Tko nas (in)formira?
Postoje stvari koje su očite, koje su nam svima pred nosom ali na njih zaboravljamo. Prihvatimo ih, ponekad kritiziramo ali i dalje djelujemo po njihovim smjernicama. Što su duže pred našim očima to im mi više dajemo za pravo da postoje i apatično ih toleriramo. Kažemo: što se tu može?
{jathumbnail off}E pa može se barem neprestano ukazivati na njih, ponavljati tu istinu da se ne zaboravi i na taj način amortizirati njihovo djelovanje. Današnji čovjek ima kratko pamćenje.
O medijima je mnogo toga napisano, čak i u samim medijima. Ali kao što čovjek o sebi često najmanje zna tako i mediji lako zamagle istinu o sebi pred javnosti i potrebno je zadržati svjež pogled na stvari. Htio bih zato ovdje skrenuti pozornost na nekoliko važnih činjenica u funkcioniranju medija.
Usmjeravanje pažnje
Zamislimo da imamo pred sobom prazan novinski papir koji samo što nismo ispunili nekim sadržajem. Dakle, od svih tema koji postoje u ovom našem multidimenzionalnom svemiru mi biramo što ćemo objaviti. Imamo bezbroj mogućnosti. Na što želimo usmjeriti pažnju javnosti? Imamo golemu moć. Mi tada donosimo odluku i sužavamo gotovo neograničen spektar mogućnosti na točno određenu točku, kao da prstom pokazujemo, i odlučujemo što će konzumenti naših novina čitati. Što će postati njihova stvarnost.
Mediji stvaraju privid demokracije. Time nisam rekao ništa novo. Svi imaju pravo na mišljenje i svatko se ima pravo izjasniti. Kao što danas svatko ima pravo na brak ili akvarij. U toj sveopćoj kakofoniji najvažniji je onaj tko drži megafon, kao na kakvom javnom okupljanju. U jednoj kineskoj priči mudrac pokazuje prstom na mjesec dok glupan gleda u njegov prst. Mislim da se mi ponekad moramo ponašati kao taj glupan i provjeriti malo tko nam to usmjerava pozornost na što i zašto.
Zamišljam kako se čitatelj naginje nad novinama komentirajući neki događaj, izjavu, priopćenje i slično. Al već je kasno, jer manipulacija je izvršena dočim je ta vijest izabrana da bude objavljena a ne neka druga koja je možda puno važnija za tog istog čitatelja. S njim za stolom sjedi drugi čovjek i nije nam teško zamisliti neslaganje ili prepirku oko sadržaja koji su pročitali. Ljudi različito razmišljaju. Među njima nastaje podjela. Za to vrijeme neki je dečko možda otkrio alternativni izvor energije, motor na vodu, potpuno iskoristiv i besplatan. Ta vijest do njih ne dolazi. Oni su podijeljeni, svađaju se oko istine, svatko želi svoj stav učiniti sveopćim.
Onaj tko je odlučio objaviti upravo tu vijest osjeća moć. Shvaća mogućnosti manipulacije. Ponekad netko objavi članak u kojem ukaže na ovu šaradu ali ja navala ostalih sadržaja toliko velika da se poruka izgubi. Od toliko različitih mišljenja nijedno više nije važno već nastupa tolerancija svega i svačega. Ponavljanje je majka znanja. U medijima je ponavljanje nebitnih istina odnosno bitnih neistina majka neznanja. I to znaju oni koji vode igru.
Onaj tko bira vijesti ima najveću moć. Vijest postaje vijest kada se objavi, ne prije. Prije je tek informacija. Može to i ostati, u mraku nekog ureda ili uma, a može izići i na svjetlo dana. To je prvi korak.
Sugeriranje stava, prihvaćanje tuđeg mišljenja kao svog
Daljnji korak je pristup toj vijesti, način na koji tu vijest prezentiramo. Primjerice: Crkva se ponovno miješa u pitanja morala i spolnosti ili Crkva se ponovno angažirala oko pitanja morala i spolnosti. Razlika je dakle u samo jednoj riječi ali je poruka jasna. Stav novinara je jasno sugeriran. Čitatelj se ne mora slagati s tim ali nesvjesno prihvaća pročitani diskurs i on prije ili poslije postaje njegov osobni stav a da on sam i ne zna kad se i kako to dogodilo. Možda ne u prvi mah ali zato je potrebno tu vijest dovoljno puta ponoviti. Sve što mi znamo nastalo je pod vanjskim utjecajima i (eventualno) unutarnjim promišljanjem. Nismo imuni na nove informacije s kojima se ne slažemo. One svejedno djeluju. Makar na način da stvaraju apatiju.
Spomenuo sam Crkvu. Uslijed neprestanog medijskog bombardiranja oko pitanja pedofilije u Crkvi kod prosječnog konzumenta vijesti s vremenom se stvara prva asocijacija kad čuje riječ svećenik, a to je pedofil! Iako je pedofilija jednako prisutna i u drugim religijskim zajednicama ako ne i više. A sada je vijest koja se sto puta ponovila postala dio kolektivnog „znanja“. I to nikad nije dovoljno puta ponoviti. Tko nas (in)formira?
Potrebno je, dakle, itekako proučiti tko nam podastire vijesti, tko je vlasnik novina, koji su mu interesi, čije to mišljenje usvajamo kao svoje….
Čitatelj istraživač – sutvorac vijesti
Najsuptilniji vid manipulacije najlakše nam promakne. Radi se o detaljima koji su unutar jedne vijesti ili priopćenja objavljeni. Usmjeravanje pažnje na pažljivo birane pojedinosti na koje će se čitatelj (konzument vijesti) usredotočiti i „zakačiti“. On pomoću njih već sam slaže priču, stvara svoju verziju događaja i sam postaje istraživač u nekom događaju. Kao u nekom kriminalističkom romanu, novinar, kao usput, sugerira neki detalj ili donosi proizvoljan dokaz nekoj tvrdnji a na „objektivnom“ čitatelju (gledatelju) je da sam prosudi istinitost tih vijesti na temelju podataka koje mu je taj isti novinar sugerirao. Novinar je ovdje u odličnoj poziciji iz koje vodi čitatelja kamo god hoće, kao na uzici. Uzici od detalja. Kod čitatelja stvara dojam da je sam došao do zaključka dok mu je on tek pažljivo sugeriran.
Dakle, čitatelj nije birao vijest na koje će naići, nije birao pristup toj vijesti nego mu je on sugeriran iz naslova i samog teksta i nije sam izabrao detalje na temelju kojih će donijeti vlastiti zaključak. Podastirući nam vijesti i informacije koje nismo sami izabrali suzili su naš svijet u kojem se krećemo i u kojem mislimo. Nismo ni svjesni da naš svijet može biti puno veći od toga, ne možemo ni zamisliti koliko.
Kako da se nosimo s ovim? Otiđimo u prirodu, družimo se s obitelji, prijateljima, igrajmo se s djecom. Puno je više istine u odnosima s ljudima koje volimo i s kojima volimo provoditi vrijeme nego u novinama. Čitajmo novine ali zadrživo kritičnost.
Može vam se učiniti da ovo što sam napisao i nije nešto novo, možda ste već sve to negdje čuli. Odlično, to znači da utvrđujete znanje. Ponavljanje je majka (ne)znanja.
Stanko Stojić/croative.net
