Molitva – Ponedjeljak, 15. kolovoza

Božja prisutnost

Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.

Sloboda

Nema te situacije iz koje ne bih mogao izići još bogatiji ljubavlju i životom.
Međutim, moje su želje često fiksirane, zarobljene u iluzijama da će sve biti ispunjene.
Molim Boga da kroz moju slobodu
uglazbi moje želje u živahnu melodiju ljubavi punu harmonije.

Svjesnost

Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.

Riječ Gospodnja

Lk 1,39-56
U one dane dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Tada Marija reče:
“Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka.”
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Postoje trenutci u našim životima kad, poput ove majke koja očekuje dijete, znamo da smo blagoslovljeni. Ponekad to može biti postupno ostvarenje u teškim okolnostima.
Papa Franjo ovako počinje Evangelii Gaudium: “Radost evanđelja ispunja srca i živote svih koji susretnu Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, unutrašnje praznine i samoće.”… “Razumijem tugu ljudi koji su morali podnijeti tešku patnju, ipak, polako, ali sigurno svi moramo dopustiti radosti vjere da polako oživi tiho, ali sigurno povjerenje, čak i u velikoj žalosti.”
“Gospodine, moram dopustiti da budem prevaren: na tisuće načina sam izbjegavao tvoju ljubav, i opet sam još jednom ovdje da obnovim savez s tobom. Trebam te. Spasi me još jednom. Gospodine, uzmi me još jednom u tvoj otkupiteljski zagrljaj.” – Papa Franjo, Evangelii Gaudium 5,3
Ima li u ovom izvatku rečenica koja ti govori na poseban način?

Razgovor

Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content