Tko je Borislav Mikulić – profesor na Filozofskom fakultetu koji poziva na lomljenje nogu zaštitarima
Foto: FFZG
“Kad smo već o zaštitarima govorili, danas na Facebooku profesor Mikulić s filozofije kaže „slomite noge zaštitarima“. Molim vas, to profesor govori. Taj isti je napisao i objavio svojevrsni, ponavljam, manifest ovoga djelovanja koji je prenio na plenum kao na potpuno nelegalno tijeloe..” , rekao je dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić u emisiji Otvoreno.
Isto je profesor na Filozofskom fakultetu, Borislav Mikulić, i priznao u “Manifestu o Previšiću i nasilju” koji je objavio nekoliko dana kasnije, a u kojem je svoj postupak opravdavao:
” Na Facebooku sam 14. rujna u 19.58 h, u obliku privatne komunikacije kroz osobno obraćanje vlasniku profila na Facebooku i autoru jednog od statusa — u kojima je on detaljno i sukcesivno izvještavao o teškoćama na Fakultetu zbog ovlasti zaštitara firme “Sokol Marić” da ograničavaju kretanje i legitimiraju osobe, te o svojim frustracijama nad uzaludnim pokušajima da izravno i putem emaila od dekana dobije objašnjenje novonastale situacije — napisao lakonski kratak komentar “slomite im noge” koristeći povike s nogometaških stadiona “Slomij mu noge!” kao retoričku figuru. Komentar je napisan u osobnom obraćanju pojedincu kao ironičan i sarkastičan žargonski komentar na frustracije člana Fakulteta dekanovim institucionalnim nasiljem koje se mjesecima provodi na našem Fakultetu, sada i preko zaštitarske firme s policijskim ovlastima.
Radi se o jednostavnoj, slikovitoj i obrnutoj analogiji s agresijom dekana prema zaposlenicima, studentima i prema pravnim normama Fakulteta. Iako je aluzija na nogometaški žargon implicitna, smisao analogije je dovoljno jasno ograničen pragmatičko-jezičnim uvjetima privatne komunikacije na društvenoj mreži Facebook, te se nikako ne može tumačiti kao javni istup s pozivom na stvarno nasilje. Uvjeren sam da nastavnici FF-a nisu u stanju ni zamisliti fizički obračun s naoružanim zaštitarima, a kamoli ga provesti u djelo. Još manje je moguće da pojedinačna osobu fizički savlada tri naoružana zaštitara. Stoga su insinuacije o mome pozivanju na stvarno nasilje sadržajno besmislene, a praktički klevetničke.
Osim toga, javno povezivanje neformalnih standarda Facebook komunikacije s mojim nastavničkim radom i javnim angažmanom smatram izrazito malignom posljedicom potpune neupućenosti dekana Previšića, inače po struci pedagoga, u standarde i forme komunikacije na društvenim mrežama. Ono spada u antologijske primjere podmetanja u javnom prostoru, kakav mogu smisliti samo spin-doktori u podivljalim kabinetima za propagandu ili tajnim službama”, piše Mikulić na Facebooku.
Kratki životopis
Rođen 4. 2. 1957. u Račinovcima (općina Županja) djetinjstvo i dječaštvo proveo u Gunji, Orašju i Županji, u zimi 1970/71. preselio u Zadar, gdje je završio gimnaziju humanističko-jezičnog smjera. God. 1976. otišao na studij filozofije i germanistike u Zagreb (uz kraći povratak u Zadar i ponovo u Zagreb; studirao kao DAAD-stipendist u Münsteru; postdiplomski studij u Tübingenu.
Djelovao kao asistent i docent za antičku filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1988-1991); pored antičke predavao također modernu i suvremenu te indijsku filozofiju.
U jesen 1991. dao otkaz na mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Beogradu zbog rata u Hrvatskoj; djelovao u Zagrebu kao prevodilac stručne literature iz društvenih i humanističkih znanosti i kao publicist (do danas).
1992.-1994. gostujući istraživač i predavač na Seminaru za filozofiju Sveučilišta u Tübingenu s projektom iz antičke i suvremene filozofije jezika, u suradnji s Hansom Krämerom i Manfredom Frankom (stipendist zaklade Alexander von Humboldt, 1992-1994).
Mlađi gostujući istraživač na Institute for Human Sciences u Beču (1995) s projektom iz primijenjene filozofije jezika (politički i ideološki diskurs zemalja u tranziciji).
1996-1999. istraživač Deutsche Forschungsgemeinschaft na vlastitom projektu iz suvremene filozofije jezika i epistemologije (problem metafore u formiranju racionalnog diskursa filozofije i znanosti), na Sveučilištu u Tübingenu, u suradnji s Manfredom Frankom.
U međuvremenu, 1996-1997., gostujući predavač za epistemologiju na postdiplomskom studiju na Institutum Studiorum Humanitatis u Ljubljani.
U travnju 2001. primljen u zvanje docenta za predmet Spoznajna teorija na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Preuzeo također nastavu na izbornom predmetu Indijska filozofija u okviru istoimene katedre; u veljači 2003. izabran u zvanje izvanrednog profesora za predmet Spoznajna teorija; u veljači 2007. izabran u zvanje redovnog profesora.
Knjige koje se ne mogu pronaći
Tijekom Mikulićeva izbora za izvanrednog profesora u izvještaju na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 10. veljače 2003. godine priložen je prikaz za rukopise dviju Mikulićevih knjiga “Das Rhetorische am Logos der Philosophie und Wissenschaft” i “Die Logik der Metapher. Das Rationale am Kategorienfehler”, tvrdi jutarnji.hr
Za prvu je navedeno da se nalazi na recenzijama u njemačkoj izdavačkoj kući Frommann-Holzboog, ali na mrežnim stranicama njemačkog izdavača Frommann-Holzboog ne može se naći nijedna knjiga prof. Mikulića.
Ove knjige se ne spominju u Mikulićevu izvještaju za izbor za redovitog profesora 2007. godine.
O suradnji KBF-a i FF-a
“Sukob svakako jest svjetonazorski, ali radi se o nastavku klerikalizacije društva i crkvene rekonkviste koja je na snazi još od 1991., a posebno od tzv. Vatikanskih ugovora od 1996. Sve se takoreći već desilo, i uvijek se ponovo vraća, javna sfera je postala kao permanentno crkveno proštenje, svake godine su ritualne crkvene procesije udarne vijesti u medijima, a ovo medijsko ludilo oko crkvenog obožavanja mrtvog tijela jednog katoličkog sveca, to se ne može ni kategorizirati! Zato mislim da u sadašnjem sukobu oko KBF-a ne treba insistirati na tim svjetonazorskim aspektima, koliko god bili spektakularni, već na onome što generira sukob, a to su na pravni, institucionalni i konceptualni razlozi koji se tiču statusa institucija i samih religijskih studija. Tu je prava domena crkvene rekonkviste, ona premašuje sferu obrazovanja. Za ilustraciju, religija i teologija studiraju se na javnim sveučilištima u zemljama poput Njemačke ili Velike Britanije, ali nema svjetonazorskog sukoba niti ‘sukoba fakulteta’, nije riječ o razlici teologija-crkva vs. znanost-akademija. Također, vjeronauk je redovni predmet u javnim školama u Njemačkoj, ali nema društvenog sukoba oko klerikalizma. Dakle, problem kod nas jest svjetonazorski, ali vrag leži u institucijama, u kanalima kroz koje svjetonazor ima moć da preuzme sve, kupi sve za nula kuna, pervertira zakone pa čak i ustavna načela, poput načela nediskriminacije u pristupu obrazovanju i zaposlenju”, pričao je prije nekoliko mjeseci u intervjuu za H-alter.
“Geneza sadašnje afere, koja se vuče još od 2014., od izbora Borasa za rektora Sveučilišta i izbora Previšića za dekana Filozofskog fakulteta, pokazuje jednoznačno da je riječ o inicijativi i interesu KBF-a za proširivanjem sfere svoga utjecaja iz izolacije posebnog, iako privilegiranog, statusa unutar Sveučilišta. Proširenje studijskih programa na FF za njih je najsigurniji način, i konceptualno i logistički, jer se oslanja na pripadnost humanističkim znanostima. Filozofski fakultet ima za njih sve gotovo, tako da KBF ne mora ništa činiti ni doprinijeti, nego se samo prikopčati, takoreći, to je kao naseljavanje u tuđe tijelo. Taj sadašnji prodor oslanja se i na već postojeću, formalnu povezanost teologije s filozofijom preko tzv. Matičnog odbora, gdje se odobravaju znanstvena zvanja i gdje teolozi također imaju brojčanu prevagu”, tvrdio je o suradnji FF-a i KBF-a.
Pljuvanje po referendumo o braku, Hasanbegoviću…
“Odlučujući moment za posljednje vlade bio je referendum o definiciji braka, koji je pokazao koliko duboko i dugoročno i u kojim su se crkvenim i paracrkvenim krugovima ti trendovi pripremali. Ali desnici nikad dosta. Sjećamo se kako je Željka Markić digla dreku da za svoju udrugu nije dobila novac od Ministarstva kulture, a na sva je usta šutjela o novcu koje je dobivala iz drugih resursa, osobito od gradonačelnika Bandića, bez natječaja, i dala znak za Hasanbegovićev blickrig”, smatra Mikulić i iznosi to u istom intervjuu, no to nije jedini put da je tako govorio o refrendumu o braku i dr. Željki Markić.
“Imenovanje Hasanbegovića, kao i ona nevesela lakrdija s kreditnim profiterom za ministra branitelja, pokazuje pravo lice cijele ove hipokrizije oko garniture stručnjaka u vladi. Sve sami biseri! Upravo taj sitni mračni ideolog Hasanbegović, izvučen iz historičarskih arhiva, reprezentira sve što treba za ovaj trenutak “zgrabi sve sad ili nikad”. Vidjeli smo da je taj trenutak stvoren pomoću grotesknog, ali promućurnog političkog inženjeringa, sastavljen od likova koji ne prestaju govoriti, kao Petrov, ili jedva govore, kao lutke na koncu, počevši od onog Mije Crnoje, preko Hasanbegovića koji doslovno sriče riječ po riječ do već notorne “građevine” Oreškovića… Valjda se tim slijedom i premijer nekim čudom preobrazio iz mucavog financijskog inženjera farmaceutskog koncerna u revnosnog, logoreičnog klerika koji ima vizije o svekolikom hrvatskom identitetu u jednoj točki na nebu – u blaženom Alojziju Stepincu”, kaže on.
“Otpor Kulturnjaka je bio očekivan i nužan, on nužno ima i umjetničke oblike djelovanja, kao što su hepeninzi i performansi, nije bilo upitno treba li podržati peticiju! Hasanbegović, jedan minorni desničarski revizionist, proparadira kao pajac s ciničnim cerekom na licu i srpskim tjednikom НИН u rukama pored špalira ljudi iz kulture, i tim svojim performansićem, odjelcem i kravaticom ukrade show u medijima! Mislim da ta umjetnička taktika kulturnih radnika s jedne strane nesvjesno izbjegava izravni sukob s glavnim točkama moći, a to su HDZ, premijer i predsjednica države. Micanje Hasanbegovića bilo bi kastriranje Karamarka. Za razliku od sadašnje predsjednice, bivši predsjednik Mesić je 2001., uz razne civilne udruge pa i kulturnjake, zapravo bio odlučujuća instanca obrane od navale desnih trendova. Sad imamo potpuno izokrenutu situaciju, predsjednica je daleko od liberalnog svijeta kulture, čak prednjači u desničarskim trendovima, pa se onda spektakularno “očituje” o NDH i Jasenovcu, kao da je ona izmislila Jasenovac i NDH i kao da se cijeli svijet o tome nije već odavno očitovao”, tvrdio je tada.
I ranije je vrijeđao
Teatar Exit Croatia: kraj demokratske komedije i »jarčji pjev desnice«, naslov je teksta što ga je napisao profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Borislav Mikulić, teksta koji je trebao biti pročitan na Trećem programu Hrvatskog radija. HRT-ov spiker Željko Tomac odbio je u eteru Hrvatskog radija pročitati tekst Borislava Mikulića s obzirom na način na koji je govorio o braniteljima u Savskoj 66 i predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović.
Dvornik, Mikulić, Škaričić i Ćurković tražili ocjenu ustavnosti referenduma o braku
Aktivist Srđan Dvornik, filozof i publicist Borislav Mikulić, novinarka Nataša Škaričić te profesorica Dijana Ćurković predali Ustavnom sudu prijedlog za nadzor nad zakonitošću i ustavnošću državnog referenduma s prijedlogom za obustavu provedbe Odluke o raspisivanju državnog referenduma i prijedlogom za ocjenu ustavnosti unošenja u Ustav definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca, piše vecernji.hr
Smatrali su da je nepotrebno i diskriminirajuće mijenjati Ustav kako bi se ostvarila ustavna supremacija jedne vrste zajednice, koja je već regulirana i definirana nižim aktima te da je provođenje referenduma narodne inicijative zbog zadržavanja istog pravila besmisleno, a širenje sadržaja Ustava na evidentno zakonsku materiju u suprotnosti s temeljnim načelima dobre vladavine Europske unije i europskog ustavnopravnog civilizacijskog kruga. Tvrdili su da bi referendum mogao dovesti do degradacije temeljnih ustavnih načela, a odluka o raspisivanju donosi se u okolnostima nerazrađenog zakonskog okvira za narodni ustavotvorni referendum.
Na dan održavanja referenduma na stranici Kontrapress objavio je članak pod naslovom “Zašto glasati protiv ili kako da se odreknemo Nečastivog?”.
“Inicijativa “U ime obitelji” u liku svoje “frontmenice” Željke Markić, koja reprezentira i buljuk anonimnih donatora novca i organizaciju Opus Dei, uporno je ponavljala da se traženjem odgovora na to tobože “jednostavno” pitanje nikome ništa ne zabranjuje nego da se jedino traži odgovor građana o tome jednostavnom, ali prevažnom pitanju, pitanju koje se tiče svih građana jer zadire u njihovu intimu i u odgoj njihove djece. K tome, taj odgovor je ujedno i festival radosti demokracije, jer se direktno-demokratskim putem djeluje nasuprot totalitarnom ponašanju aktualne vlasti koja hrvatskim građanima nameće svjetonazore i ideologije neprijateljske hrvatskom nacionalnom, kulturnom i crkvenom biću. Ta, reklo bi se, da je čovjek ne zna, zlatom bi je plaćao? Nisu li se svi već žalili na rogobatne, kabadahijske metode koalicijske vlasti — od akademika do radnika!?”, pisao je u članku.
“Duh sprečavanja, isključenja i zabrane u vezi sa smislom i ciljem referendumskog pitanja o unošenju definicije braka u Ustav, koji je toliko vehementno poricala s još neviđenim arsenalom retorike kroz ponavljanje uvijek istog kružnog obrazlaganja, prividne jasnoće, očiglednosti i samorazumljivosti, sada je provalilo u obliku ultradesničarskog političkog projekta za osiguranje ideološke dominacije…. Posve je jasno iz formalnog proceduralnog uloga ove inicijative da se ne radi o revoluciji države, nego o protudemokratskom udaru na društvo, i to svim raspoloživim demokratskim sredstvima, da je riječ o udaru na sadržaje i vrijednosti društva, a ne na forme odlučivanja. One su posve u redu. Demokracija će, ako treba, pojesti i samu sebe. Forme su te koje same trebaju pasti kad se pretpostavljena ideološka hegemonija desnice u hrvatskom društvu, pomoću niza masovno podržanih “narodnih traženja”, ponovo pretvori u ideološku dominaciju i paralelni zapovjedni sustav”, napisao je.
“Umjesto razumnog i održivog koncepta obitelji, primjerenog stvarnosti života a ne anti-gay histeriji, građanska inicijativa pod vodstvom Željke Markić propagira ograničavanje društvene institucije braka na seksualističku redukciju spolnih razlika”, smatra Mikulić.
Njegove riječi nijedan medij nije osudio
Podsjetimo, svi mediji su se obrušili na nezavisnog saborskog zastupnika Željka Glasnovića zbog objave na Facebooku. ” U razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu to se rješava pendrekom i suzavcem. Predlažem osnivanje zaklade koja će omogućiti jednosmjerno, bespovratno putovanje mladih titoista i njihovih vođa sa neobrijanim nogama za Piongjang. Tamo će imati sve vrijeme svijeta uvježbavati vlastitu kvazi demokraciju. Tamo kao njihovi djedovi i bake mogu vječno pjevati: saditi ćemo žito iz neba, dok gladna Amerika i Engleska gleda”, napisao je, između ostaloga Glasnović
Uslijedili su brojni napadi, dok ovog profesora na Filozofskom fakultetu nitko ne napada zbog njegovog poziva na nasilje.
Izvor: narod.hr
