‘Oluja II. je već počela i to velikim prosvjedom protiv ćirilice u Zagrebu’
MEMORANDUM II I UNUTARNJA AGRESIJA NA HRVATSKU Svakako, to nije vojna oluja nego se radi o demokratskoj oluji odnosno mobilizaciji branitelja i domoljuba da demokratskim sredstvima oslobode Hrvatsku od unutarnje agresije i da se Hrvatska suprotstavi vanjskoj agresiji velikosrpske politike koja je formulirana Memorandumom II.
{jathumbnail off}Može se reći da je 7. travnja velikim demokratskim skupom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, faktično već pala Vlada i da će do kraja ove godine i formalno odstupiti.
– Iz brojnih mojih tekstova o djelovanju pete hrvatske kolone vidljivo je da ona nakon oslobađajućih presuda ne samo Gotovini, Markaču i Tuđmanu nego i Domovinskome ratu od lažnih optužbi i dalje djeluje, čak pojačava svoje djelovanje. To je bio razlog što su se hrvatski branitelji pobunili i što su čvrsto odlučili još jedanput obraniti Hrvatsku od velikosrpske agresije ali i od pete kolone koja sustavno i dalje vrši unutarnju agresiju na Hrvatsku, piše Zdravko Tomac u kolumni za portal hrvatski-fokus.hr
Svakako, to nije vojna oluja nego se radi o demokratskoj oluji odnosno mobilizaciji branitelja i domoljuba da demokratskim sredstvima oslobode Hrvatsku od unutarnje agresije i da se Hrvatska suprotstavi vanjskoj agresiji velikosrpske politike koja je formulirana Memorandumom II. Sedamdesetak tisuća branitelja i građana Hrvatske sa velikog skupa u Zagrebu poslali su jasne poruke da ne će dopustiti ni vanjskoj velikosrpskoj agresiji ali niti unutarnjoj agresiji da dovede u pitanje temeljne vrijednosti Domovinskoga rata.
Stjecajem okolnosti slične su poruke poslane istoga dana iz Međugorja. Zbog toga bi se moglo reći da je stvarno 7. travnja ove godine počela Oluja II. i da ona ne će prestati dok ne oslobodi Hrvatsku od onih koji vrše unutarnju agresiju na Domovinski rat, odnosno dok se ne zaustavi i pobijedi velikosrpska agresija utvrđena u Memorandumu II, piše Tomac.
>>> Otkrivamo: Uskoro kreće ‘Oluja 2’, pokreću je branitelji uz pomoć Katoličke crkve!
U srpskoj politici od Miloševića do danas nema nikakvih promjena. Ključne pozicije u Srbiji drže Miloševićevi suradnici i četnici na čelu sa četničkim vojvodom Tomom Nikolićem. Tvorci čuvenog Memoranduma SANU-a iz 1986. koji je bio politička strategija velikosrpske agresije i dalje djeluju kao idejni teorijski vođe prestrukturiranja velikosrpske politike, odnosno provođenja ciljeva iz Memoranduma I. na novi način. Taj novi način je Memorandum II. koji je objavljen na 25. godišnjicu Memoranduma I. Srpske akademije nauka i umjetnosti. Memorandumu II. po sadržaju i političkim ciljevima ne razlikuje se od Memoranduma I., ali te iste ciljeve u skladu s promjenama i novim uvjetima, ostvaruje na bitno drugačiji način. Ciljeve Memoranduma I. ostvarivao je Slobodan Milošević zajedno s Jugoslavenskom narodnom armijom, oružanom agresijom, ognjem i mačem i velikim zločinima i genocidom.
Cilj je bio stvaranje Velike Srbije. Kao zanimljiv argument da nema u ciljevima razlike između Memoranduma I. i Memoranduma II. navodim stavove oca i sina, dva važna čovjeka velikosrpske politike, akademika Ljube Tadića jednog od tvoraca Memoranduma I. i Memoranduma II. i njegova sina Borisa Tadića, donedavnoga predsjednika Republike Srbije. Iz njihovih stavova je vidljivo da se u sadržaju velikosrpske politike nije ništa promijenilo, da su se promijenila samo sredstva ostvarivanja istih ciljeva. Cilj Memoranduma II. je duhovno ujedinjenje srpskoga naroda i stvaranje pretpostavki za Veliku Srbiju. Dakle, Srbi nisu odustali od svojih ciljeva samo su postali svjesni da ih moraju ostvarivati postupno i na drugačiji način nego u vrijeme provođenja Memoranduma I., piše Tomac.
Danas ćirilica, sutra autonomija…
Jedan od važnih ciljeva Memoranduma II. je i inzistiranje na konstitutivnost Srba u Hrvatskoj i postupnom pretvaranju srpske nacionalne manjine u srpski narod. Sve do pripremanja terena da se obnove zahtjevi za srpskom autonomijom u Hrvatskoj. I tu je hrvatska politika upala u ralje velikosrpske politike. Jedan od važnih ciljeva Memoranduma II. je vrlo sustavno rušenje Bosne i Hercegovine i pripremanje terena za osamostaljenje Republike srpske. U toj politici rušenja BiH, Srbima u BiH treba savez sa Hrvatima. Jedan od ciljeva Memoranduma II. je stvaranje saveza Srba i Hrvata u BiH i prividno branjenje ravnopravnosti hrvatskoga naroda u toj državi.
Hrvatsko državno vodstvo je propustilo priliku da nakon oslobađajuće presude Tuđmanu, Gotovini i Markaču i skidanja krivnje s hrvatskoga naroda i hrvatske države, formulira novu politiku i da ju dosljedno brani. Umjesto toga hrvatsko državno vodstvo tetoši petu kolonu koja je sve agresivnija i povlači poteze koji pomažu ostvarivanju glavnih ciljeva Memoranduma II., koji objektivno pomažu velikosrpskoj politici na štetu hrvatskih nacionalnih interesa ali i na štetu istine. Dakle, iako se u ovome trenutku čini da je velikosrpska politika na koljenima, da je velikosrpska politika izgubila Kosovo, da ne će uspjeti u podjeli Kosova, da će teško provesti politiku da za Kosovo dobije Republiku srpsku iz BiH, ona dugoročno nije poražena. Ona se nastavlja. Hrvatska politika o tome mora voditi računa i u Hrvatskoj i u BiH.
Vlada je faktično već pala i do kraja ove će godine i formalno odstupiti
Zbog svega toga pobuna branitelja koji su shvatili da moraju još jedanput obraniti Vukovar i istinu o Domovinskome ratu, da moraju dati priliku hrvatskoj vlasti da konačno prestane služiti velikosrpskoj politici, ima veliko značenje. Branitelji su dali do jeseni rok da se mijenja hrvatska politika. Međutim, budući da je sadašnje državno vodstvo do sada djelovalo na pogrješan način, da je objektivno provodilo neke od ciljeva velikosrpske politike, da je prihvaćalo krivnje koju nema, da je podržavalo petu kolonu i njezino protuhrvatsko djelovanje, teško je vjerovati da će moći formulirati i provesti novu politiku. Sadašnje državno vodstvo je učinilo toliko pogrešaka i dalje ih čini da se može reći da je 7. travnja velikim demokratskim skupom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, faktično već pala Vlada i da će do kraja ove godine i formalno odstupiti.
Reakcija politike i dijela medija i nevladinih udruga na demokratski skup branitelja radi obrane Vukovara pokazuje da peta kolona i njezini pomoćnici ne će prestati djelovati protiv Hrvatske. Kako je moguće da neke nevladine udruge dočekaju vukovarske branitelje kao neprijatelje hrvatskoga naroda, kao ljude koji navodno ugrožavaju demokratsku i pravnu državu, pita Zdravko Tomac.
Kako je moguće da im izraze nedobrodošlicu, kako su moguće sve te uvrjede koje im je primjerice izrekla Jelena Lovrić, novinarka koja je, dok su vukovarski branitelji ginuli i cijelo stanovništvo proživljavalo strahote u obrani Hrvatske, javno pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku. Morali bi državni dužnosnici uzeti u zaštitu vukovarske branitelje i osuditi takav govor mržnje protiv hrvatskih branitelja. Morao bi Hrvatski sabor konačno razvlastiti predsjednika u sjeni, Stjepana Mesića, uzeti mu privilegije i onemogućiti mu da kao vođa protuhrvatske kolone i dalje djeluje u Hrvatskoj.
Kriva je i hrvatska oporba jer ne traži raspravu o protuhrvatskome djelovanju Stjepana Mesića
Ponovno se javio Stjepan Mesić i teško optužio branitelje i njihov demokratski prosvjed optužujući ih da ruše same temelje demokratske države. Javio se ovih dana iz Moskve i ponovio svoje optužbe protiv Franje Tuđmana ponovno tvrdeći da prošli rat nije bila velikosrpska agresija nego dogovorni rat na čelu s Tuđmanom i Miloševićem čime ponovno daje najveći prinos glavnome cilju Memoranduma II, promijeniti karakter rata i pretvoriti lažima i krivotvorinama velikosrpsku agresiju u dogovorni sukob i građanski rat s podijeljenom krivnjom. Mesić nastavlja ono što je cijelo vrijeme radio kao dvostruki krivokletnik i glavni je krivac što je Hrvatska lažno optužena na Haaškome sudu. Kriva je i hrvatska oporba i drugi što to dopuštaju i što ne traže da se u Hrvatskome saboru povede konačno rasprava o protuhrvatskome djelovanju bivšega predsjednika Stjepana Mesića. Takvu raspravu bi trebalo povesti i o još neki političarima u Hrvatskoj koji i dalje djeluju kao peta kolona i saveznici velikosrpske politike koja svim sredstvima pokušava nametnuti krivotvorine o Domovinskom ratu.
Iz svega ovoga može se zaključiti da Hrvatskoj predstoje sudbinski dani u kojima će branitelji još jedanput morati obraniti istinu o Domovinskome ratu. Budući je Vukovar mitsko mjesto, da je žrtva vukovarskih branitelja i cijeloga stanovništva stvorila pretpostavku za samostalnu demokratsku hrvatsku državu, nije slučajno što je borba za istinu i konačnu pobjedu istine ponovno otpočela u Vukovaru i što će borba za hrvatski Vukovar ponovno biti presudna u borbi za budućnost hrvatskoga naroda, zaključuje Zdravko Tomac
Izvor: M. B./dnevno.hr Photo: screenshot
