MILANOVIĆ-PUSIĆKINA IZBORNA AGITACIJA NA SVEUČILIŠTU U RIJECI
Bez imalo srama, skrupula, i protiv svih dobrih demokratskih načela i pravila, okorjela partijska četvorka istrčala je na teren u Rijeci i održala partijski predizborni skup na riječkom sveučilištu.
Iako su stranačke agitacije i izborni skupovi na sveučilištima i fakultetima nezamislivi i zabranjeni u dobro uređenim demokratskim zemljama, Partija se u Rijeci osjeća jednopartijski i komunistički, suvereno kao doma u Jugoslaviji i nije nimalo oklijevala svoju komunističku indoktrinaciju puštati među studente. Stariji znaju da se to tako radilo u Jugoslaviji, SSSR-u i Libiji… svugdje gdje je diktatura proletarijata pod budnim okom Partije žarila i palila javnim i privatnim životom svojih građana. Danas je taj „familjarni“ odnos partijske politike i sveučilišta ostao samo u Sjevernoj Koreji i Kubi, i Rijeci, naravno.
Nastavljači Šuvarove školske reforme u najačem su sastavu stigli u Rijeku; Partija je na teren istrčala s vrlo jakom agitpropovskom ekipom, sve sami kapitalci. Zoran Milanović, bivši predsjednik hrvatske Vlade – zvani mali Rus, jer svi potezi Anta Kotromanovića u vezi prodaje vojnih objekata na Jadranskoj obali vode upravo do njega. Vesna Pusić, obrukana kandidatkinja za glavnog tajnika UN, zamoljena da odustane kako bi izbjegla daljnje sramoćenje sebe i države na koju se sama poziva. Neven Budak, posljedni sekretar SKH na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pouzdani partijski ideolog i Milanovićev ministar obrazovanja u sjeni. Željko Jovanović, profesionalni Srbin i amaterski partijski političar, bivši ministar obrazovanja u Milanovićevoj vladi.
Zanimljivo je da je agitpropovski Milanović-Pusićkin skup “pionirima i omladincima” Sveučilišta u Rijeci održan bez znanja i odobrenja rektora Pere Lučina, koji se ovih dana nalazi na godišnjem odmoru.
Komunističke poglavice održali su tako na Sveučilištu tipičnu agitpropovsku prezentaciju partijske platforme za rujanske parlamentarne izbore, a sve pod izlikom promocije nastavka Cjelovite obrazovne reforme, kad se vrate na vlast. Tako zvani Kurikulum im je jako bitan, iza njega stoji cijeli Partijski vrh i čelnici tzv. regijona; on je samo nastavak Šuvarovih reformi koje su imale za cilj pauperizaciju i jugoslavenizaciju obrazovnog sustava u negdašnjoj SRH i protjerivanje što više mladih Hrvata na „privremeni rad u inostranstvo“. „Privremenost“ je išla za tim da se iseljena Hrvatska nikad više ne vrati.
U Rijeci se spomenuta četvorka osjeća kao doma, jer nema straha da će biti prozvana ili prijavljena zbog zlouporabe slobode Sveučilišta i kršenja sveučilišne autonomije. Dobra demokratska načela tj. zlouporabu sveučilišnog prostora u partijske svrhe oni ne žele prepoznati kao još jedno nasilničko komunističko ponašanje i praksu. Ni mediji to ne žele primijetiti, jer nije li tako bilo i u Titovini, a Tito je, prema medijskim higijeničarima, ipak znao najbolje!
Na riječkom sveučilištu im je, uz crveni orkestar dekana i rektorata, domaćin bio i doktor Ozren Pupovac, sin Milorada Pupovca, novopečeni sveučilišni profesor i, ni više ni manje, nego samozvani stručnjak za hrvatsku dijasporu, odnosno osoba koja je spremna znanstveno sudjelovati u blokiranju bilo kakve suradnje domovinske i iseljene Hrvatske, što je preduvjet za dalje otvaranje Hrvatske prema Srbiji.
Pupovac junior je dakle tu da onemogući rast utjecaja milijunskog hrvatskog iseljeništvo koje u Hrvatsku šalje devizne milijunske devizne doznake. Naravno u dolarima i eurima. Tako mlađi Pupovac, daje svoj doprinos očuvanju zajedničkih ambicija samoupravljača i srpskih traktorista, koji su zajedno sa Jadrankom Vlaisavljević Kosor politički izjednačili milijunsko hrvatsko iseljeništvo koje Hrvatskoj godišnje šalje stotine milijuna eura i srbijanske etnobiznismene, predvođene Pupovcem, čija glasačka mašinerija uglavnom živi “tamo preko” a Hrvatsku koristi kao “kasicu prasicu” i “vreću za vježbanje” nastavka provedbe velikosrpskog plana.
Poslije uspješno obavljene agitpropovske zadaće na Sveučilištu vjerojatno ih je jazz glazbom zabavila i opustila Pupovčeva snaha, Vesna Pisarović, stručnjakinja za jazz i također novopečena profesorica na riječkom sveučilištu.
Prijevremeni izbori za Hrvatski sabor su Partiji vrlo važni, jer sve su joj bojišnice pred kolapsom i zato se ne treba čuditi „fantastičkoj četvorki“ i drugim nekim partijskim „trojkama“. Oni su spremni na sve i nema te svetinje koje u svom nervoznom galopu prema još jednom porazu nisu kadri pregaziti.
Mila Marušić/HRsvijet
