Tko je Pupovca ovlastio da u Beogradu zastupa državne interese Hrvatske?
„Glavna tema su bili hrvatsko-srpski odnosi i kako ovo stanje ozbiljnog prepucavanja i uzajamnih optužbi koje rezultiraju zagađivanjem međusobnih odnosa i tenzije među državama, preusmjeriti na dijalog.“
Kazao je Pupovac komentirajući za N1 svoj susret sa Vučićem.
Nevjerojatno je da iz hrvatskog državnog vrha već nitko nije reagirao priopćenjem kojim se ograđuje od Pupavčevog posjeta Beogradu i njegove samoproglašene uloge moderatora hrvatsko-srpskih odnosa na najvišem nivou. Nevjerojatno je da svi šute i dozvoljavaju Miloradu Pupavcu, koji ne predstavlja niti 0,5% legitimnog političkog utjecaja u Hrvatskoj, docirati Predsjednici, Premijeru i ministru Kovaču učeći ih što bi trebalo napraviti i kako bi s Vučićem i Srbijom trebalo komunicirati?
Za pretpostaviti je da je Pupovac u Beograd otputovao po nalogu Zorana Milanovića, da mu je Zoran Milanović platio put, a sve zbog prozirne predizborne kampanje, kako bi se obadvojica svojoj ljubljenoj bratiji zavukli pod kožu, a pred hrvatskim biračima odglumili najveće mirotvorce i gasitelje požara mržnje koji suklja sa beogradskog pašaluka.
Postavlja se logično pitanje!
Tko je taj požar uopće podmetnuo i tko ga cijelo vrijeme od završetka Domovinskog rata potpiruje i razbuktava? Postavlja se pitanje, kako Pupovac može biti mirotvorac, kada je zajedno s tim istim Vučićem i Nikolićem 1991 stajao na velikosrpskim, četničkim barikadama, a s tih barikada nikada nisu ni sišli? Kako Pupavac može biti mirotvorac i glumiti državnika kada ga je HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE, u legalnom demokratskom procesu etički osudilo za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa? Zajedno s njim osuđeni su i Mesić, Josipović, Pusić, Stanimirović, svi od reda apologeti „regijona“ neke treće konfederalne Jugoslavije, što u prijevodu znači „velika Srbija“! Umrežili se velikosrbi, mentalni komunisti i Titoisti i diktiraju nam tempo!
I eto, velikosrbin Pupavac, vraća se iz Srbije i donosi važnu vijest. Premijer Vučić se smilovao i više ne će odgovarati na hrvatske, „provokativne“ diplomatske note, a mi, hrvatski građani trebali bi mahati repom od sreće, jer eto Vučić nas više ne će strašiti svojom četničkom politikom.
U Dubrovnik ne će dolaziti dok Dubrovnik ne bude srpski grad!? A zapravo ne dolazi, jer ne može donijeti ni tračak naznake i želje za rješavanjem otvorenih pitanja u hrvatsko- srpskim odnosima, otvorenih pitanja o kojima Pupavac, naravno, nije progovorio ni jednu riječ.
Ne želi priznati velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, ne želi priznati genocid, ne želi riješiti granični spor, otkriti gdje su nestali hrvatski branitelji , priznati koncentracijske logore u Srbiji, vratiti oteto kulturno blago, otvoriti sve arhive SKJ-u, KOS-a, UDBE i ostalih javnih i tajnih udruga i organizacija.
Ne želi ukinuti zakon kojim „nebeski narod“ može suditi cijelom svemiru!
Ne želi, jer duboko u sebi, ne priznaje Republiku Hrvatsku, a u svom srpskom narodu besprimjerno i dalje širi požar mržnje koji se ciklično, po demagoškim potrebama, malo, malo, pa širi po Hrvatskoj, zahvaljujući mirotvorcu Pupavcu i njegovom šefu Milanoviću!?
Dok god se ne riješe sva, ali baš sva nabrojana otvorena pitanja, Srbija i Hrvatske ne mogu biti prijateljske zemlje, ne mogu razvijati dobrosusjedske odnose! Srbija nam može biti samo susjed s koji možemo razgovarati s dužnim diplomatskim oprezom, oprezom kojega smo morali steći na temelju traumatičnih povijesnih događanja.
Srbija u svojoj diplomatskoj, lažljivoj bijedi, osluškuje šta će reći majčica Rusija, pa onda jedan dan glume europejce, a drugi dan se vračaju svojim mitskim memorandumima. U toj prijetvornoj politici, na žalost, našli su prave Jude u Hrvatskoj, u hrvatskim političkim elitama.
Šta bi se dogodilo da Hrvatska u Beogradu, u srpskom parlamentu, ima nekog svog „Pupavca“ koji bi danonoćno radio protiv interesa Srbije koristeći blagodati demokracije?
Taj hrvatski „Pupavac“, kada bi se i mogao naći u Beogradu, a to je nezamislivo, bio bi za dva dana zauvijek prognan iz Srbije, a možda bi i načinio samoubojstvo pod nerazjašnjenim okolnostima.
A mi? I nadalje moramo trpjeti ekskluzivu jugoslavenske N1 TV i svih TV-a o državničkom posjetu Pupavca Vučiću!?
Moramo trpjeti i povratak notorne Trbovićke u emisiju „Dobro jutro Hrvatska“, a njezin lik i djelo, potpuno su zasjenili uvodnu pjesmu te iste emisije, uvodnu pjesmu Maje Blagdan o ljubavi prema Domovini.
Kakve veze imaju Trbovićka i Pupavac s Domovinom?
Šutnjom na ovakve pojave ne ćemo dobiti ove povijesne izbore!
Kazimir Mikašek-Kazo
Izvor: ovdje