Pročitajte zašto je poljska LGBT aktivistica bijesna na Hrvatsku
Marta Szostak, tajnica ASTRA-e, Mreže za seksualna i reproduktivna prava zemalja Srednje i Istočne Europe, koja uključuje 39 organizacija iz 21 zemlje, u nedavnome intervjuu istaknula je Hrvatsku kao jednu od zemalja koja svojim „tradicionalnim vrijednostima“ koči razvoj LGBT prava, te time ostvaruje utjecaj na čitavo područje Srednje i Istočne Europe.
Posebnu je zabrinutost iskazala zbog pojave građanskih organizacija civilnog društva koje nisu dio vjerskih zajednica već objedinjuju ljude različitih vjerskih i filozofskih uvjerenja– organizirane roditelje koji se zauzimaju za pravo na odlučivanje o odgojnim sadržajima za njihovu djecu koji se provode kroz obrazovni sustav te velikog broja mladih koji ne dijele njezino mišljenje o seksualnim i reproduktivnim „pravima“ žena.
Povod za intervju bila je predaja preko 450 000 potpisa građana Poljskome parlamentu, za nacrt zakona kojim se traži zabrana pobačaja, a što bi moglo ohrabriti i druge zemlje Srednje i Istočne Europe da krenu sličnim smjerom. Predloženi nacrt zakona naći će se na dnevnom redu Poljskog parlamenta, budući da je prema poljskom zakonu 100 000 potpisa građana dovoljno da se rasprava o nacrtu zakona unese u dnevni red.
Možete li nam reći nešto o nedavnim izazovima u Srednjoj i Istočnoj Europi, vezano za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, te kako bi oni mogli potencijalno utjecati na procese koji se odvijaju na Europskoj i svjetskoj razini, kao što je implementacija ciljeva održivog napretka?
Marta Szostak: O nedavnim izazovima se može razglabati u okvirima nazadovanja ženskih prava. Već nekoliko godina pratimo kako se čine koraci, nekada mali, a nekada ogromni, prema ograničavanju ženskih reproduktivnih prava te utjecanju na njihove izbore po pitanju reproduktivnog zdravlja. Očiti primjer je u Poljskoj gdje se novim zakonom, ukoliko bude usvojen, kažnjava žena za nezakonite pobačaje. Inicijative protiv pobačaja su u Poljskoj postale uobičajena pojava u zadnjem desetljeću. S konzervativnom vladom koja je trenutno na vlasti te su inicijative dobile moć i potporu kao nikada do sada, što nije bez posljedica na svjetskoj i regionalnoj razini. Već ove godine neke zemlje, uključujući i Poljsku, nisu željele podržati uobičajena Europska stajališta na globalnim pregovorima u UN-u. Nedavno je Ruska Federacija, zajedno s Poljskom i drugim srednjoistočnim zemljama, blokirala pokušaj uključivanja dekriminalizirajućeg jezika u rezoluciju o okončanju pandemije AIDS-a do 2030., koju je 8. lipnja prihvatila Glavna Skupštuna UN-a.
Još jedan trend u regiji je taj da vlade javno prihvaćaju međunarodne obveze, ali se pri njihovom izvršavanju na državnoj razini vode vlastitim težnjama, često suprotnim međunarodnim mjerililma i dogovorima. Ovo je posebno vidljivo na području ljudskih prava vezanih uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava.
Dok je u regiji prisutno kontinuirano nazadovanje vezano za prava žena, vidite li neke nove oblike ovoga fenomena? Jesu li prisutni neki novi sudionici u rastućem otporu prema seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima?
Marta Szostak: Grupe koje se protive pobačaju, a vrlo često i rodnoj terminologiji (većinom pokrivajući teme vezane za prava LGBT osoba te sveobuhvatnu seksualnu edukaciju), prisutne su jako dugo. Mnoge od njih su stekle moć i potporu posljednjih godina zahvaljujući rastu konzervativne politike i ponovnom rađanju nacionalističke retorike te vraćanju „tradicionalnim vrijednostima“. Ovaj se trend pojavljuje u zemljama kao što su Rusija te postsovjetskim zemljama kao što su Litva, Mađarska i Hrvatska. Rastući otpor prema seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u srednjoj i istočnoj regiji Europe je često potpomognut (kada govorimo o financijskim i inim izvorima) sredstvima srodnih grupa iz Sjedinjenih Američkih Država i ponekad se čine kao dobro organizirana i koordinirana regionalno/globalna akcija. Već dosta godina su opozicijske grupe povezane s religijskim grupama, najčešće Katoličkom ili Ruskom Ortodoksnom Crkvom. Međutim, posljednjih godina je sve više organizacija koje su vidljive i glasne, a djeluju bez potpore Crkve. Nova pojava je i sudjelovanje mladih u pokretima protiv pobačaja, kao i prisutnost određenih grupa koje protestiraju protiv određene stvari, poput roditelja koji su protiv spolnog odgoja.
Što se može učiniti kako bi se nosilo s ovim izazovima i kako vas Europska zajednica za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava može poduprijeti u radu u regiji?
Marta Szostak: Kao prvo, Europska zajednica za seksualno i reproduktivno zdravlje treba ovu situaciju vidjeti kao širi problem, a ne samo kao problem regija Srednje i Istočne Europe. U mnogim zemljama Zapadne Europe vidljiv je porast nacionalizma i inicijativa protiv pobačaja. Nedavni slučaj borbe oko zakona o pobačaju u Španjolskoj te situacija u Irskoj, dobri su podsjetnici da reproduktivna prava nemaju trajan status te se za njih treba trajno boriti. Naravno, podjela Zapada i Istoka, s dinamikom Europske unije u pozadini, ima svoje posljedice.
Dostizanje neke sredine trebao bi postati prioritet svim zagovornicima seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Europi, bilo preko obrazovanja, bilo preko medija. Ovakav pristup bi mogao nešto promijeniti obzirom na mnoge veze između zagovornika i aktivista zemalja istočne i zapadne Europe. Međutim, produktivnije je raditi u nacionalnim okvirima kako bi se izbjeglo nametanje s vrha, također vezano i za međunarodnu suradnju.
Zadnje, ali ne i manje važno, zagovornici seksualnih prava iz Zapadne Europe trebaju biti svjesni da središnja i istočna regija Europe s trenutnom situacijom, te izlaskom Velike Britanije iz EU, mogu znatno doprinijeti međunarodnom zaustavljanju napretka seksulanog i reproduktivnog zdravlja i prava. Kao posljedica toga, njihov rad može biti znatno otežan, uključujući i rad na globalnom jugu.To će također imati, zapravo već ima, utjecaj na osnivanje inicijativa za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, posebno vezano za pobačaj. Računamo na solidarnost i potporu naših kolega iz Europe, njihovu pomoć u razgovorima s političarima i predstavnicima u Europskom parlamentu.
Zamolili smo za komentar ovih izjava dr. Željku Markić, predsjednicu udruge U ime obitelji.
„Preporučam pročitati ovaj intervju. On odlično ilustrira netolerantnost i totalitarni pogled na čovjeka i društvo. Gospođa Szostak istovremeno sebe predstavlja kao nekoga tko se zalaže za „ljudska prava“ osoba koje odabiru živjeti homoseksulanim životnim stilom, a istovremeno izražava zabrinutost zbog toga što njezini neistomišljenici koriste svoja građanaska i ljudska prava te na demokratski i argumentiran način izražavaju svoja mišljenja, vrijednosti i stavove. Ove izjave odlično raskrinkavaju kako se LGBT zajednicu u stvari iskorištava kako bi se čitavim društvima namatalo jedno novo jednoumlje koje sprječava iznošenje medicinskih činjenica o posljedicama LGBT životnog stila, propitivanje visoke stope samoubojstava, depresija, obolijevanja od AIDS-a ili ozbiljnu, stručnu raspravu o tome kakve posljedice trpe djeca koju se daje na posvajanje homoseksualnim parovima ili zašto neke države dopuštaju iskorištavanje žena i trgovinu djecom kroz surogatstvo. U tom kontekstu, jako mi je drago čuti da je gospođa nezadovoljna djelovanjem udruga poput U ime obitelji i utjecajem Hrvatske na druge zemlje. To nam je veliki kompliment. Ne bismo se željeli naći u društvu onih koje ona, iz svoje totalitarne perspektive, hvali“, izjavila je za Narod.hr dr. Željka Marić.
Izvor: narod.hr
