabri svjedok vjernosti Bogu i Crkvi.
Braniti svoj narod, svoju vjernost Bogu i domovini za komuniste je bila prijetnja i opasnost jer nisu voljeli Hrvate ni domovinu a Bogu nikada nisu bili vjerni. Naš Svetac upozoravao je o zlodjelima nove vlasti a posebno o pokoljima i mučenjima stotina tisuća hrvatskih vojnika, od Beibura do Makedonije, o mučenju i ubijanju ljudi i stotine svećenika. Veliki je to zločin, upozoravao je naš Alojzije Stepinac i tako postao jedina nada, Hrvatima. Bio je nada poniženima, progonjenima i potlačenima. Komunistička Partija zorno je pratila svaki njegov pokret, osluškivala svaku riječ. Postao im je opasnost a kad nisi uz komuniste i kad im se suprotstavljaš onda si za njih opasnost. Stepinac je sebe izložio bijesu Partije i od strane Tita počele su prijetnje nadbiskupu zatvorom ili da napusti Hrvatsku. Kako onda tako i sada, Hrvati se tjeraju iz Hrvatske. Komunisti nikada ne odustaju od svojih zlih namjera. Da bi zaplašili Stepinca uhodili su njegovu rodbinu, rade to i sada. Svi koji nisu surađivali sa režimom, koji nisu ušli u partiju nisu bili „podobni“ bili su podvrgnuti maltretiranju, ispitivanjima i progonima nisu mogli dobiti posao. Svoje prijetnje su ostvarivali pa su tako ubili Stepinčeva brata. Stepinčev nečak bio je teško ranjen u dva atentata, zlostavljan u zatvoru, psihički propao i završio u duševnoj bolnici. I Stepinčeva sestra Štefanija imala je psihičke probleme radi toga. Stepinac nije odustajao. Savjest mu je nalagala da ostane u težnji hrvatskog naroda za pravdom i slobodom jer je to pravo koje pripada svakome narodu, a komunisti misle da pripada samo njima. I ništa se nije promijenilo od tada. Tužna je činjenica da su Hrvati sve to zaboravili i da danas svoj glas iznova daju tim preoblikovanim komunistima. Sve je isto, samo naziv promijenili. U našem narodu bi rekli, stavili kapu naopačke.
Naš blaženi Alojzije Stepinac, postao je u tim teškim komunističkim danima, jedina nada Hrvatima. Komunistička Partija je zorno pratila svaki korak Stepinčev. Na njega se slio sav bijes Partije ali on nije odustajao, da traži osudu zlodjela i pravdu za svoj izmučeni narod. Savjest mu nije dozvoljava, da svoj narod ostavi. Imati savjest, znači imati blizinu sa Bogom, voljeti ga, savjetovati se sa njim i vršiti njegovu volju. I tako je, naš Stepinac, bio poslušan Božjoj riječi, vođen Duhom ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene te nam je ostavio divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u Boga i ustrajnosti u trpljenju i postao Sunce naše Croatie i za vječnost će nas prosvjetljivati, voditi i čuvati. Hvala ti naš blaženiče.
Komunisti, kako prije tako i sada vladaju razjedinjavanjem naroda. Svi znamo tko je otac zla i da je njegovo sredstvo razjediniti i vladati. Tako isto je htio i Tito, nudeći našem Stepincu da Crkva bude nacionalna, da se više prilagodi naciji, obrazlažući kako je mnogo krvi proliveno, puno narodnih patnja i da zato želi da katoličko svećenstvo u Hrvatskoj bude dublje nacionalno povezano s narodom nego do sada. Htio nas je odvojiti od Rima. Htio nas je oslabiti a onda do kraja pokoriti. Jednako tako vladaju i sadašnji preoblikovani komunisti. Sve se mijenja ali oni uvijek ostaju isti. Za njih ne postoji Bog ni Hrvat koji voli svoju domovinu. Bolna je činjenica, da ti isti bezbožnici i mrzitelji naše lijepe Hrvatske dobiju glas od Hrvata.
Naš blaženi Alojzije Stepinac rekao je u monitranom procesu: „Ni u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo. Svećenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim časnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi ih se na smrt sudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikada zaboraviti. Hrvatski vam narod to nikada neće oprostiti“.
Kolike tuge ima u činjenici da je hrvatski narod sve oprostio i zaboravio, i da opet na izborima bira komuniste, da upravljaju državom koju ne vole i da čine sve da je unište. Rekao je naš Stepinac, da se komunizam od laži rodio, od laži živi i od laži će umrijeti. Pomolimo se dragom Bogu, da oduzme našem narodu srce kameno, a dade mu srce koje zna i hoće ljubiti. Sloboda bez poštivanja Božjeg zakona i njegova vršenja u potpunosti, bila bi pusta fikcija. Nadam se da će se katolici voditi riječima našega Sveca na nadolazećim izborima, da će se sjetiti kako su komunisti putem montiranih procesa sudili Hrvatima. Dugujemo to našem blaženom Alojziju Stepincu.
Autor: Slavica Vučko/dnevno.hr
