Imamo rješenje za žnjanski nered! Dovesti bagere, sve srušiti i krenuti iznova
Foto Arhiva HANZA MEDIA
Kada smo u rijeci tisuća onih koji su četvrtog dana listopada 1998., u zoru, pješice kretali iz svih dijelova Splita prema mjestu na kojemu ćemo toga jutra susresti svetog oca Ivana Pavla Drugog i pratiti euharistijsko slavlje koje je tada predvodio, većina građana nije ni slutila da će sljedećih 18 godina na tom istom prostoru svjedočiti neredu, neradu, samovolji, nečinjenju, zatvaranju očiju, zaobilaženju zakona i urbanističkom kaosu koji je rezultirao potpunom devastacijom vrijednog platoa.
Upravo takva apokalipsa dogodila se tom velikom gradskom prostoru uz more koji je bio posljednja šansa za turistički razvoj Splita, ali i podizanje komunalnog standarda građana plažama, parkovima i rekreacijskom zonom. Osamnaest godina poslije od svega toga nema ništa; povremeno se mediji i stručna javnost osvrnu gnjevno na činjenicu sve veće bahatosti i samovolje koja tamo vlada, a Žnjan je postao loš primjer na kojemu na našim sveučilištima uče budući arhitekti, građevinari i urbanisti što se ne smije raditi.
A te 1998. većina građana Splita i njihovih gostiju bila je, među ostalim, uzbuđena i zbog toga što će se prvi put naći na potpuno novom prostoru žnjanskog platoa, koji je u današnjem obliku nastajao munjevito toga ljeta. Jer, u samo četiri ljetna mjeseca otkad je donesena odluka da to bude mjesto koje će primiti pola milijuna vjernika, danonoćno se radilo i gradilo, gotovo bez stajanja kako bi se sustigli kratki rokovi u kojima je sve moralo biti završeno.
Potpisnica ovih redaka osobno je novinarski svjedočila tom poslu, izvješćujući o tome kako poslovi napreduju, hoće li se stići, ide li sve po planu… Jer, radilo se o povijesnom događaju i ništa se nije prepuštalo slučaju. Na mjestu gdje se more uvuklo podno zemljane obale s agavama i borovima, rastao je tako nasuti plato iz dana u dan, dok organizatori boravka Svetog Oca u Splitu nisu bili sigurni kako će prostor oduzet moru i pretvoren u novu gradsku površinu moći primiti masu vjernika koja se očekivala.
Stotine kamiona, tone kamenih gromada i tisuće “kubika” tucanika stvorile su oko 300 tisuća metara četvornih novog prostora, u koji je uloženo 125 milijuna kuna. No, procjenjivalo se tada kako je njegova vrijednost 150 milijuna eura, jer se dobiva izvanredno vrijedna turističko-rekreativna zona uz more, koja će oplemeniti taj prostor i stvoriti novo “srce” grada za građane i njihove goste.
Zamišljeno je to bilo još 1979. godine, kada je u vrijeme Mediteranskih igara počelo prvo nasipanje na Žnjanu, što, na žalost, već od tada nije pratila odgovarajuća prostornoplanska dokumentacija. Generalni urbanistički plan koji je budućnost Žnjana trebao još tada strogo odrediti, mijenjao se od slučaja do slučaja, stihijski i bez jasnog cilja. Kada se pod pritiskom javnosti 2005. godine pokušalo Žnjan planski oblikovati za turističko-rekreacijsku namjenu, bilo je već kasno.
U sedam godina, nekad zamišljena turistička zona nepovratno je potrošena za stambenu izgradnju. Prve višekatnice koje su izgrađene predstavljane su kao turistički apartmani, da bi vrlo brzo postajali najobičniji stanovi. I tako jedna za drugom… Tadašnjim GUP-om za tu zonu nisu bili navedeni urbanistički kriteriji za moguću gradnju, pa je ostavljena mogućnost da se taj prostor definira detaljnim planom uređenja (DPU). I to je bio početak kaosa.
Gradskim poglavarstvima dana je mogućnost da u prostoru Žnjana interveniraju kako im se prohtije i kako tko od investitora (bližih oltaru) poželi, što svi koji se razumiju u urbanističku struku tumače svjesnom namjerom, a nipošto neznanjem. Jednostavno, politici i moćnicima je odgovaralo da se sve odvija stihijski i nekontrolirano jer u takvom neredu uvijek netko profitira. Građevinske dozvole za stambene zgrade bile su u skladu s DPU-om Trstenik-Radoševac koji je usvojilo Gradsko vijeće Splita. I tako je sve bilo tobože legalno.
Jedino što je na Žnjanu, umjesto hotela i šetnica, zone za rekreaciju, kupanje i zabavu, raslo bio je stambeni gradski predio, sve do Ceste Ivana Pavla II., a na platou uz more su, od cijele turističko-rekreativne namjene, stvorene i oblikovane tek lijepe plaže.
– Sve što je u nepovrat potrošeno za stambenu izgradnju, umjesto turističke, više se ne može promijeniti. Sve urbanističke izmjene i dopune koje su se u međuvremenu dogodile išle su samo u smjeru konstatiranja stanja na terenu, a nipošto nisu bile osmišljene ni planske. No, ono što se još dade spasiti jest vrijedan plato od oko 7,5 hektara od Ceste Ivana Pavla II. do zamišljene linije pomorskog dobra, koji se ne smije izgubiti, a po onome što smo vidjeli da se događa ovoga ljeta, kafići su pojeli plaže. Standard za plažu s ležaljkama je osam do 10 metara četvornih po kupaču, a na Žnjanu je i više od dvije tisuće kupača dnevno, oko 1,5 automobila i jasno je da je stvar izmakla kontroli – kaže prof. dr. Mijo Vranješ s Građevinskog fakulteta u Splitu, koji je tri desetljeća vezan uz projekte nasipanja Žnjana i oblikovanja morske obale na splitskom priobalju, pa tako i na Žnjanu.
Podsjeća tako dr. Vranješ na ružnu stvarnost koje smo svjedoci ljetnih mjeseci, a koja je eskalirala upravo ovog ljeta, kada je u obalnom pojasu unutar crte pomorskog dobra na Žnjanu niknulo na desetke ugostiteljskih objekata koji su se spustili do samih plaža. Nered, prašina, parkiranje “na divlje” i kako se kome prohtije, svakodnevica su današnjeg Žnjana.
– DPU iz 2005. godine predvidio je šetnicu negdje otprilike na sredini platoa, a ispod šetnice je plaža. Na plaži mogu biti samo manji objekti koji služe za spremanje ležaljki i slično. Ugostiteljski objekti moraju biti iznad šetnice, dakle barem 50 do 100 metara bliže cesti od mjesta gdje su sada. Predviđena su igrališta i nešto zelenila, a moja je primjedba što je tek 400 parkirališnih mjesta, što mislim da je malo – kaže dr. Vranješ.
Na naše izravno pitanje što sada s priobaljem koje je narušeno montažnim i betonskim ugostiteljskim zgradama i terasama koje imaju jednogodišnju koncesiju, dr. Vranješ odgovara kako mu je žao investitora koji su ušli u taj posao uz koncesiju, jer netko im je to odobrio i prešutno dopustio gradnju koje tu ne smije biti. I on sam je slao dopise nadležnim ministarstvima i upozoravao na to, ali uzalud.
Naravno, već i površan pogled na sadašnju situaciju na Žnjanu pokazuje kako je Split tamo urbanistički i prostorno poražen jer je, umjesto turističke zone i nove zelene oaze grada s izlazom na more te hotelima, ljetnom pozornicom, zabavnim parkom, rekreacijskom zonom i šetnicom, dopušteno da se iznimno vrijedan razvojni prostor grada pretvori u prostor kaosa i bezvlašća. Svaka nova lokalna vlast već gotovo dva desetljeća u predizborno vrijeme obećava podvući crtu i upristojiti Žnjan, ali sve se zaboravi čim se objave izborni rezultati.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
