Ime Marijino
U sjajnoj kruni ljetnih marijanskih blagdana nailazimo na pragu jeseni na još jedan dragulj. Danas slavimo blagdan Imena Marijina, dakle Bogorodičin imendan. Spominje se 1513. kao lokalni blagdan u španjolskoj biskupiji Cuenca.
Papa Inocent XI. proširio ga je 1694. na cijelu Crkvu i to kao “dan pobjede”, na spomen velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča, 1683. Dolazak Turaka pod Beč bio je ozbiljna prijetnja cijelom kršćanskom Zapadu. Pobjeda je ostvarena na današnji dan, 12. rujna 1683, nakon što su na bojište u posljednji trenutak, na Malu Gospu, pristigle poljske čete na čelu s kraljem Janom Sobieskim. Nakon mise, na kojoj je ministrirao, pričesti i molitve krunice za sve vojnike, rano ujutro 12. rujna, Jan Sobieski stao je pred svoju vojsku i rekao: „Pouzdavajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino hrabro naprijed!“ Poljaci, iako malobrojniji, takvom su snagom nahrupili na Turke da su oni preplašeni pobjegli glavom bez obzira.
Kad je poljska pobjednička vojska u trijumfu umarširala u Beč, malo i veliko, građani i vojnici, nagrnuli su u katedralu da zahvale zagovoru Majke Božje. Ta veličanstvena i spasonosna pobjeda bila je početak sloma velike turske sile. Preslavnom imenu Marijinom, znaku nade, posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem hrvatskih krajeva i svijeta (Retkovci kod Ivankova, Vrbanja, Osijek-Donji grad, Zelčin kod Valpova, Svilaj kod Oprisavaca, Kamanje, Gornje Postinje kod Muća, Svilaj kod Odžaka, Oštra Luka-Bok kod Orašja, Gromiljak kod Kiseljaka, Donji Stoliv kod Kotora, Stanišić kod Sombora, Bački Brestovac kod Odžaka, Martonoš kod Kanjiže, Sivac kod Kule, Novi Sad, Mužlja kod Zrenjanina).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
