I pčele ubijaju, zar ne?
Već godinama traje pomor pčela u čitavome svijetu. Njihov broj toliko rapidno opada, da ako se ovaj trend nastavi, one bi mogle doći na rub izumiranja već oko 2035 godine.
{jathumbnail off}Zamislimo se malo što znači za sve nas ovaj užasan podatak. Ljudi današnjice nisu uopće svjesni toga koliko je sudbina tih malih bića isprepletena s njihovom sudbinom. S njihovim opstankom.
Zapanjujuće veliki broj biljnih vrsta oprašuju upravo pčele. Preko 30% voća i povrća koje konzumiramo zahvaljuje svoj opstanak ovim vrijednim kukcima. Bez pčela svijet kakvog poznajemo jednostavno ne može postojati. Narušavanjem biljnoga svijeta remete se ravnoteža i sklad ekološkog sustava planete u cjelini. Na koncu to znači dovođenje u pitanje opstanak svijeta kakvoga danas poznajemo.
Sve je oko nas povezano u jednu neraskidivu cjelinu. Svaki dio je tako pomno i inteligentno kreiran (dizajniran) da potpomaže opstanak cjeline. Nestanak bilo kojeg dijela znači dovođenje u opasnost cjeline. Slabljenje samo jedne karike u lancu dovodi u pitanje čvrstoću čitava lanca.
Pčele su jedna jako važna karika životnog lanca. One nisu samo jedna od stotina životinjskih vrsta koje ćemo dodati na dugi popis živih bića istrijebljenih našom krivicom. Čovjek je naučio svojim rušilačkim i bezumnim djelovanjem razarati biljne i životinjske vrste, koje se za divno čudo nisu u stanju prilagoditi promjenama koje im nameće. Našu djecu u školama uvjeravamo da je svijet nastao preživljavanjem najsposobnijih i najprilagodljivijih, a ovdje se događa nešto posve suprotno. Nitko se ne prilagođava novonastalim uvjetima. Nema eksplozije novih vrsta i varijeteta. Vrste jedna za drugom jednostavno izumiru i ostaju samo kao zapis u udžbenicima iz biologije. Sad bi se tome tužnom popisu uskoro mogla pridodati i pčela.
U njihovo spašavanje svesrdno se angažirala i moderna znanost. Ista ona znanost koja je stvorila GMO usjeve, pesticide, plastiku, radijaciju. Zvuči doista morbidno da se oni koji su zatrovali, degenerirali i izopačili svijet u kojemu pčele žive sada bave vraćanjem njihova zdravlja.
Ono što smo kao vrsta dužni napraviti jest poboljšati uvjete u okolišu u kojemu pčele žive. Smanjiti bezumnu upotrebu pesticida i drugih otrova na poljima, smanjiti elektromagnetska zračenja, smanjiti zračenja iz nuklearki, smanjiti trovanja živom i teškim metalima. Tek tad možemo očekivati da će se pčele početi oporavljati, a njihov broj u kolonijama rasti.
Pred nama zapravo ne leži nikakva dilema. Jer ovdje nije pitanje hoće li pčele preživjeti ili neće. Ovdje se radi o nečemu mnogo značajnijem. Radi se o tome hoćemo li mi preživjeti ili nećemo. Možda to nekome zvuči suviše mračno i katastrofično, ali za čovjeka nema mjesta u svijetu bez pčela. Vrijeme je za korjenite promjene u ljudskom ponašanju. Ako se ne osvijestimo naša je budućnost vrlo upitna.
Da bi se tim vrijednim, malim bićima pomoglo potrebna je jedna drugačija znanost. Poštena, odgovorna, javna, moralna znanost. Jedna znanost čije se poštenje ne može kupiti ni novcem, ni slavom. Znanost koja misli u prvom redu o javnome dobru, a tek onda o interesu pojedinca i poslodavca. Takva znanost uvijek će razmišljati upravo o tome kako i koliko utječe na cjelinu. I nikad tu cjelinu svojim djelovanjem neće dovoditi u pitanje.
Kod takve znanosti nikad ne bi bila moguća suluda ideja kako nam pčele zapravo ni ne trebaju. Po toj ideji, nastaloj u glavama glavnih GMO igrača, umjesto biljnih vrsta koje oprašuju kukci uvele bi se “modificirane” biljne vrste kojima nikakvi vanjski oprašivači ne trebaju. Koliko je ova ideja suluda i za sve nas pogubna ne treba ni naglašavati.
Upitajmo se na kraju kad će se znanost napokon otrijezniti i okaniti “popravljanja” svijeta? Svijet je već stvoren savršen, a nesavršenost u njega unose ljudi svojim nerazumnim i sebičnim djelovanjem. To se upravo na navedenom primjeru pčela najbolje vidi.
Igor Petrić/hu-benedikt.hr