Tko odlučuje o gospodarenju otpadom?
Hrvatska udruga Benedikt iz Splita pokazala se kao udruga koja u Splitu kroz jesen i zimu organizira vrijedna predavanja i prezentacije, uvijek u duhu kršćanskog razmišljanja.{jathumbnail off}
17. ovog mjeseca održano je predavanje u organizaciji Odbora za zaštitu okoliša Hrvatske udruge Benedikt pod nazivom „Zašto planirani centri za gospodarenje otpadom neće riješiti problem smeća u Hrvatskoj“.
Predavanje su održale mr.sc. Goranka Adam i mr.sc. Ivana Rajčić. Obje su nas svojim stručnim izlaganjem, u kojeg su unijele i osjećaje i želju da se svi uključimo u borbu za održanje koliko je moguće ekološki čiste i zdrave domovine, upoznale sa strahotama koje nam spremaju.
Pokušati ću, jer nisam stručnjak za ekologiju, prenijeti bar neka saznanja, a koja su stravična.
Kod dosadašnjih vladajućih je običaj donositi važne zakone po hitnom postupku ili s veoma kratkim rokovima za javnu raspravu. Tako i Prijedlog nacrta Zakona o otpadu nije pružio pojedincima mogućnost sudjelovanja u kreiranju Zakona. Na Zakon su mnogi stručnjaci dali svoje primjedbe i zapravo Zakon nije dobar. Prema njemu spalionice imaju čak i druge granične vrijednosti za ispuštanje otrovnih tvari od ostalih, povećane na odnose u EU (NN 105/02).
Prema svemu izgleda da i sadašnja Vlada vidi gospodarski prosperitet u spalionicama otpada. Zbog toga stvarajte što više neodvojenog otpada, tako će i zarada biti bolja. Godinama se u Splitsko-dalmatinskoj županiji pripremaju za odlagalište otpada u Lećevici. Ne brine ih kvaliteta vode Krke i Jadra. Smatraju da se može tolerirati 60 dana dok se obojena tekućina ulivena na kras području Lećevice pokazala na izvoru Jadra, dok u druge špilje nisu niti ulijevali. Ne poštuju geološko-geografsku posebnost naše Zagore i priobalja.
Svi gradovi i općine naše županije potpisale su sa Županijom ugovor u kojem nema cijena za zbrinjavanje otpada i s kojim su se obvezale da ne će koristiti niti jedan drugi način zbrinjavanja otpada osim onog unutar i u okviru njihovog Centra za gospodarenje otpadom. Unikatni europski ugovori.
Ne mogu opisivati tehnologiju rada spalionice Lećevica, jer smo do sada mislili kako će se tamo razvrstavati otpad, što je sa smećem u kojem su zastupljene sve vrste otpada nemoguće. Smeće iz cijele Županije će se skupljati na sabirnim mjestima i kontejnerima prevoziti u odlagalište otpada gdje će se mehanički/ručno odvajati metalni otpad. U konačnici se planira dobiti 36% RDF goriva iz suhog gorivog dijela otpada i 62% komposta. Kompost lijepo zvuči, ali se proizveden u spalionici zbog štetnog utjecaja na ljude i okoliš ne može nigdje koristiti. Koristiti će se na području spalionice za pokrivanje slojeva ostatka smeća.
RDF je dodatni izvor energije u tehnološkim procesima, smanjuje troškove proizvodnje, povećava profit, pa će se za investiranje u spalionice otpada uvijek moći naći sumnjivi investitori.
Možda su sve svađe oko primjene energenta plin ili ugljen u TE Plomin 3 samo zabava za narod. RDF ima primjenu kao energent u cementarama, već se je i govorilo da će se u cementaru u Kaštelima dovoziti škovace, pa i pragovi. Sigurno nema zapreke da se RDF koristi i u TE Plomin 3.
O svim štetnim utjecajima spalionica na okoliš naši su stručnjaci napravili studije, a koje se zanemaruje. A za korištenje RDF goriva cementare nemaju nikakve filtere koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova u sitnim česticama, njihovi filteri zaustavljaju samo dio cementne prašine. Spaljivanjem otpada u okoliš se ispuštaju otrovne tvari koje su i kancerogene. Otrovi koji ne dospiju u okoliš ostaju u cementu i na sva mjesta na kojima se koristi cement.
Mr.sc. Ivana Rajčić je na jednom ranijem okruglom stolu, kojeg je također organizirala Hrvatska udruga Benedikt u Splitu, upozorila rekavši:
„Europska unija postavlja ciljeve, ali ne diktira da je spaljivanje jedina opcija, te da je odvajanje otpada jedini održivi način za budućnost. Smeće nije alternativno gorivo, ali može poslužiti kao zamjena, te da smeće nije obnovljivi izvor energije kako neki iznose u zadnje vrijeme. Besmisleno je paliti kada možemo reciklirati, a to će otvarati nova radna mjesta te da ekolozi nisu zatvorili nijednu tvornicu, zatvorilo ih je tržište i tehnološka zaostalost.“
U Austriji građani recikliraju 70-80% otpada. U njihovom Zakonu o otpadu piše da se sve vrijedne stvari moraju odvajati, a predviđene su i visoke kazne. Papir se može jednom spaliti, a reciklirati 7 puta. Mislim da ga mi čak uvozimo.
Hrvatski skromni plan strategije planira 25% recikliranog otpada do 2025. godine, pa se može reći da je to direktan ustupak spaljivačkom lobiju u Hrvatskoj.
Država može svojim propisima i nekom olakšicom započeti privikavati građane na odvajanje smeća već u kućanstvu. Većina domaćinstava se je navikla vračati plastičnu i metalnu ambalažu od pića u prodavaonice i to ne samo zbog 50 lipa. Na meni nije da rješavam načine zbrinjavana otpada, mogu se samo pridržavati odluka. Otok Krk je uspio prikupiti skoro 30% odvojenog smeća. Za primjer se može uzeti grad slične veličine u Austriji. Ali bez državne politike, same JLS i gradovi to teško mogu rješavati.
Upoznavanje građana preko svih TV mreža, pogotovo lokalnih o štetnosti spalionica i da nam nema druge osim odvojenog smeća bio bi već prvi pomak. Inertnost po tom pitanju je kobna. Gradnja spalionica se predviđa kod Zadra, Lećevica, kod Stona i mnogih drugih mjesta. Uništimo sve što možemo. S kojom vodom će prema preporuci našeg ministra djeca u budućnosti prati zube? Kupovnom, ako bude novca za nju.
Podržimo sve akcije svih udruga koje se bore za zdrav okoliš i naš život, ne nasjedajmo parolama da su politikanti i da i oni samo žele vlast.
Mira Ivanišević/hu-benedikt.hr
