MARKO LJUBIĆ: Novi poraz SDP-a, nova revolucija
Foto: Snimka zaslona
Hrvatska upravo svjedoči putem televizijskih ekrana klasičnom linču same sebe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Plenum, a u biti obična rulja po svim parametrima rulje, uz sav obzir prema zalutalim i znatiželjnicima u toj masi mladih ljudi, doslovno ismijava državne institucije, proceduru, poredak, dijalog i u konačnici – civilizacijske standarde.
Nemam pojma kakav je i je li dobar dekan Previšić, ali on je državna institucija i ne može o njemu odlučivati gomila, čiji model odlučivanja daleko zaostaje iza modela navijanja neke organizirane navijačke skupine na tribini nogometnog stadiona. Navijači su na tom mjestu i legitimni i legalni, i pozitivno doprinose razvoju subkulture što je sastavnica ukupne kulture suvremenoga društva, a plenumaši su sve suprotno od bilo čega civiliziranoga.
Šutnja ostalih dekana, Borasa i Vlade
Bijedno je gledati Dekana kako poziva u pomoć dok ga gomila vuče ulicama s užetom oko vrata na ostarjelom konju pod drvo za vješanje na kraju grada, a rektor Sveučilišta Boras šuti i muli, čekajući razvoj stvari. Isto tako dekani ostalih zagrebačkih fakulteta šute, sretni što se gomila nije usmjerila prema njima i čekaju rasplet događaja. Sramota. Borasa bi zbog straha od odgovornosti i izostanka javnoga stava te zahtjeva državi na reakciju trenutno trebalo smjeniti. Šute i svi relevantni politički faktori, pa i sama vlada. Ako je tehnička – Vlada je.
Ima legalnu moć i obaveze.
“Teška situacija” na Filozofskom od kad je SDP izgubio vlast
Zanimljivo pitanje postavlja notorna Maja Sever s mjesta „događaja“, sudioniku u razgovoru, vjerojatno studentu Filozofskog fakulteta i prosvjedniku. Pita ga kakva je situacija na Fakultetu, a on odgovara da je izuzetno teška, dramatična, da se sve urušava. Kada ga pita od kada, on mrtav hladan odgovara od nazad nekoliko mjeseci.
Da javnost ne bi bila uskraćena za točan odgovor, činjenica je da je situacija „kritična“, „pogoršana“, „zabrinjavajuća“ i „ teška“ točno od trenutka kada je SDP i njegova koalicija izgubila vlast, te došla na vlast koalicija Mosta i HDZ-a, a eskalirala je u trenutku realizacije namjere suradnje Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, oba sastavnice istoga Sveučilišta. Ovoga u Zagrebu.
Sve slučajnost za slučajnošću.
Novi poraz SDP-a, nova revolucija
Vrlo je vjerojatno slučajno i to da se ponovno revolucionari dižu na zadnje noge upravo sada, nakon novog poraza SDP-a i njegove koalicije, i uoči formiranja nove, neljevičarske – vlasti u Hrvatskoj.
Pretpostaviti je slijedom toga da je slučajnost bila i to što su se plenumi, prosvjedi i revolucija ugasili i valjda proizvodili barut i streljivo tijekom mandata Željka Jovanovića i njegovog epohalnog upravljanja hrvatskim obrazovnim i znanstvenim sustavom.
Slučajnost je i to što u oranizaciji navodne neposredne demokracije, koja je najveća svinjarija koju razuman čovjek može uopće čuti u ovakvim uvjetima, sudjeluju sve moguće antifa udruge u Hrvatskoj, koje su cijelo proljeće prosvjedovale protiv Hasanbegovića, zatim protiv Šustara, pa za kurikul i reformu obrazovanja a la Jokić i Budak, ne poštujući pri tome ni minimum univerzalnih akademskih, civlizacijskih i političkih, te demokratskih standarda.
Jer, što će ljudima standardi, što će im dijalog, što će im rasparava o bilo čemu, kad plenumaši imaju – pravo.
Jer su sami tako rekli.
A revolucionari nikada ne griješe. Glava više, manje, što je to u revoluciji?
Korisnici bogatih povlastica
Jedini problem ovih subverzivaca na hrvatski način i ovih najnovijih revolucionara jest to što primaju i koriste goleme beneficije od države, pa recimo mogu bogovski ručati za deset kuna, što im idejne vođe među nastavnicima masno plaća država, što im mentore izvana, koji ih građanski kao potpomažu, masno financira država i paradržavne inozemne strukture, što imaju novaca više od srednjih kompanija koje prodaju svoje vrijednosti na tržištu i što im to sve pripada po – zakonu.
To je također svinjarija epskih razmjera i jedino moguće u ovakvoj Hrvatskoj.
Nesnalaženje države, a zatim Sveučilišta, pa tek onda Fakulteta u tim događajima je – legendarno. Sve se svodi na famoznu autonomiju sveučilišta, pri čemu razinu, okvir i sadržaj autonomije određuju tipovi i ljudi koji apsolutno nikakve veze nemaju ni sa sveučilištem, ili, kao insajderi na golemim državnim plaćama, jednostavno godinama i rade i promiču posve neakademske i izrazito rigidne političke stavove i zahtjeve, ne samo u okviru navodnog znanstvenog opusa, nego i prije svega u javnosti i na izrazito političkoj ravni.
Što znači autonomija sveučilišta?
Autonomija sveučilišta se izrazito i jedino odnosi na specifičnosti obrazovnog i znanstvenog procesa i to vrednovano prema najvišim svjetskim standardima, a ne prema standardima i odlukama mediokriteta koji su se proslavili pišući doktorate o Titu i pčelarima. Pri tome ciljeve obrazovnoga procesa određuje, kao i svugdje u svijetu, onaj tko plaća.
Vlasnik, u ovome slučaju država.
Tu nema autonomije niti je ikada može biti.
Izvan svake sumnje, ovo što se događa na Filozofskom, nema nikakve veze ni s kvalitetom obrazovanja, ni sa znanošću, ni s organizacijom Fakulteta niti s pravima studenata, jer je sve to samo teška floskula i krinka za prosvjednike, koji neće prestati raditi štetu Fakultetu, Sveučilištu, državi i u konačnici pristojnim studentima, da im ova uprava ili nova vlada ispune sve što im padne na pamet.
Ovo što se događa je potpaljivanje vatre i stvarnje pristiska na političke aktere i izravno utjecanje na kadroviranje prije svega u tzv. identitetskim resorima, kulturi i obrazovanju, kao što se događalo tijekom formiranja prethodne, još uvijek važeće tehničke vlade.
Profesionalni destruktivci
Organizatori prosvjeda na Filozofskom, a ne nužno i svaki sudionik, su jednostavno profesionalni destruktivici i nadrirevolucionari koji s akademskim institucijama imaju veze utoliko, ukoliko se posve slučajno tamo nalaze.
Zbog toga je vrijeme i to kritično, uraditi nekoliko stvari.
Prvo, država mora osigurati nesmetan rad nastavnicima, zanstvenicima i studentima koji žele raditi svoj posao i svoja prava ostvarivati, prvo radom, drugo kompetencijama, treće, procedurom. Ako ne valja procedura, modifikacijom procedure u proceduralnim, a ne u huškačkim okolnostima i uvjetima. Jer, navika da izrazita manjina diktira uvjete i okvire ponašanja i života velikoj većini, zaostatak je komunističkoga mentaliteta, koji sa zaštitom prava manjine – nemaju baš nikakve veze. Samo ju izruguju.
Država mora spriječiti devastaciju svoje imovine, mora zaštiti Filozofski fakultet i njegovu organizaciju i način djelovanja od nasilnika izvan fakulteta, te najstrože zabraniti pristup pripadnicima navodnih nevladinih udruga, sve redom profesionalnih antifa revolucionara i plaćenika. Država pri tome ne smije imati nimalo kompleksa ni pri primjeni najrigoroznijih mjera koristeći sve raspoložive respresivne institucije i instrumente. Ako su mogli istući invalida u Crkvi, gdje nisu smjeli, moraju zaštiti studenta od huligana koji izigrava studenta, na njegovom zakonskom posjedu i pravu. Jer država nigdje na svijetu ne raspravlja s nasilnicima i onima koji se nasilno nameću kao arbitri za stvari i u stvarima koje ih se nimalo ni prirodno ne tiču. Sudjelovanje antifa revolucionara i plaćenika iz mladeži SDP-a, Ženske mreže, platforme 112 i Lige antifašista u ovome prosvjedu je usporedivo s ulaskom u Riječko kazalište skupina navijača, Torcide, BBB-a ili Armade, koji bi malo odlučivali o – umjetničkom programu.
Što mislite kako bi platforma 112 reagirala na to?
Ako mogu jedni mogu i drugi.
Kamo to vodi?
U kaos velikih razmjera.
Akademija i političko djelovanje nisu spojivi u okviru Fakulteta i javnih obrazovnih i znanstvenih institucija
Druga stvar koja se odmah mora uraditi jest zabraniti pristup Fakultetu, dok traju neredi, svakome tko nema studentsku važeću iskaznicu i to isključivo Filozofskog fakulteta, jer je odavno poznato da nabrijane skupine mladih antifa pogotovo s Političkih znanosti, redovito sudjeluju u famoznim Plenumima i neredima kao – pojačanje.
Treća stvar koju je nužno odmah uraditi jest pokrenuti disciplinski postupak protiv nastavnika koji sudjeluju u plenumskom odlučivanju i poticanju takve metode djelovanja, jer je to namjerno opstruiranje institucija Fakulteta i izazivanja kaosa i nereda, za koji ne mogu biti amnestirani pod izlikom navodne slobode djelovanja ili pod nekakvim akademskim pravima i slobodama. Akademija i političko djelovanje nisu spojivi u okviru Fakulteta i javnih obrazovnih i znanstvenih institucija i to je premisa na kojoj počiva legendarna autonomija sveučilišta.
A ne na spriječavanju države da ureduje svojom imovinom i interesom.
Valja istaći da država odmah mora, ako drži do sebe, svakog zabilježenog nasilnika, koji bi spriječavao studente i nastavnike u normalnom radu navodnom blokadom po hitnoj proceduri teretiti za materijalnu štetu, a njegovim roditeljima ispostaviti račune, koji bi, ako se stvari budu razvijale kao prethodnih godina, mogli dostići vrijednost njihove ukupne imovine.
Pa tko voli antifovati, nek to radi na svoj račun ili račun roditelja, ako će ga podržati u tome.
Četvro, Dekan Fakulteta bi čak i u ovakvim okolnostima morao zatražiti jasno definiranje svih zahtjeva prosvjednika, a zatim neovisno stručno arbitriranje o legalnosti tih zahtjeva, pa onda, o zahtjevima koji se mogu realno ostvariti i koji su legalni u okvirima aktualnog zakonskog poretka, zahtjevati i organizirati – neposredno tajno izjašnjavanje svih studenata Filozofskog fakulteta.
Zašto ovo ističem?
Da se na eksplicitan način pokaže što točno studenti misle o svemu i u biti koliko studenata stvarno stoji iza prosvjeda? Ako većina studenata podržava te zahtjeve, onda su uspkros potpunoj nelegalnosti, – legitimni. I, nužno je o njima institucionalno razgovarati.
Zabrinjavajuće huškanje hrvatskih medija
Zabrinjavajuće je huškanje novinara i to opet notornih mainstream medija. Gledam Maju Sever i, naravno ne čudim se tome što vidim i čujem, jer od nje uistinu nikada nisam ništa profesionalno zapazio tijekom višegodišnjeg informativnog maltretiranja. Maja Sever nasilno nameće dramatičan i patetičan ton kao da se javlja s bojišta, iako pored nje umjesto tenkova prolaze studenti, nema kaosa, nereda, ništa se dramatično ne događa, ali nedostatak slikovnih argumenata žena pokušava nadoknaditi pumpanjem govorne dramatičnosti. Čista nula iz televizijskog novinarstva koje počiva na poruci – slikom. Zbog toga je uostalom i išla na – mjesto navodnoga događaja, koji se usput dogodio sinoć.
Kada bi Maja Sever i ostali propagandisti „spontanih“ studentskih nemira, barem donekle držali do sebe i barem donekle pokušali biti uvjerljivi, onda bi se bar potrudili upozoriti da na tim „plenumima“ nemaju što tražiti Ranko Ostojić, Aleksandra Kolarić i skupine notornih parapolitičara. Mogla bi također primjetiti da ne postoji bezlična demokracija, pogotovo što organizatori prosvjeda i njegove sive eminencije podmuklo guraju nekolicinu studenata u prvi plan, nasilno nastojeći izbjeći svaku personalizaciju i osobnu odgovornost. To je također poptuna kontradikcija u ponašanju revolucionara.
Ne možeš veličati slobodu, individualnost i istodobno skrivati se iza mase bezličnih revolucionara.
Naravno, Maja o tome ništa ne pita, jer njen posao nije izvjestiti javnost, nego utjecati na javnost propagirajući – revoluciju ili, bolje rečeno, kontrarevoluciju jer se radi o miniranju neželjene državne vlasti.
Međutim, iako je i to posao i obaveza države koju sam ovdje u više navrata prozvao kad je Fakultet u pitanju, to je prije svega u slučaju „Sever novinarstva“ posao uprave HRT-a i nepristrane evaluacije njenih priloga zbog kojih bi na svakoj pristojnoj televiziji dobila trenutni otkaz uz napomenu- kronično nesposobna.
Izvor: ovdje
