Hrvatski jezik i jezikoslovlje treba ostati na načelima Vijeća za normu
INTERVJU – PROF. DR. MARIO GRČEVIĆ, KROATIST NA HRVATSKIM STUDIJIMA U ZAGREBU Hoće li se Institut sada posvetiti prepravljanju Školskoga rječnika kako ne bi bio usklađen sa zaključcima Vijeća za normu?
{jathumbnail off}{Hoće li se isti ili neki drugi odred u Institutu zadužiti i za reviziju Hrvatskoga strukovnoga nazivlja, projekta u koji je Republika Hrvatska uložila višemilijunske iznose i koji je također napravljen u skladu sa zaključcima Vijeća za normu?
Prema medijskim najavama uskoro bi se trebao raditi još jedan novi pravopis hrvatskoga jezika. Je li to potrebno i po kojim bi se kriterijima radio za Glas Koncila govori kroatist prof. dr. Mario Grčević.
Riječ je o »političkom« pravopisu
– Posljednjih tjedana u našim se medijima i na mrežnim portalima mnogo piše o pravopisu koji će uskoro izdati Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ravnatelj Instituta najavio je za taj pravopis da će biti »posljednji hrvatski pravopis«, i to takav koji će se navodno mijenjati prirodno, onako kako se jezik mijenja. Taj će pravopis biti besplatan i dostupan na internetu, i na njemu nitko ne će zarađivati. Neki ga mediji najavljuju s velikim pohvalama, no ima i negativnih reakcija. Zašto?
DR. GRČEVIĆ: Pojedini mediji pišu o tom pravopisu s velikim oduševljenjem unatoč tomu što nema informacija o pravopisnim rješenjima koje donosi. Na koji mu način pristupaju, pokazuju naslovi u kojima se novi pravopisci nazivaju »odredom za pravopis«, a njegovi članovi ljudima »koji će okončati 20 godina svađe«. Time se sugerira da je navodna svađa o pravopisu započela stvaranjem hrvatske države i da je u vrijeme jugokomunizma s hrvatskim pravopisom sve bilo u najboljem redu. Priča kako nitko ne će na tom pravopisu zarađivati, privlačna je široj javnosti, no nije sasvim točna. Naravno da će taj pravopis morati biti objavljen i kao knjiga, da će se prodavati i da će netko na njemu zarađivati, iako smo se tobože borili protiv zarađivanja na pravopisu. No mnogo je intrigantnije od toga da se taj pravopis radi prema načelima koja javnosti nisu poznata.
– Kako tumačite reakcije pojedinih političkih analitičara i kolumnista na hrvatskim portalima, koji vrlo oštro osuđuju najavljeni pravopis, iako o njegovim rješenjima, kako kažete, još se ništa ne zna?
DR. GRČEVIĆ: Ti analitičari verbaliziraju uočljive probleme jezikom političkoga diskursa. Očigledno polaze od pretpostavke da je riječ o »političkom« pravopisu, koji se temelji na političkom dogovoru ravnatelja Instituta Željka Jozića i ministra znanosti Željka Jovanovića nakon što je likvidirano Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Ti analitičari pretpostavljaju da su se u realizaciju toga možebitnoga političkoga dogovora ciljano uključili spomenuti mediji, koje stoga kao takve smatraju vjerodostojnim vrelima.
Mediji su poticali pravopisne svađe
– Kako su se ti mediji odnosili prema bivšem Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika?
DR. GRČEVIĆ: Vijeće za normu objavljivalo je na mrežnim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje svoje brojne i opsežne zaključke. Mislim da ih je na početku čak i slalo redakcijama pojedinih medija. Međutim, ti mediji nisu izvješćivali o radu Vijeća, a ako su se na nj osvrtali, onda s negativnom intonacijom, potičući u čitatelja animozitet prema Vijeću. Odgovorno tvrdim da se od samoga početka barem jednim dijelom radilo o medijskim manipulacijama s ciljem rušenja i potkopavanja Vijeća. Čim se Vijeće 2005. godine počelo sastajati i objavljivati svoja prva izvješća, u kojima još nije bilo normativnih pravopisnih zaključaka, već samo opća načela rada, jedne naše vodeće dnevne novine otvorile su svoje stranice neobjektivnom i podrugljivom prikazivanju Vijeća, sa sasvim jasnim ciljevima. Toga se jako dobro sjećam jer sam u srpnju 2005. godine u časopisu Fokus reagirao na to, tada zapravo još i ne shvaćajući u cijelosti o čem je tu zapravo riječ. Već tada se pokazivalo, iako se Vijeće bilo tek ustrojilo, da će ga naši vodeći mediji ili osporavati ili ignorirati. I to je trajalo godinama, sve do njegova ukidanja. Moć kontroliranih medija u RH uistinu je golema. Nedavno je Tihomir Dujmović odlično opisao neke aspekte takvih medijskih manipulacija. Ti isti mediji proteklih su godina upravo poticali pravopisne svađe, a ujedno prešućivali i ignorirali postojanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, njegovih rasprava i zaključaka, među kojima ima i poglavlja koja idu u sam vrh hrvatske jezikoslovne znanosti.
Upitna vjerodostojnost odreda za pravopis
– Hrvatski jezikoslovac s najvećim međunarodnim ugledom akademik Radoslav Katičić spominje valjanje »novoga vala politički poticanoga jezičnoga nasilja zamagljenoga populističkom retorikom«. Može li odred za pravopis pod vodstvom dr. Jozića razriješiti »hrvatski pravopisni rašomon«, kako ga najavljuje?
DR. GRČEVIĆ: Članovi spomenutoga odreda za pravopis nedavno su pod glavnim uredništvom dr. Dunje Brozović-Rončević napisali Školski rječnik hrvatskoga jezika, kojemu je uz Institut za hrvatski jezik suizdavač Školska knjiga. Akademik Katičić napisao mu je proslov. Rječnik ne možete pisati ako se niste dogovorili o normativnim smjernicama i pravopisnim pravilima. Odred za pravopis u rječniku je primijenio pravopisna pravila u skladu sa zaključcima Vijeća za normu (sprječavati, trjezniji, pogrješka, ne ću). Rječnik je tiskan ove godine, a cijeli odred koji ga je pisao i uređivao dobit će ove godine Nagradu Grada Zagreba za taj rad. No nakon što je odred pod komandom dr. Brozović odradio taj zadatak, on po završetku posla kreće pod komandom dr. Jozića u propitivanje vlastitih pravila kojih se držao u rječniku, a i u svojim drugim publikacijama. Tu se postavlja pitanje vjerodostojnosti odreda za pravopis, pa i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Hoće li se Institut sada posvetiti prepravljanju Školskoga rječnika kako ne bi bio usklađen sa zaključcima Vijeća za normu? Hoće li se isti ili neki drugi odred u Institutu zadužiti i za reviziju Hrvatskoga strukovnoga nazivlja, projekta u koji je Republika Hrvatska uložila višemilijunske iznose i koji je također napravljen u skladu sa zaključcima Vijeća za normu? Uz dužno poštovanje prema svakom pojedincu u toj pravopisnoj ekipi ravnatelja Instituta za hrvatski jezik, pa i uz poštovanje prema poslu koji odrađuju pišući novi pravopis, bojim se da će u danim okolnostima, ako se žurno ne promijene, biti teško doći do općeprihvaćena pravopisa koji bi razriješio, kako to najavljuju, navodni pravopisni rašomon. Bojim se da će se nanijeti samo još veća šteta hrvatskoj jezičnoj kulturi. Nisam jedini u struci koji tako misli. U aktualnom broju Školskih novina sličnu je misao izrazio prof. dr. Marko Samardžija, iznoseći da se problematika hrvatskoga »pravopisnoga trokuta« ne može uspješno riješiti oblikovanjem »pravopisnoga četverokuta«. Prof. Samardžija kaže da nedostatak skromnosti u najavama novoga pravopisa i politička potpora aktualnoga ministra znanosti novomu pravopisu ne će biti dovoljno za najavljivani uspjeh navodno »konačnoga« i »posljednjega hrvatskoga pravopisa«. Cijeli članak (plaća se) možete pročitati OVDJE.
Vlado Čutura/Glas Koncila
