U sljedećih ćemo 10 godina gotovo sigurno pronaći život izvan Zemlje

Tvrdi to skupina znanstvenika s američkog MIT-ja, koja je pronašla tri planeta po svojstvima i osobinama sličnima Zemlji. S njima se slažu u NASA-i

Većini ljudi to se čini kao znanstvena fantastika, no gotovo je sigurno da ćemo u sljedećih deset godina pronaći život u svemiru. Tvrde to astronomi i znanstvenici koji su prije nekoliko mjeseci locirali tri planeta na kojima je život, po svemu sudeći, moguć.

Riječ je o planetima koji su veličinom približno slični Zemlji, a temperature na njihovoj površini, bar na nekim dijelovima, slične su onima na našem planetu. Otkriveno je i da ova nebeska tijela imaju stjenovitu strukturu kao i kompaktnu atmosferu. Sva tri planeta kruže oko istog sunca, zvijezde TRAPPIST-1.

– Kada smo otkrili ta tri planeta, nismo imali puno vremena za istraživanje, ali odmah je bilo jasno da je riječ o posebno vrijednom otkriću. Planeti su se nalazili u dvostrukom prolazu, oba su se istovremeno nalazila ispred svoga sunca i tu priliku nismo smjeli propustiti. U samo 24 sata napisali smo projekt i predstavili ga upravi teleskopa Hubble, koja nam je odmah odobrila snimanja. Sada imamo spektroskopske analize obaju planeta što nam omogućava uvid u njihove atmosfere – kaže dr. Julien de Wit sa Zavoda za proučavanje planeta prestižnog američkog sveučilišta MIT, koje je sudjelovalo u ovom znanstvenom istraživanju.

Snimke načinjene Hubbleovim teleskopom potvrdile su kako su planeti stjenoviti, s kompaktnom atmosferom. No u ovome trenutku još je veliko pitanje kako je ta atmosfera složena. Postoji mogućnost da je u njoj dominantan ugljikov dioksid, kao na Veneri, ili da je pak atmosfera zasićena kisikom, kao na Zemlji. Sljedeći korak za znanstvenike bit će razmotriti sve moguće kombinacije koje možda postoje na tim planetima.

Usto, sva tri planeta po jednom se uvelike razlikuju od Zemlje. Oni se, naime, ne vrte oko svoje osi već im je jedna strana uvijek okrenuta prema njihovu suncu, dok je druga strana neprestano okrenuta prema tami i svemiru. To znači da je površina dijela planeta koji je okrenut prema zvijezdi previše vruća za život, dok je suprotna strana vjerojatno previše hladna i neprestano u tami da bi se u tim prilikama mogao pojaviti bilo kakav oblik života. No zato su “bočne” strane planeta svojevrsna “ugodna zona” za život ugodnom temperaturom i sasvim dovoljnom razinom svjetla pogodnom za razvoj života.

– Ako planeti posjeduju povoljnu atmosferu ili možda oceane na svojoj površini, onda je prilično izgledno da se toplina širi i na tamnu stranu, čime se regije pogodne za život dodatno šire – kaže dr. De Witt.

Geolozi u svemiru

Da je znanost na Zemlji došla do te razine da će u sljedećih desetak godina pronaći neki oblik života, tvrde i u NASA-i. Prema njihovim predviđanjima, čovječanstvo je na pragu otkrića.

– Znamo gdje treba tražiti, znamo na koji način treba tražiti, u i velikom broju slučajeva imamo tehnologiju koja nam je za to dovoljna. Na dobrom smo putu da pronađemo izvanzemaljski život – ustvrdio je glavni znanstvenik NASA-e Ellen Stofan.

U potporu njegovoj tvrdnji stoji i podatak kako nisu samo ova tri planeta udaljena oko 40 svjetlosnih godina pogodna za razvoj nekog oblika života, već da su takvi uvjeti, u kojima je moguć razvoj nekog oblika života pronađeni i na planetima u našoj galaksiji, pa čak i unutar našeg Sunčeva sustava.

Tako se oceani tekuće vode nalaze ispod ledene površine Jupiterovih mjeseca Europe i Ganimeda, kao i na Saturnovu satelitu Enkeladu. Po svemu sudeći, oceani su se u prošlosti prostirali i na površini Marsa, a na površini Crvenog planeta i danas se povremeno pojavljuju korita u kojima bi mogla teći slana voda. Uza sve to, NASA-in rover Curiosity pronašao je prije nekog vremena organske molekule koje sadrže dušik i vodik, osnovne elemente koji su nužni za život kakav poznajemo na planetu Zemlji.

Prema promatranjima koje je posljednjih godina obavio svemirski teleskop Kepler i prema analizama tih snimaka, gotovo svaka zvijezda posjeduje oko sebe nekoliko planeta. A veliki dio tih tijela mogao bi biti pogodan za život u nekom obliku. Keplerova istraživanja čak su pokazala da su stjenoviti planeti poput Zemlje u svemiru češći nego plinoviti planeti kakvi su Saturn ili Jupiter.

Ipak, pronaći stvarni život znatno je teže nego pronaći planet s povoljnim uvjetima za eventualni razvoj života bilo kojeg oblika.

Upravo zbog toga svemirske agencije na okolne planete šalju sonde i rovere koji pokušavaju pronaći tragove života. Sve se češće razmišlja i o slanju letjelica s ljudskom posadom koje bi obavile istraživanja na Zemlji relativno bliskim planetima.

– Ja sam po struci geolog, a geolozi idu na teren i razbijaju stijene kako bi došli do fosila ili nekih tragova. Njih nije jednostavno pronaći i mogu smatram nužnim poslati, recimo na Mars, ljude – geologe, astrobiologe, kemičare – koji bi pretraživali teren u potrazi za dokazima života – kaže Stofan.

Humanoidna stvorenja

Naravno, ovakvi modeli istraživanja primjenjivi su na Zemlji relativno bliskim svemirskim tijelima na koje je moguće poslati ljudsku posadu. Većina planeta i prirodnih satelita na kojima bi se mogao nalaziti život ipak su izvan dosega suvremene znanosti. Imajući na umu goleme udaljenosti, vrlo je vjerojatno da ljudi na njih nikada neće kročiti nogom. Za takva svemirska tijela i udaljene planete razvijaju se potpuno drugačije metode istraživanja.

Tako NASA planira tijekom 2018. godine lansirati 8,8 milijardi dolara vrijedan James Webb svemirski teleskop (JWST), koji će promatrati i pretraživati atmosfere mogućih nastanjivih planeta sličnih Zemlji. JWSTV će moći pretraživati svjetlost koja dolazi s planeta većih od same Zemlje. Za manje pak stjenovite planete na kojima eventualno ima života bit će pak korištena nešto drugačija tehnologija izravnog snimanja.

I dok znanstvenici nastoje pronaći bar neke tragove života koji bi mogli postojati u svemiru, laike više zanima kako bi ti oblici života mogli izgledati. Najčešći prikaz izvanzemaljskog oblika života kako ga zamišljaju Zemljani jest “mali zeleni”, odnosno svojevrsno humanoidno biće s dvije noge, dvije ruke i glavom. Ovaj prikaz provlači se gotovo u svim filmskim ili literarnim utjelovljenjima izvanzemaljaca, od dobroćudnog i simpatičnog Spielbergova E.T.-ja do zloćudnog i opasnog Tiernanova Predatoru. Čak se i u teorijama zavjere oko Roswella spominju svemirci s dvije noge, dvije ruke, glavom i trupom nalik djetetu. Ipak, malo je izgleda da će bilo kakav oblik života u našem Sunčevu sustavu biti nalik, barem vizualno, ljudima. Izglednije je da bi znanstvenici u sljedećih desetak godina na nekom od okolnih planeta ili pak njihovih satelita mogli naći život u obliku algi ili bakterija, koje ne moraju nužno zahtijevati kisik. Ipak, nema sumnje kako negdje u svemiru postoji i visoko razvijeni oblik inteligencije koji po svom stupnju znanja može parirati i ljudima.

– U svemiru mora postojati, ili je postojala, neka napredna civilizacija. Šanse da će itko od ljudi koji su danas živi s njima stupiti u kontakt vrlo su male, gotovo nikakve, no ipak možemo zamisliti kako bi ta stvorenja mogla izgledati – kaže Harvey Keller, profesor astrofizike sa Sveučilišta Northwestern.

Kako smatra, riječ je vjerojatno o simetrično građenim bićima, s izvrsnim manipulativnim sposobnostima i vrlo čvrstim “oklopom” koji bi čuvao mozak. Naravno, neki oblik očiju bi, kaže, ova bića morala imati jer bez vida nemoguće je izgraditi naprednu civilizaciju.

– Oči svemiraca ne moraju uopće biti nalik na oči ljudi, no mora postojati organ kojim se percipira okolina – kaže Keller

Ujedno, smatra, izvanzemaljski oblik života morao bi posjedovati neki način unošenja hrane u organizam. Naravno, to ne moraju biti usta koja su kod živih bića na Zemlji sveprisutna, no postoje potpuno drugačiji sustavi unošenja “hrane” u tijelo – kaže Keller.

Kako predviđa, izvanzemaljci imaju svojevrsne ruke, a ne pipke jer pipci kakve imaju hobotnice nisu praktični i dovoljno precizni. Bez preciznosti nema visoko razvijene civilizacije i složenih alata ili naprava.

Otporniji su od ljudskih bića

Ipak, u predviđanjima su najinventivniji pisci znanstvene fantastike poput nigerijsko-američke književnice Nnedi Okarofor.

– Vjerujem da izvanzemaljci postoje, ali ne vjerujem u mitologiju o malim zelenima. Ne vjerujem da izvanzemaljci moraju nužno biti humanoidnog oblika niti moraju biti sazdani od atoma ugljika. Ne vjerujem ni da moraju biti živi na onaj način kako mi poimamo život. Ljudska vrsta nije stvorena da opstane u svemiru izvan našeg vlastitog planeta. Ako izvanzemaljci ikada dođu do nas, značit će to da su preživjeli u svemiru, ali i da imaju mogućnosti prilagoditi se na našu atmosferu. Dapače, vrlo je vjerojatno da ne bi bili nalik ljudima – kaže Nnedi Okarofor.

Kako tvrdi, ne vidi razloga zašto izvanzemaljci ne bi bila mikroskopski sitna bića, nevidljiva ljudskom oku, izgrađena tako da ljudski um to ne može pojmiti.

– U svakom slučaju, ne vjerujem da izvanzemaljci izgledaju onako kako ih zamišljamo i eventualno očekujemo – kaže N. Okarofor.

Izvor: ovdje

Odgovori

Skip to content