Misli iz propovijedi kardinala Bergoglia
Povezanost pape Franje s Gospom oduvijek je bila vrlo snažna, i – ako se samo prisjetimo njegovih posljednjih djela – posvjedočena od prvoga čina nakon izbora, odnosno pohoda Gospi Salus Popoli Romani u bazilici svete Marije Velike.
{jathumbnail off}Tu povezanost pokazuje i zvijezda na njegovu grbu, koja je, prema vrlo staroj heraldičkoj tradiciji, Gospin simbol. Gospa je, dakle, u središtu njegove duhovnosti. Na Misi za život, slavljenoj 25. ožujka 2011. godine, na svetkovinu Blagovijesti, tada kardinal, nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio, govorio je o Gospinu životu kako bi potaknuo na skrb o životu, i to hrabro i s ljubavlju kao što je činila sama Marija koja je pratila svojega Sina, u radosti i u bolima, a potom i Crkvu. Prisjetimo se nekih njegovih misli.
Sam Marijin život konkretno pokazuje što znači pratiti život. Kako bi učinio da to dođe do srca vjernikâ, kardinal je Bergoglio podsjetio na život Djevice iz Nazareta, koja – kako je rekao – prati život svojega sina i prati Njegovu smrt. Upravo na dan Blagovijesti, naime, započinje Marijin put praćenja. Otkada je trudna, mora poći na put kako bi poštovala zakon, radi popisa stanovništva, prati Isusa u rođenju bez ikakvih ugodnosti, a nakon velike radosti zbog pohoda pastira i mudraca, stiže prijetnja smrću i bijeg u Egipat.
Poput nježnih poteza slikarskim kistom, nadbiskup je Buenos Airesa opisivao Djevicu koja prati život koji se razvija, prati njegovu samoću kada ga muče cijelu noć. Ona je pod Križem, Ona, koja u svojoj dubokoj samoći ne gubi nadu, a poslije, puna radosti, prati njegovo Uskrsnuće. Na kraju joj sâm njezin Sin povjerava Crkvu koja se rađa, koju Ona otada prati i – govorio je kardinal Bergoglio – nastavlja nas pratiti u životu Crkve, kako bi išla naprijed.
Kardinalove riječi izgledaju poput himna o toj ženi tišine, strpljenja, koja podnosi bol i koja se zna snažno radovati radošću svojega Sina. Razmatranje Djevičina života vodi do glavnoga pitanja koje je kardinal Bergoglio uputio vjernicima: Znademo li pratiti Život?. Jesam li koji put pomislio da bi ono što potrošim na njegu neke malene životinje mogla biti hrana i obrazovanje za dijete koje toga nema? – upitao je kardinal te dodao – A kako su tvoji roditelji? Tvoji djed i baka? Pratiš li ih? Najgore što nam se može dogoditi jest to da imamo premalo ljubavi za brigu o životu – isticao je kardinal Bergoglio.
Doista, Marija je žena ljubavi – govorio je kardinal – Ako nema ljubavi nema mjesta životu; tu je onda samoljublje. Stoga su ljubav i hrabrost ono što danas valja tražiti od Marije, kako bismo se brinuli za život. Netko bi se mogao upitati kako donijeti ljubav usred toliko proturječja, i brinuti se za život sve do njegova potpunog kraja. Kardinal je pritom naveo riječi Pija XI. koji je govorio da najgore što nam se događa nisu negativni čimbenici uljudbe, nego pospanost dobrih. Marija nije ljubavi dopuštala neosjetljivost – isticao je kardinal Bergoglio, upravljajući Joj molitvu da možemo ozbiljno voljeti, da ne budemo „pospani“, i da – kako je govorio – ne pribjegavamo tisućama „anestezija“ koje nam nudi ova uljudba u raspadu.
RV/hu-benedikt.hr