ANTE GUGO: Otvoreno pismo Pupovcu
Gugo: Zašto danas ne zovete policiju da otkrije one koji skrnave spomenike
Gospodine Pupovac, Slobodna Dalmacija je 21. prosinca 2010. godine prenijela Vaše riječi u kojima kažete da nije dobra država u kojoj trebate policiju podsjećati na obvezu otkrivanja počinitelja vandalskog čina na nekoliko spomenika
Vandalizam koji je počinjen na spomeniku vukovarskom branitelju i junaku Jeanu Nicolieru odašilje zaista stravičnu poruku.
Crvenom bojom je označeno mjesto na kojem je taj mladić iz Francuske dobio metak u potiljak. Nažalost, ova užasna poruka prošla je bez potrebne reakcije bilo koga iz redova političkih lidera srpske manjine u Hrvatskoj. Zar Vi gospodine Pupovac niste shvatili kakva je poruka odaslana ovim vandalskim činom? Je li Vaša reakcija izostala zato što niste onako napeti i spremni napasti kao kad se dogodi incident koji je uperen protiv srpske manjine? Ne želim vjerovati da je tako, jer ako to jest tako, gubite svaki kredibilitet kao politički zastupnik svojih sunarodnjaka. Ako je tako onda manipulirate ljudima i onemogućavate njihovu reintegraciju u društvo kao jednakopravnih građana koji se ničim neće posebno isticati ni razlikovati. Zar to ne bi trebao biti Vaš glavni cilj?
Vratimo se malo na spomenik Jeanu Nicolieru i onu crvenu boju. Njome su vandali oštetili i spomenik Miru Barešiću. Međutim, tamo su neodgovorni izazivači napetosti u društvu preuzeli odgovornost i jasno nam stavili do znanja tko i kakva ideološka podloga stoji iza toga. Dakle, Vama je to olakšalo poziciju osude vandalskog čina u Vukovaru, jer dade se pretpostaviti da to ipak nije djelo pripadnika srpske nacionalne manjine, kao što su neki odmah spremni pomisliti ili to čak i priželjkuju. Ipak, Vi šutite, gospodine Pupovac. Zašto? Zar za Vas nije vandalizam to što je oštećen spomenik vukovarskom branitelju isto kao što je bio vandalski čin kad su oštećeni spomenici o kojima ste govorili 2010.? Zar su ti spomenici koji podsjećaju na II. svjetski rat vrjedniji i važniji od spomenika našim junacima iz Domovinskog rata.
http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/120164/milorad-pupovac-pored-razbijenog-spomenika-hrvatska-nije-dobra-drzava-sve-dok-policiju-moramo-podsjecati-da-pronae-vandale
Volite se gospodine Pupovac pohvaliti da je Hrvatska i Vaša domovina. Jean Nicolier je pao za tu domovinu. Da je on nije branio, nje danas ne bi bilo. Vi danas ne biste imali domovine. Možda Vam to nije baš sasvim jasno, pa ću Vas podsjetiti na neka zbivanja, odnosno na poruku one crvene boje koja je jednaka na oštećenim spomenicima Miru Barešiću i Jeanu Nicolieru.
http://vijesti.hrt.hr/325505/pupovac-zabrinut-brkic-porucio-da-se-po-hrvatskoj-slobodno-sece
Početkom devedesetih Slobodan Milošević i Borisav Jović su tvrdili da Srbi mogu živjeti samo u jednoj državi i to u Jugoslaviji, a ako Hrvatska to ne prihvaća, onda će se hrvatski teritorij vidjeti s vrha zagrebačke katedrale. Autorstvo te izjave je kasnije nepravedno pridodano Vojislavu Šešelju, ali on je i onako samo ponavljao što su mu Milošević i Jović naređivali da govori. Svaku pomisao na samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku vezali su uz ideju o obnovi NDH i ustaškog režima, a da je to tako dokazivali su povratkom hrvatske političke emigracije koja je za njih bila ustaška, a njezini pripadnici su bili teroristi. Neću se sad baviti analizom je li Miro Barešić veći ili manji terorist nego li, npr. Gavrilo Princip. Tek ću podsjetiti da u Hrvatskoj postoji i spomenik neospornom teroristu i ratnom zločincu. Ako niste znali, nalazi se u Borovom selu i podignut je Vukašinu Šoškočaninu. Nikad do sad niste podigli svoj glas protiv toga, pa pretpostavljam da Vam onda ne smeta ni spomenik Miru Barešiću. Nekako ne razumijem zašto bi za Vas, intelektualca i političara koji voli reći da je hrvatska njegova domovina, spomenik Barešiću bio nepoželjan, a Šoškočaninu u najmanju ruku tolerantan.
Vratimo se sad na onu crvenu boju. Ona je očito znak istog naredbodavca ili iste ideološke osnove na kojoj se temelji ovaj vandalizam na spomenicima koji je poharao Hrvatsku zadnjih nekoliko dana. Mislim da mu je poruka jasna. U slučaju Mire Barešića vandali nam poručuju da su hrvatski borci za slobodu za njih teroristi, odnosno pripadnici ustaške neprijateljske emigracije. U slučaju Jeana Nicoliera vandali nam poručuju da će dobiti metak u potiljak svako tko se borio za hrvatsku samostalnost i suverenost. Zajedno, a ta dva slučaja su neosporno povezana, oni koji su osmislili ovaj vandalizam poručuju nam isto što su nam poručivali Milošević, Jović i njihova kamarila prije četvrt stoljeća. Poručuju nam da ne žele Hrvatsku.
Gospodine Pupovac, svako kome je Hrvatska domovina mora protiv ovoga dići svoj glas. Zaista bih volio da nas uvjerite kako Hrvatska jest Vaša domovina i kako ne želite produbljivanje međunacionalnih napetosti. Ne morate to napraviti zbog Hrvata. Napravite to zbog svojih sunarodnjaka čiji ste najvažniji politički predstavnik. Dokažite da Vam je stalo do njihove budućnosti kao ravnopravnih građana Republike Hrvatske koji se ničim neće posebno isticati.
Dokažite gospodine Pupovac da Hrvatska nije Vaša domovina samo zato što je Jugoslavije propala zahvaljujući Jeanu Nicolieru. Recite jasno da je taj hrabri mladić branio Vašu domovinu.
O autoru Anti Gugi
(Autor je novinari publicist iz Zagreba. Autor je knjige “Oluja koju nismo mogli izbjeći” koju je podom 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja” izdao Večernji list, a koja sadrži istraživači rad na razlozima raspada SFRJ i procesu osamostaljivanja i uspostave Republike Hrvatske. Knjiga je prevedena na engleski jezik pod nazivom “In the Eye of the Storm”.)
Izvor: ovdje
